čudesno naše more
- opušta
- puni baterije
- prazni negativnu energiju
- izjednačava potencijal
- izjednačava hormone
- liječi
- veseli
čekala sam te
čekala sam te
i onda kad si ganjao druge
i gladio neke lijepe ruke
i vijao neke zgodne noge
čekala sam te
i onda kad si bio sretan
i tužan i ljut
i prevaren i varao
čekala sam te
i onda kad si sanjao mene
i polagano šetao k meni
u tom čekanju
i ja sam se gubila
i ja sam se ljubila
al znala sam samo jedno
da čekam baš tebe
čekala sam te
godinama
desetljećima
strpljivo
predugo
čekala sam te
i u čekanju maštala
i uzdigla te u zvjezdane visine
jesam li te čekanjem svojim
dozvala i otrgla od druge
ili si ti čekajući baš mene
krenuo mojim putem
osama
na osami
more me tješi
šapuće mi
svi slušaju Bajagu
meni je bilo neugodno
suze su opet potekle
pretužna da budem euforična
suze su potekle...
cijeli dan suze su tekle...
nisam ih mogla obuzdati
suze koje sam čekala
godinama
u večernjoj haljini
sama
na našoj plaži
oplakujem sebe samu
jer danas sam umrla
sutra postajem hladna
ukočena
sutra me više nema
ni more me utješiti ne može
pustila sam ih, neka teku, za sve tuge, koje isplakala nism
na kraju 8. r. dobila sam na poklon Lorkinu zbirku pjesama
kao da su znali
i ja sam je otvorila
pisalo je:
"Princezo zaljubljna ljubavi neuzvraćene
karanfile crveni u duboku i pustu dolu
grob što te krije suzi tvoju tugu
kroz oči što ih razvi u mramoru"
i odjurila sam u svoje utočište u prirodi i oplakivala svoju sudbinu
i sad oplakujem svoju sudbinu
uh, lakše je, kad se čovjek dobro isplače
ti koji nisi on, da si on, bio bi ti tu meni iza leđa, ja u tvom zagrljaju, tješio bi me i razumio
stvarno kako boli tuga
razumijem one koji dignu ruku na sebe, sl nikad nisam oprostila ni Jesenjinu ni Ivani Brlić Mažuranić, ni Tihi
koliko se sjećam
samo sam plakala za prvom ljubavi i sad
a sad idem slušati more
i probati ponovno zavoljeti sebe
jer sad se ne volim
sad bih razbila melu na 100 komada
idem slušati more
a i Bajaga se dovde čuje
idem slušati more
ja želim sve i odmah
ja idealiziram
kad ću se promijeniti
idem slušati more
smak svita
danas sam umrla
danas me nema
od mene je ostala
samo sjena
kurikularna tetovaža iliti tetovaža „za život“
U našoj novoj „školi za život“ glavne tj. ključne riči su „ishodi“ i „aktivnosti“. Ishodi je sve ono što želimo da nekog naučimo, kompetencije tj. sposobnosti kojima težimo; aktivnosti su radnje kojima ćemo dovesti do toga da realiziramo tj. ostvarimo ishode.
Daklen ovako sva unezvjerena i razočarana blebnen ja jučer mojoj frendici, koja mi je eto i kolegica da ću istetovirati pol lica, i to baš, baš. Poznavajući mene ovako zblesiranu i dosljednu jako se zabrinula ona, a bogme i ja, jer kad ja nešto rečen, onda tako mora i bit.
I jutros me odma na poslu dočeka moja druga frendica kolegica i ozbiljnn tonon reče da se ja ne smin tetovirat na vidljivin mistima jer eto po Zakonu o javnim ustanovama…
- Tako dakle, ruše moja ljudska prava! - ljutito rečen ja i zaključin da se onda mogu jedino istetovirat na guzi.
