Na sinoćnjem Dnevniku zapamtila sam kada je Zoran Vakula rekao da jesen počinje danas popodne u 17 sati i 44 minuta.
Ujutro, prije nego što sam se potpuno razbudila, čula sam kako vani pada kiša kroz poluotvorena balkonska vrata.
U polusnu počela sam recitirati: "Ona je tu. U tuzi kiše po poljanama tiho hoda, i kuda stiže u vis diže usplahirena jata roda." Nakon recitiranja, razbudila sam se, ustala i započela prvi pravi jesenski, kišni, zagrebački dan.
Tu prekrasnu Cesarićevu pjesmu "Jesen" učila sam napamet davnih dana u Osnovnoj školi "Ivo Andrić". Moji klinci često se bune kako moraju puno učiti, profesori uvijek previše traže, a sve što uče u životu im sigurno neće nikada zatrebati (njihove riječi).
S druge strane čudili su se kakve smo mi dugačke pjesme učili napamet još u osnovnjaku. Nije bilo šanse dobiti peticu ili četvorku kod mog profesora hrvatskog jezika Ivana Horvata ako niste dobro naglasili: "...gle, ja skačem!".
Nadam se da ne prati moj blog jer da vidi koliko grešaka znam napraviti, ne znam što bi rekao. Mislim da se po novome piše griješaka, vjerujem da prof. Horvat i dalje piše kao i ja po starom.
Najgore mi je bilo kada me prof. Horvat tražio da čitam npr. Nazorove pjesme na čakavskome. Govorio je da čitam bolje od njega, a ja bih se sva udrvenila i jedva pjesmu pročitala do kraja. Srećom sjedila sam s prijateljem kojemu su roditelji bili s otoka Raba, pa je ponekad on bio kavalir i preuzeo moje čitanje.
JESEN
Ona je tu. U tuzi kiše
Po poljanama tiho hoda,
I kuda stiže u vis diže
Usplahirena jata roda.
Polako penje se u brda,
A kuda prođe, njezin put
Od otpalog je lišća žut.
I u dol njime idu krda.
U jezero unese nemir,
I ne vidiš mu više dna,
A medvjed, koga putem sretne,
Odjednom zaželi se sna.
A kada livadma dune
Njen vjetar, uzbune se travke.
U strništima tužno šušti:
To polja slute snijeg i čavke.
Na cesti uveli se list
U čudu digo: gle, ja skačem
A čovjek koji hoda drumom
Zagrnuo se ogrtačem.
Dobriša Cesarić
Tražeći jutros pjesmu "Jesen" pročitala sam cijelu Cearićevu zbirku "Voćka poslije kiše" i naišla na mnoge njegove pjesme o jeseni. Ovu pjesmu nismo čitali, niti učili napamet ali moram reći da mi je danas, 25-26 godina nakon osnovnjaka najbolje "sjela":
JESENJE JUTRO
Obukoh se
Prozoru priđoh,
A vani: jesen.
Moj prijatelj uđe u mokrom kaputu
I cijelu mi sobu namiriše kišom.
Ne veli ni: zdravo!
Sjedne.
Zanesen
Izusti: "Jesen".
Ta riječ je bila tako svježa
Ko naranča na grani
Nakon kiše.
Dobriša Cesarić
