U nedjelju ujutro, sjedeći za prvom kavom, pitala sam supruga da li je nešto sanjao? Neuobičajeno se zasmijuljio i nešto promrmljao. Vrag mi nije dao mira i uspjela sam iz njega izvući odgovor iako se dvoumio, reći mi ili ne. Sanjao je zgodnu, mladu crnku koja mu prilazi u prozirnom kombineu... Na brzinu je dodao da sam i ja bila negdje u blizini.
Nakon što sam čula njegov san pokušala sam se sjetiti što sam ja sanjala. Kako to obično biva, sjetila sam se tek kada sam prestala na to misliti. Sanjala sam dvije prijateljice, od kojih mi je jedna prilično dosadna i naporna, jer joj je vječna tema Međugorje i nametanje njenog viđenja vjere. Uz njih dvije sanjala sam jasno, glavom i bradom, Antu Markovića iz onih vremena Jugo inflacije kada se smijao pokazujući nam novčanicu od, ja mislim, 500 dinara.
U mom snu, bio je u svom standardnom, sivom odijelu na nekakvom sastanku i nešto je žučno objašnjavao.
Mislila sam si, zaista nije fer, dok moj suprug sanja lijepu djevu, ja sanjam Antu Markovića. Imam jedne sive hlače u njegovom stilu koje volim nositi, sigurno sam ga zato i sanjala jer često kada obučem te hlače, njega spomenem. Nema ništa protiv gospodina Markovića, ali sam si gruntala, zar zaista nisam mogla sanjati nekog zgodnijeg i mlađeg od njega?
Ipak ima pravice i izgleda da vrijedi ona - što se babi htilo to joj se i snilo.
Ove noći sanjala sam da čekam u ordinaciji mojeg novog doktora. Čekala sam i čekala, u međuvremenu je u čekaonu nahrupilo puno drugih pacijenata. Svi smo već bili nestrpljivi, ja sam već čekala satima, no nisam namjeravala odustati, jer me je tješilo to da sam prva na redu.
Kada sa doktor napokon pojavio, mlad, crn i zgodan, nije me pozvao u svoju ordinaciju nego me uhvatio, stisnuo i počeo sa mnom plesati na sredini čekaone. Plesali smo neki lagani ples, ostali pacijenti su nam napravili mjesta i nitko se više nije bunio radi čekanja.
Ples je trajao dugo i ja sam uživala. Kada je ples završio, doktor me upitao da li imam za njega neko pitanje u vezi moga zdravlja?
Odgovorila sam da nemam, a on je rekao - u redu, onda dođite na slijedeći ples za šest mjeseci.
