Nakon subotnje južine i iznenadne topline, nisam vjerovala vremenskim prognostičarima da će Medvednicu ove nedjelje zabijeliti snijeg. Usprkos mojim sumnjama, bili su u pravu, u nedjeljno jutro snijeg je zabijelio cijelu planinu. Iako je lijepo bijele obronke vidjeti s kuhinjskog prozora, nije me privuklo da ih pogledamo iz blizine.
Suprug i ja, odlučili smo se za uobičajenu, nedjeljnju šetnju Jarunom. Osim nekoliko šetača, par biciklista i dva ribiča, vidjeli smo i dva psa. Jednog, malog, bijelog vodili su na uzici, dok se on cijelo vrijeme otimao. Drugi je okolo skakao, trčao, išao od čovjeka do čovjeka i na kraju se u ledenom jezeru malo i okupao.
Kada je potrčao prema nama, pružila sam ruku želeći ga dozvati. Dok nam se približavao sve bolje sam vidjela kako ima jaki vrat, široku čeljust, guste zube i u pogledu nešto između staforda i pit bula. Ruku sam lagano povukla jer sam se iznenada predomislila u naumu da ga pozovem. On je pored nas samo veselo protrčao.
Sjetila sam se, kako sam jednom hodajući Gajevom ulicom, veselo brzala prema tramvaju i lagano mahala rukom. Pored mene je prošao elegantan doberman, čije sam oštre zube u djeliću sekunde osjetila na zapešću desne ruke. Kakvom brzinom me uhvatio, tako me je brzo i pustio. Ruku sam trenutno primirila i za sve vijeke vijekova zapamtila da malo pripazim što radim s rukom kada mi takav pas ide u susret.
Osim pasa, vidjeli smo patkice, gnjurce, vrane i jednog malog dijetlića.
Na današnji dan, o4.o2.19oo. godine, rođen je Jacques Prevert
Pjesma
Koji je danas dan
Danas su svi dani ljubavi za nas
Čitav je život danas ljubavi moja
Volimo se i živimo
Živimo i volimo se
I ne znamo što je život
I ne znamo dane svoje
I ne znamo ljubav što je.
