Prije nekih 14-15 godina, radila sam u Ferimportovom dućanu na Trgu bana Jelačića. Taj dućan svi su znali kao bivši Singer, pogotovo stari zagrepčani, a danas je i bivši Singer i bivši Ferimport. Toga dana radila sam u popodnevnoj smjeni.
Čistila sam police i nakon čišćenja slagala u njih komplete za jelo od finog češkog porculana, kristalne, samoborske čaše i njemačke, posrebrene escajge. Dok sam radila slušala sam razgovor između moje starije kolegice i našeg zajedničkog šefa.
Takav je bio red, dok su oni pili kavu uz čik pauzu, mlađi radnik je šutio i radio. Nije mi bilo teško, to mi se nekada činilo i lakše nego sudjelovati u vječitim povuci-potegni raspravama. Za one koji neznaju, bivši Singer-Ferimportov dućan ima velike izloge kroz koje se jako dobro vide svi prolaznici ili promatrači izloženih stvari u izlogu.
I tako sam ja radila i slušala otprilike desetominutni razgovor, u biti monolog starije kolegice o visokom, mršavom, zgodnom gospodinu koji već dulje vrijeme proučava izlog.
Saznala sam da je on taj i taj poznati hercegovački doktor, koji je jako cijenjen jer je uspješno operirao i liječio te i te ljude, a oni su opet prijatelji nekih njenih rođaka koji su najvjerojatnije rođaci i našeg šefa. Znala je gdje se školovao, gdje je sve radio, koga sve poznaje, tko njega poznaje itd. itd. Nije mi se dalo dizati glavu, prekidati posao da bih vidjela o kojem se poznatom doktoru radi, a i kakve bih mogla imati koristi od njega kada ja nisam iz te priče. Ona je pričala i pričala, šef je strpljivo slušao i kao i uvijek šutio, sve dok nije na kraju rekao: "Pa nije li to Natašin tata?"
Tada sam naglo podigla glavu, pogledala prema izlogu, i vidjela moga tatu kako se nalukava kroz izlog ne bi li vidio da li radim u toj ili drugoj smjeni. Kada je napokon ušao, svi smo se dobro nasmijali, a kolegici je ipak bilo mrvicu neugodno.
Danas, taj visok, mršav, zgodan gospodin, moj otac, slavi 70. rođendan! Sretan rođendan!
- photo (bakarski zaljev) by Snježana -
