Jučer sam se zaista iznenadila kada je stigla koverta iz Miamia. Mislila sam da mi gospođa Biserka šalje pismo s nekom svojom, novom fotografijom. I bila je njena fotka s unukom i njihovim malim pesekom, a pored njih na slici veselo maše Santa Claus noseći poklone i čestita mi Merry Christmas!
Uz Djeda Mraza najbolje božićno-novogodišnje želje žele mi, naravno, with love; Gaby, Nana & Brownie (peso). Čestitka je poslana avionom 11.12.07, znači sretno je stigla nakon punih 43 dana.
Kako na CNN-u vole napisati: "No comment".
Gospođu Biserku upoznala sam 2003. godine u Varaždinskim Toplicama. Čudila sam se da iz Amerike dolazi u Hrvatsku na liječenje i rehabilitaciju. Hvalila je naše liječnike, bolničare, masere, toplice, konobare, kuhare ... Ona se čudila nama kako stalno protiv svega rogoborimo. Bila je jako zadovoljna toplicama, malo čemu je prigovarala, produžila je boravak na mjesec dana i rekla da će opet doći za dvije godine. Govorila je kako je u Americi sve nekoliko puta skuplje a usluga upitna, i da američkim liječnicima više ništa ne vjeruje.
Opet smo se srele u toplicama 2005. godine. Osim liječničkog tretmana uplatila je i dijetni program. Ovaj bazen na slici, preplivala bi svako jutro desetak puta po duljini. Međutim, nije ništa smršavila jer je popodne sve izgubljene kalorije nadoknadila kolačima iz obližnje slastičarne.
Tada sam saznala da u cijeloj Americi nema tako dobrih kolača kao što su šampite i kremšnite. Jednom mi je priznala da je u sobi nakon večere pojela 8 šampita.
Na poleđini čestitke piše da ju američki doktori opet žele operirati jer je ozlijedila desno koljeno. Već je poslala slike koljena doktoru u zagrebačku bolnicu Rebro, koji će joj reći što joj je dalje činiti. Ako joj doktor preporuči toplice, možda ćemo se družiti i ove godine.
