Naravno da sam pratila skijanje. Sve sportske događaje "pretresla" sam s gospođom terapeutkinjom, penzićima u blizini, malo manje sa suprugom i malo više s tatom.
Dok smo se u petak ujutro, očka i ja, putem telefona "pripremali" za ženski spust, palo mi je na pamet da bih ga mogla iznenaditi kartom za muške. Rekao je da bi išao u nedjelju na Sljeme, ali ne i na takmičenje jer je malo preskupa karta.
Zahvaljujući suprugu koji mi je kupio kartu, zahvaljujući policajcu koji je ignorirao naš krivo parkirani auto, uspjela sam doći do karte u subotu ujutro. Nakon posjete baki, tata nas je povodom rođendana, počastio ručkom u Velikom Trgovišću. Prvi puta vidjeli smo rodnu kuću Franje Tuđmana. Iz Velikog Trgovišća, odlično smo mogli vidjeli cijelu skijašku stazu.
Tata se žalio da ga je preko noći "uhvatila" grlobolja, a svi zajedno žalili smo se na strašnu hladnoću i jaki sjeverac koji je uporno brijao. I sada, što s kartom? Kada sam mu je napokon dala, bio je malo zatečen i iznenađen. S jedne strane mu je bilo drago, a s druge strane bojao se da neće moći ići. Odmah je ponudio kartu našem sinu prvijencu, za kojeg je baka svojevremeno govorila da je dobio ime po Bojanu Križaju. Nakon Bojana, u obzir za kartu došao je i budući zet. Kako nije uspio naći žrtvu, karta mu je ostala u džepu.
Kada smo se čuli u nedjelju ujutro, jedva je govorio od prehlade. Ipak, rekao je da razmišlja o odlasku na drugu vožnju. Slijedeći put, nazvao je pet minuta prije početka drugog spusta, slabo sam ga čula od buke ljudi koji su ga okruživali. Svi su vrištali, navijali, a čulo se i vikanje Blažička. Do staze je išao pješice, preko Grafičara, u društvu čovjeka koji mu je čak ponudio i kartu, ako je nema, jer je njemu supruga odustala radi zime. Javio se i nakon vožnje, oboje smo bili oduševljeni Ivičinim uspjehom. Rekao je da sve ono što je cijeli život pratio preko TV-a, nije ni blizu kao gledanje uživo.
Njegov ujutro promukli glas zvučao je 50 godina mlađi. Dobro je prošao, jer je za vrijeme druge utrke bilo sunce, nije bilo vjetra i temperatura se ipak podigla na -5. Našao je i jedan panj na kojem je sjedio. Grah, sok i čaj (uračunato u cijenu), nije uhvatio, u busu se ne voli gurati pa se brzo spustio istim putem pješice natrag, da se ne smrzne.
Križaja, Stennmarka, Tombu, Janicu, Uršku i ostale legende, već je gledao doma uz čaj iz svoje kuhinje.