I nekako spontano krene spika šta bi to ja tribala istetovirat na mjoj stražnjici i zamislin ja jednu veliku umnu mapu, tzv. mentalnu mapu, jer san ovi dana sva u njima, na kojoj bi ja strelicama i putokazima i totpografskin znakovima pojasnila mome Vranji strateške točke našeg vojevanja.
I prijateljice se upustiše sa mnom u studiozno razješavanje ishoda te tetovaže (da buden usplahirena, sretna, zadovoljna, uzbuđena…) i aktivnosti koje bi dovele do tih ishoda. Zatin triba još dobro proučit metode po novon strategije (jeba vas strani izričaj) kojima će se te aktivnosti provoditi i načine vrednovanja tj. ocjenjivanja postignutog napretka i usvojenih znanja. Joj ne smiš po novome reć ZNANJE jer ga je izbrisa i zabranija neki Blom, znanje kao znanje ne postoji. Više nitko ništa ne triba i ne more znati jer je tako Blom reka.
Daklen moj Vranjo ne smi znati ono šta triba znati, po novome on mora biti aktivan učesnik u procesu obrazovanja i mora to sam istražiti.
I sad se rasprela priča, svaka je dodala neki svoj dio, kako Vranjo mora znat, kaže Blom istražit, di će poljubit, di zagrist, di polizat, šta i kada reć, di pomilovat, di stisnut… i umremo od smija.
I mislin si ja tako, kako to o tetovaži i nije neka loša ideja.
Daklen, kad već voli moju guzu ja ću ga izmanipulirat i educirat tj. obrazovat i to tako da će sam doć do rješenja…
Nego za tu umnu mapu, putokaz i labirint triba se dobro pripremit. Ne smiš doć na dejt bez pripreme, mislin onaj kojeg učiš mora znat da ga učiš i šta oćeš od njega. Kako ja ni sama ne znan šta bi ja to tila, jedan put bi vako, drugi baš onako, no nipošto ne smin Vranji oduzet kreativnost i inovativnost. I tu sad nastaje problem. Kako pomirit ono šta ja želin i ono šta on želi. Možda bi tetovaža tribala bit igra ka šta je „Čovječe ne ljuti se“ (jel se ime igre piše velikin početnin slovon???).
No u toj novoj školi za život ne smi se onome kojega obrazujete dat gotova rješenja, aktivan učenik logičkim zaključivanjem i jopet istraživanjem mora sam doći do zaključaka. I kako sad da ja napravin tu mentalnu mapu da ona bude zagonetka??? I koje to ja strategije tj. metode rada moran primijenit da ga doveden do željenog cilja??? A ja bi baš tila da me istražuje ka šta je Columbo otkrija i istražija Meriku.
Mislin da ću se za ovu tetovažu dobrano pomučit dok u glavi ne složin njenu skicu. Triba dobro razradit sve domene i podomene kurikuluma „za život“ = moje uzdahe i dobro proučit koja ja to očekivanja iman, koje znanje, vještine i stavove mora imati Vranjo da na kraju kad bude vrednovan i samovrednovan bude ocijenjen ocjenom izvrstan.
Moja guza jest velika, al nisan sigurna da je dovoljno velika za sve te moje smjernice ratovanja pa se sad nameće pitanje, dal da se ponovno udebljam il da se botoksiran. A to je već pitanje za neki novi post.
a tako sam željela…
KAKO MUŠKARCI UBIJAJU NAŠE SAMOPOUZDANJE
Nije ih bilo bezbroj, bože sačuvaj, al svi su osim dvojice bili seronje. Svi su bili potencijalne moje velike ljubavi. Svi su, da su htjeli, mogli dobit mene cijelu. Al' ja san bila objekt, nevažno biće koje im je bila usputna stanica. Samo su mi dvojica poklanjali pažnju; jedan, samo jedan u 52 god podario ljubav koju ću pamtiti cijeli život.
Zar se tako ponaša prema nama krhkim bićima, prema majkama, nadasve ženama??? Seronje!!!
