Ovi magloviti, zimski dani nisu za drugo nego za kuhanje. Jučer smo sinovi i ja zajedničkim snagama skuhali odličan slanutak. Prvotna zamisao mi je bila napraviti ga na salatu, ali odmah se javio problem; a što jesti uz salatu? Sjetila sam se jednog starog recepta kojeg mi je dao kolega na poslu prije nekih desetak godina.
Dinko je istrijan, rođen u Rovinju, on mi je rekao da njegovi za slanutak kažu pišjole. Taj naziv nikad ni prije ni poslije nisam čula, na Google-u nude pinjole, u Klaiću ništa, ako vi što znate recite mi. Moji za slanutak govore čič.
Recept: -za 6 osoba ili 4 gladne
Sastojci; 500 dag čiča, 500g svježih gljiva (bukovače), 2 režnja češnjaka, mala kutijica pelata, sol, parap, maslinovo ulje, lovor i kadulja (bosiljak)
Čič dan ranije namočiti, staviti ga u novu hladnu vodu, kada provri poklopi se i kuha na niskoj temperaturi 3 sata. U vodu staviti par listića lovora. Gljive narezati na kockice, ispržiti na maslinovom ulju, pri kraju dodati usitnjeni češnjak, pelate, začine, papar i sol.
Zajedno sa slanutkom prokuhati zadnjih pola sata kuhanja. Na kraju se može dodati žlica maslinovog ulja.
Nakon ručka sam malo "kopala" po internetu i našla sam da je slanutak jako zdrav, ima mnoge vitamine i minerale i naravno, dobar je za probavu. Naišla sam i na jednu glupost i to kao savjet za kuhare početnike. Vele da ga treba močiti 4 sata (dobro bi se taj kuhar namučio). U jednoj dobroj kuharici piše da ga treba močiti najmanje 24 sata (tu ja uvijek fulam). Danas je na meniju grah sa lećom i ričetom (uradak moje mame).
