Ovo je slika crkve u Velikom Trgovišću gdje će se ove subote u 18 h održati vjenčanje moje sestre i njenog budućeg supruga. Sve pripreme su pri kraju, zadnji odjevni predmet napokon sam kupila (malo bolji grudnjak) i termin za frizuru je dogovoren.
Na vremenskoj prognozi kažu da će za koji stupanj zatopliti, ipak postoji mogućnost kiše.
Neka bude, kako bude jer na kraju krajeva, svi imamo kišobrane, kapute ili jakne, a može se nekada malo i potrpiti za ljepotu. Rodbina stiže, slijede prva upoznavanja, fotići su spremni, a i aute još očekuje zadnje pranje da i oni malo zablistaju.
Sjediti ću za stolom pored jedinog bratića kojega nisam vidjela možda 10 godina. Budući da nosimo isto prezime bilo mi je zgodno kada me jednom poznanica pitala da li je taj i taj čovjek (njegov imenjak i prezimenjak), možda rođak mojeg supruga. U prvi čas nisam shvatila pitanje, onda sam se sjetila kako ona ne zna da suprug i ja nemamo isto prezime i da je njeno pitanje u biti logično. Nije mi se dalo ništa objašnjavati pa sam samo kratko rekla da moj suprug i taj čovjek nisu rođaci.
Ako nam fotke uspiju, vidjeti ćete idući tjedan novopečene mladence.
