Nakon posjete baki u Domu umirovljenika, subotnje kupovine hrane i zadnjih božićno-novogodišnjih poklona, bila sam zaista umorna. Kada sam vidjela ljude kako opušteno sjede vani za stolovima, piju kavu i uživaju u miru božjem, kao privučena jakim magnetom uputila sam se prema njima. Iako sam to prijepodne već popila dvije kave, morala sam popiti još jednu jer nije to bila obična kava, već prva kava u ovoj godini, koja se pije vani na krasnom, friškom zraku bez magle i pratećeg sivila.
Svi stolovi bili su zauzeti pa smo suprug i ja sjeli kraj jednog simpatičnog gospodina. Suprug je otišao iskrcati kupljene stvari u auto i usput na WC. Gospodin je pušio, pristojno me pitao da li mi smeta dim cigarete a zatim je uslijedilo kratko izmjenjivanje informacija o današnjem i sutrašnjem vremenu. Taman sam počela uživati u kavi (običnoj, kratkoj) kad evo moje svekrve sa šest prijateljica. Sve tip-top zbigecane, krenule su prema stolu do nas gdje ih je čekala osma frendica.
Pozdravljajući se sa svima njima, dva puta sam rekla da mi je muž na WC-u, a nakon toga bilo mi je glupo stalno isto ponavljati pa više nisam ništa objašnjavala. Dvije gospođe pozdravile su gospodina do mene kao moga supruga a treća mu je pri rukovanju polustrogo rekla da bi me trebao bolje grijati s obzirom na moje ledene ruke (sjedila sam bez jakne). On je mudro šutio a ja sam jedva suzdržavala smijeh. Budući da je i dalje nepristojno šutio četvrta i peta gospođa zaključile su: "to je sigurno vaš veliki sinek". Ni na to nisam reagirala. Napokon se pojavio moj suprug i sada više nikome ništa nije bilo jasno.
Još smo ugodno porazgovarali dobrih pola sata. U razgovoru, saznala sam da je gospodin 5 godina stariji od mog supruga a 14 godina stariji od mene. Iako se dobro drži neznam da li bi se uspio "prodati" za mog sineka da je skinuo sunčane naočale. Poslije sam si gruntala kako možda ja prastaro izgledam. Muž me je utješio da vjerojatno starije gospođe malo slabije vide.