Mrzila sam sebe, nevoljela se, tražila greške u sebi… Autosugestijom se skoro ubila. A greška je bila u vama seronje, u vama koji me niste željeli, samo ste željeli moje tijelo, bolje reći svoje zadovoljenje.
Bila sam i ljubavnica, nesvjesna te titule, mlada, nasmijana. Od tog „frajera“ dobila sam košaricu smijeha i bila zadovoljna. Nikakvi parfemi, zlato, bakrači… ništa. Nit sam tražila, nit bi uzela. A on, kao i ostali, nisu bili kadri, da me izvedu na piće, na šetnju, u kino… da dobijen od vas baren privjesak za ključeve. Seronje!!!
Ja se moram promijeniti, moram otvoriti sve spajalice i dogovorit 30 spojeva, s tridesetoricom se zajebavat, kako se vi zajebavate s nama. Pa patite. Seronje!!!
Danas je dan D. Danas je obljetnica mojeg najromantičnijeg dana u životu. Moj Vranjo, koji eto to nije, nije se sjetio. Čak ni poruku nisam dobila danas.
A moj Vranjo to nikad ne bi zaboravio. Napravio bi sve da današnji dan pamtim cijeli život, kao što pamtim onaj godinu prije. Ovog ću pamtiti po tuzi. Eto, napravio je da ga pamtim cijeli život.
Ja se moram promijeniti, i to podhitno. Ja ne smijem živjeti u oblacima. Al' ja sam doživjela ljubav, ja znam što želim i ka tome ću ići. Do kraja. Doooooo kraja. Makar bila sama, Vranjo će me čekati u drugom svemiru, iako u taj svemir ne vjerujem.
Danas sam imala velika očekivanja. Jako velika, jako romantična… Sve prijateljice su mi rekle da muškarci ne pamte datume. Moj Vranjo sve pamti. Moj Vranjo želi mene iznenaditi. Moj Vranjo će uvijek biti moja inspiracija.
Danas je dan D. Sad sam pretužna, pomalo i bijesna. Pomalo i sretna. Napokon san saznala da Vranjo nije Vranjo.
Lažem. Ne nisam sretna zbog Vranje koji to nije.
A tako sam željela, svim srcem, da si ti taj.
Bože ne daj da umrem od tuge!!! Ili daj, svjedno mi je.
Opet je muškarac izazvao dvoboj mene sa sobom. Opet se budi autodestrkcija.
Eto, to vi muškarci radite nama osjećajnima.
Hoću li mu oprostiti? Naravno da hoću. On me još ne pozna. Hoću li zaboraviti? Neću nikada.
Znala sam da će se to dogoditi. Znala sam da ću plakati. Čak sam neki dan plakala unaprijed. Faza klimaksoplakanja, niš strašno.
Kroz ovo pismo prošla sam brdo emocija. Sada sam ravnodušno ljuta na sebe, sebe sanjarku, naivku, sebe nerazumnu emocionalku. Nisam ni znala da sam toliko romantična. Al ja čvrsto stojim iza sebe same i ostajem tu gdje jesam. Ni milimetra se neću pomjeriti. Znam što tražim i to ću i dobiti.
Nažalost nikad više neće biti kao što bi bilo da je bilo, spontano, željeno uz puno ljubavi i nježnosti.
Jako, jako sam razočarana!!! U sebe jer sam trubasta i nakrivo nasađena, u tebe jer nisi imao potrebu da razmišljaš kako da me obraduješ, a kamoli da me uistinu obradujheš.
Danas te je dragi trebala dočekati ova moja torta. Pijana torta alla Mela. Eno je u hladnjaku i lako, lako bi mogla biti zavijarena kroz vrata da je galebovi pojedu.
Porculanske jabuke NEĆU više razbijati. Niti jedan muškarac, osim Vranje, nije vrijedan mojih suza.
