Pogled na hotel "Minervu" iz moje sobe u "Termama".
Za vrijeme dok sam bila u toplicama, prvi puta u životu dobila sam jednu malu nagradu zahvaljujući internetu: dvije litre Cappy soka, mali stolni kalendar koji započinje sa svibnjom 2008. i završava s travnjom 2009. godine (?) i u maloj rozoj kutijici; Sensa sretne misli.
Ispred svakog mjeseca nešto zgodno su napisali i ostavili prazan prostor za upisati dalje.
Kolovoz.....Ovaj mjesec si obećavam da ću se opustiti i u potpunosti odmarati, i....neću se sekirati, neću se previše naprezati, u svemu lijepome ću uživati. Malo ću i plivati...
A sada malo o srpnju. Sve bi moglo stati u jednu rečenicu - Čovjek snuje Bog određuje.
Samo jedan dan bila sam u hotelskoj sobi s prijateljicom Z.....m i suprugom koji se malo
odmorio na pomoćnom krevetu.
Molile smo sobu najbliže liftu, a dobile smo sobu na kraju hodnika, najudaljeniju od bilo kojeg lifta u hotelu. Trebala bih proći dva dugačka hodnika da bih stigla do bazena ili do drugih terapija, a s obzirom na moje sve lošije hodanje, znala sam da će mi to biti neizvedivo.
Uveli su za sve obroke švedski stol, bez konobara. Još nikada niti na jednom švedskom stolu nisam vidjela da si i juhu gosti uzimaju sami. Meni je nošenje tanjura s juhom ili s nekim drugim jelom neizvedivo. Kraće rečeno, uveden je sistem - Snađi se druže.
Po savjetu liječnice i mojoj želji da tu i tamo ipak nešto pojedem, preseljena sam slijedeće jutro u bolnički odjel, tzv. Terme. Došla sam u sobu kod prekrasne mlade žene iz Vinkovaca. Zajedno smo provele 14 dana. Takvu divnu osobu za cimericu, možete samo poželjeti. U sobi s linoleumom na podu, lakše sam se kretala, a s obzirom na tuš kabinu sa sjedalicom bez straha sam se tuširala. Svakodnevno su nas posjećivale moje prijateljice iz Minerve. Dva puta sam bila na plesu i naravno, na Aninom balu. Plesali su uglavnom isti parovi kao i prijašnjih godina. Malo su mi već neki i dosadili jer već godinama plešu na istu bandu a Z.....a veli da neki već tri godine za redom nose i iste cipele ili sandale.
Najoriginalniji mi je jedan čovjek koji ima službenu ženu, službenu ljubavnicu i po odlasku službene ljubavnice dolaze na red one neslužbene. I još mu vrag ne da mira, dok pleše s ljubavnicom redovito gleda okolo tko ga sve gleda. Nas dvije, Z.....a i ja (kao ona dva starca iz Muppet Showa), smo zaključile da bez obzira na sve njegove aktivnosti, vrijeme ipak čini svoje i da je i on, kao i svi drugi, svake godine sve stariji i stariji gospon.
Jedne večeri, sjedila sam na klupici ispred Termi i započela razgovor sa simpatičnim čovjekom do mene. U razgovoru sam saznala da smo smješteni soba do sobe i da je on na rehabilitaciji kao pratitelj teško bolesnoj desetogodišnjoj kćeri. Riječ na riječ, shvatila sam da se preko treće osobe i poznajemo, oboje smo bili uzvanici na istoj svadbi, mojoj prijateljici, a njegovoj susjedi. Sjetila sam se da smo i Novu 1985. Godinu dočekali zajedno, čak sam ga i prepoznala na jednoj staroj fotografiji. On se svih događaja sjeća, ali veli da mene nije upamtio.
Netko je tu i tamo prepoznao i mene. Jedne večeri jako me je razveselio jedan mladi konobar. Bila je velika buka, koliko god se trudio, uopće nije mogao čuti tko što želi.
Kada je došao do mene, samo je rekao - Može 2 dcl Merlota? S obzirom da ima tisuće gostiju u godini dana, zaista me je zapamtio.
Štruklu nisam pojela niti jednu jedinu. Kada smo suprug i ja napravili nedjeljni izlet u Čakovec, bila sam uvjerena da ću se tamo počastiti nekim međimurskim specijalitetom.
Nakon kave, počastila sam se hot-dogom sa senfom i 2 dcl pive, jer mi je to ipak više u tom trenutku prijalo od npr. ćevapa koji su se također nudili. Živio hrvatski turizam!:-)
Na bazenu je bila neopisiva gužva. Više od gužve smetalo me to što je ovo bila prva godina da nisam uspjela zaplivati. Nisam se usudila, jer sam imala osjećaj da ću se utopiti.
Ako sam u vodi bez pridržavanja sa strane, noge mi tonu i povlače cijelo tijelo.
Ipak, razveselilo me što mogu sama ući i izaći iz bazena, držati se rukama sa strane i vježbati. Nakon bazena, redovito bolje i ljepše hodam.
Zadnjih 6 dana (i noći), bila sam u sobi sama. Mislim da bi to svakome dobro došlo, barem jednom godišnje (neka mi ne zamjere moji ukućani). Sama, bez radija, bez TV-a, naravno i bez računala. Jedina veza sa svijetom bio mi je telefon i mobitel. Zato mi je trebalo tri dana da po povratku u metropolu, sjednem uz računalo. Kada sam se vratila prvo sam u kuhinji upalila radio, uvečer u sobi Dnevnik i evo danas, treći dan računalo.
O raznim stvarima sam se raspisala a nisam rekla ono što je bilo najbitnije. U Termama su puno bolje terapije nego u Mirervi. Na jednosatnim jutarnjim vježbama, "uhvatila" me je fizioterapeutkinja, za koju su drugi govorili da je najstroža od svih. Kada je saznala da sam bivša planinarka, ona me je kao sadašnja planinarka još jače "zgrabila". Znala me je rastegnuti da sam sve zvijezde vidjela. Nekoliko puta sam i zajaukala. Umjesto švedskog stola, tu sam imala švedske ljestve koje vas isto mogu dobro izmučiti. U ovih 6 godina, koliko idem u toplice, nikada nisam imala tako dobrog fizioterapeuta. Gospođa je i odlična maserka. Žao mi je da ne živi malo bliže.
Ukinuli su i tamburaše, to me je stvarno začudilo, jer uvijek kada su oni svirali bilo je najviše ljudi na muzici i sigurna sam najveći promet.
Dragi moji, ako se odlučite za izlet u Varaždinske Toplice, savjetujem da ne idete nedjeljom i blagdanom. Na bazenu je najljepše radnim danom ili subotom rano ujutro. U blizini hotela odlična je mala obiteljska pizzerija (preporučam pizzu Topličanku) i jako dobra slastičarna "Nimfa" gdje je u vrijeme dok sam bila tamo, popio kavu i pojeo kolače i predsjednik Mesić. Brzo se proširilo da je bio u posjeti nekome u Termama. U "Nimfi", najdraži kolači su mi mađarice, talijanske kremšnite, bohem kocke i naravno klipići (inačica naših slanaca).
Lijepe su toplice, ali toplo se nadam da ću ove godine vidjeti i more. Pusa svima!:-)
Varaždinske Toplice...
01
kolovoz
2008
