Još sam pod dojmom jučerašnje obavijesti kako zagrepčani više troše na telefon nego na struju. Premijer, gradonačelnik ili neki treći pametnjaković je rekao kako 100 građana posjeduje 104 mobitela. Dakle, ako imamo više od jedan telefon po glavi stanovnika, kako se usudimo buniti protiv poskupljenja vode, čistoće, struje, benzina, hrane, javnog prijevoza...
Kad bolje razmislim, možda čovjek ima pravo.
Ujutro nisam popila vodu jer u blizini terapije na koju idem nema WC-a, pojela sam također minimalno iz istog razloga. Potrošila sam nešto malo benzina, malo plina za skuhati kavu i malo struje (premalo) jer imamo štedne žarulje. Najviše sam koristila telefon. Sat vremena, od 9-10 h, vrtila sam (to mi je ostalo od nekad, više se ne vrti, sada se pritišće), nekoliko brojeva telefona. Uvijek kada bih uspjela dobiti jedan broj spremno sam dobila uputu da nazovem neki drugi.
Kada sam napokon saznala koji broj je pravi, pola sata bio je zauzet. U međuvremenu su me par puta krivo prespojili (to je ono što se naplaćuje). Bližilo se 10h, uhvatila me panika, jer samo od 9-10h, prvog u mjesecu mogu se naručiti kod svoje doktorice za tekući mjesec. Budući da sam ih dobila u minutu do 10h, dobila sam termin tek o4.o3. Ni taj termin nije 100% siguran, još ih moram nekoliko puta nazvati da provjerim dogovoreno. Kao i uvijek, dobro sam se nasekirala. Odmah sam nazvala supruga na posao da me barem malo utješi. Nazvala me i prijateljica, jedna drugu tješile smo radi Cvjetnoga trga.
Ima onaj čovjek pravo. Što će mi struja, voda ili hrana, kada najviše volim telefonirati?