SASTOJCI (koji nisu baš pouzdani jer sam u klincu):
- 2 jaja
- 4 žlice šećera
- 4 žlice brašna s praškom za pecivo
- 1 dl ulja
- 0,05 l Maraskina
- voće po izboru (borovnice, grožđe, nektarine, jagode)
- 2 preljeva za torte (male vrećice)
- 2 šlaga u prahu
- crveni marcipan
Posebno stući žumanjke, posebno bjelanke. U žumanjke stučene sa šećerom polako dodati brašno i ulje. Razdijeliti u 4 kalupića (zauljena i pobrašnjena) i peći na 180 stupnjeva od 20 - 25 min.
Izvaditi tortice. Oprati kalupiće i u njih staviti tortice. Zaliti ih sa 0,05 Maraskina (podijeliti Maraskino na 4 tortice).
Na tortice slagati voće po želji i zaliti sa preljevom za torte. Ohladiti u hladnjaku i ukrasiti sa šlagom i marcipanom...
P.S. Kod pravljenja šlaga i preljeva smanjim malo dozu mlijeka i vode da šlag i preljev budu čvrsti.
XXX
ZALJUBLJENA ŽENA
zaljubljena žena
bez krila leti
vjetar nosi je zrakom
uzlazna njena je putanja
brodi danima i mrakom
svakom svjetlu mahne
osmijehe baca u zrcalna mora
procvalo cvijeće rosom takne
rudi u zorama visokih gora
nebo je njena pista
krošnje su joj oblaci meki
istina je ona, čvrsta i čista
vidici daleki
snagom se odijeva
vedrinom se obuva bosa
i kad zimom grije i ljetom sijeva
vijori njena zemaljska kosa
kad je okrzne ljubav
ljubavi s ljubavlju pjeva ode
al nitko, baš nitko, ne može
da joj ukrade zvjezdane slobode
u svojoj slobodi ona mašta
smije se i grli sve što je voli
na svojim putanjama tješi i prašta
a za ljubav nikog ne moli
Post je objavljen 23.07.2016. u 14:44 sati
želim
stisnuta u svojem svijetu
maštam o našem planetu
sićušna spram ljubavi ove
moje ime tvoje boje zove
purpurna sam ti od tebe dragi
obožavam kad smo zapleteni nagi
u stapanju s tobom pronalazim mir
ti si moja galaksija, moj svemir
xxx
…
dah na nogama i rukama i vratu i…
posvuda se prolijevaš
kao ljubav žarka
koja peče dok ja se trzam
…
tepanja u mraku
dozovi me k sebi
odlutam često
u prostranstva daleka
…
prizemlji me
poljupcima dozovi me
xxx
zabranih si da sanjam
uskratih si tako
bezbroj lijepih trenutaka
s tobom
loši snovi
opterećuju
moj duh
tad se lomi
zabranih si da sanjam
a tako rado bi i noći
dijelila s tobom
xxx
budi mi
sve
volim da
volim te
xxx
xxx
tražim li previše
ako želim da se sjetiš
i ne samo sjetiš
već danima premišljaš
kako ćeš me
iznenaditi
tražim li previše
ako u tom traženju
ne tražim ništa
do li ljubavi
xxx
ako sam ja ta
tvoja
izabranica
spontano ćeš
željeti sve što želim
ako ja nisam ta
tvoja
izabranica
podsvjesno ćeš zaboraviti
sve što želim
xxx
opet su padale zvijezde
opet ne stigoh poželjeti
opet smo bili zapleteni
opet presretni
xxx
dajem ti svoju ruku
da je vodiš
ka jutarnjem izlasku
i zalazu sunca
dajem ti svoje srce
da ga ubrzavaš
i stišavaš
dajem ti svoje misli
da ih oblikuješ
u pjesme o nama
dajem ti svoju dušu
da je takneš
ožiljcima sreće
xxx
07.09.2019. u 08:50 | 18 Komentara | Print | # | ^
čekan
dan kad ću plakati. Dal od sriće il od tuge??? Ovaj put ne mogu pridvidit.
