Petak - 03.10. Put prema Selcu, pogled prema Krku i Učki slikan je iznad Dramlja.
Petak - 03.10. Susret s prijateljicama; Carmen i Zdravkom u Selcu, u hotelu "Varaždin" na
VII Simpoziju oboljelih od Multiple skleroze.
Zadnji puta bile smo zajedno u Varaždinskim toplicama.
Subota - 04.10. Prvo jutro odmah sam pazarila. Najviše me privukao ovaj štand članova DMS-a Međimurske županije. Kupila sam sve što mi je bilo zgodno. Iako sam sa sobom ponijela dvije ogrlice morala sam si kupiti i treću izrađenu od malih rozih, crvenih i bijelih stakalaca.
Osim ogrlice kupila sam nekoliko heklanih tabletića koji su mi se najviše sviđali; jedan sebi a ostale noni, mami, sestri i fizioterapeutkinji Narcisi. Htjela sam kupiti i svekrvi, no suprug je rekao da ne pretjerujem.
Kako ne bi mislili da su na Simpoziju bile samo žene, evo slike Mladena s kojim smo suprug i ja popili subotnju, jutarnju kavu. Mladen je pravi vicmaher, veliki veseljak i po zanimanju dobričina. Čim je vidio svoju sliku rekao je da sliči na Milana Bandića, sada kada ga gledam i meni se čini da malo nalikuje na zagrebačkog gradonačelnika.
Subota - 04.10. U subotnje veče imali smo zajedničku svečanu večeru uz zabavni program. Zabavljala nas je tročlana muška grupa "Desert". U jednoj pauzi pjevali su svoje pjesme od kojih mi je najzgodnija bila: "Srebrni vitez sa zlatnim srcem". Pjevač je upućivao zavodničke poglede i pjevajući "srebrni vitez" prolazio rukom kroz sijedu kosu. Pravi dernek je nastao kada su pale pjesme Halida Bešlića. Ostali smo skoro do kraja.
Mnogi su plesali. Dio prisutnih plesao je i u invalidskim kolicima, čak su plesali i u "vlakiću". Među plesačicama bila je i naša zlatna paraolimpijka s OI u Pekingu Antonia Balek.
Nedjelja - 05.10. Nedjeljno jutro zasjalo je prekrasno. Nakon nekoliko predavanja jedva smo dočekali da odemo na šetnju i kavu uz more.
Nedjelja - 05.10. Tri kupača, malo jača ... su se i okupala. Dok su se oni hrabro kupali mi smo šetali u trenirkama ili jaknama.
I ovoj lokalnoj maci bilo je hladno pa se svima umiljavala i selila iz krila u krilo.
Zdravka i ja smo pričale, pričale i pričale... Nas dvije smo kao one dvije zatvorske cimerice koje su 30 godina dijelile istu zatvorsku ćeliju, a kada su napokon puštene na slobodu nikako da se raziđu pred zatvorskom kapijom jer su morale dovršiti sve što su jedna drugoj zaboravile ispičati.
Na povratku u Zagreb uspjeli smo posjetiti moju nonu na Hreljinu (tatinu mamu). Jako nam se razveselila, sviđali su joj se tabletići i nahvalila je supruga i mene kako dobro izgledamo.
Kroz prozor iz nonine kuhinje vidi se jedan, stari i veliki, divlji kesten. Moja nona ima 94. g.
Žene i Multipla Skleroza - II dio - Selce, hotel "Varaždin"
10
listopad
2008
