Svako jutro, nakon doručka i šalice crne kave, zabavim se najmanje pola sata uz današnji ili jučerašnji Metro. Nedavno sam negdje pročitala, kako nije dobro na početku dana čitati aktualne vijesti, jer ćemo samo inficirati odmoreni mozak lošim informacijama. Loših vijesti ovih dana zaista ne fali. Samoubojstva, pijani vozači, poginulo dijete, Ribnjak, Kosovo, ZERP, EU, Bush...mogla bih nabrajati tri dana. Trebala bi neka dobra i velika svijeća za pronaći dobru vijest.
To je sada zaista pitanje da li treba čitati takve vijesti ili ne. Svatko od nas ima svoje mišljenje. Kada sam nedavno išla svako jutro na Seltzer terapiju, u liftu bih često srela susjeda koji živi stan ispod mene. Čak sam ga u jednom postu spomenula kako rogobori protiv penzića u banci, a on sam ima oko 80 godina. Jedno jutro, ušao je u lift s punom vrećicom Metroa. Suprug i ja začuđeno smo se pogledali, misleći da možda uzima veću količinu Metroa kako bi ih prodao za stari papir. Odmah je registrirao našu začuđenost i objasnio stvar.
Saznala sam da ima povišeni šećer, i da po preporuci doktora svako jutro prošeće po kvartu. Kako bi spojio ugodno s korisnim (njegove riječi), odlučio je prošetati do Konzuma gdje uzme vrećicu Metroa koje podijeli svim susjedima koji to žele, a nemaju snage za šetnju ili im se jednostavno neda. Nekim susjedima Metro dostavi na vrata, a tko želi ubaci mu u poštanski sandučić. Nakon objašnjenja, pitao me da li i ja želim da mi ubaci Metro u sandučić. Odmah sam pristala. Od tada, a to je bilo prije otprilike mjesec dana, svaki dan čeka me u sandučiću zagrebački Metro. Susjeda Vuju, ne čujem i ne vidim, jedino znam da je podne, kada se s njegovog televizora oglase podnevne vijesti.