06.09.2019. u 06:40 | 13 Komentara | Print | # | ^mi
Vranjo, ja i mjesec. 03.09.2019. u 20:51 | 16 Komentara | Print | # | ^
jučer bile, danas ponovile
Jednom riječju bajka.
MOJ MAGNET ZA USPOMENU NA BAJKOVITI GRADIĆ
Za sve putnike namjernike i one koji nemaju pojma kuda idu; za sve zaljubljene i odljubljene i one koji koji će se tek zaljubiti; za povesti prijatelje i rodbinu; za zalutati i oduševiti se; za sve avanturiste i romantičare…
Bajka je premala i beznačajna riječ za svu energiju koju smo tamo pokupile, sve veselje koje nas još drži, sve uspomene koje ćemo čim smognmo ponovno uživo oživjeti…
Pitate se gdje smo to nas dvi lude sada švrljale. Otišle smo napokon tamo gdje nikada bile nismo. Posjetile smo Grožnjan, malo istarsko seoce, naime općina, koje se smjestilo, a di drugo nego na vr bežuljka u srcu Istre.
1. dan, tj. juče, bilo je već u sumrak. Zvonka je jokala da ne more slikat, da smo kasno došle, da nismo smile ić u trgovački centar probavat kožne lažnjake, i suknje i svašta nešto.
Atmosfera gradića koji je tonuo u mrak bila je fenomenalana. Di god očima okreneš u malin uskin uličicama svugdi buja život, stablašca iz kamena izviru, cvića i zelenja posvuda, kameni stolići i stolice isprid svake kuće…
- Bože di smo to zalutale???
- U raj na zemlji.
Aaaaaaaa nisan van rekla kako smo došle, pa po bilon putu 4400 m. Sitnica za mene gušt vozit. I uparkirale se di drugo nego na groblju i to baš isprid kontejnera da nan ovi iz Usluge mogu je… mater. A bilo je mista ko u priči.
I tako uputile se nas dvi pune uzdaha ka da svršavamo sad tu, sad tamo, je… koliko svršavanja je tu bilo. Zvonka mi je… mater jer nismo došle po danu…
Uličica mali milijun, galerija dva milijuna, a oči su nan blinkale na sve što se tamo more kupit.
- Bože di smo to zalutale???
- U raj na zemlji.
I tako tumarajući gradićen i uzdišući od lipote, rekle smo da moramo doć tu po danu, jer slike su tamne i ne mogu dočarat lipotu božansku.
U nekin dijelovima čuli si se i zvuci klarineta i klavira, a neki su i pivali Očenaš.
Zvonka je trošila šolde nemilice, samo je trpala u borše suvenire s mačkama. Ja san kao taj dan bila nekako štedljiva. Ajme šta je to bilo teško za mene raspikuću.
Kad smo pojile picu koja je bila „bože moj dobra“, su 4 vrste sira, prava, pravcata, a ne lažnjak s dvi vrste sira, uputile smo se doma.
Taman na izlazu srele smo moje poznanike i eto oni koji su cili dan proveli u Grožnjanu i koji ga baren 4 puta posjete u godini, krenuše za nama put groblja. Naš put in je bija sumnjiv, al znamo mi kuda triba.
I tako završimo u mrakači jer mi bidne nismo znale u ton paralelnon svemiru lipote imaju dvi paralelne ulice. Negdi usrid najcrnjeg mraka počeli smo palit priručne baterije i počeja je cirkus. Srića naši pratitelji, koji su tek tad skužili da mi ne znamo nikakvu prečicu, povedoše nas obilazno, a di drugo nego prema groblju, tamo di štrige štriguju i paklene planove kuju. I to uzbrdo. Nas dvi smo puvale i vukle jedna drugu.
- Je… zamislite da vas dvoje sada niste tu. Sam Bog vas je posla.
- Zamislite mene i Zvonku kako iskačemo pred auta u mraku sve ovako raščupane i iskolačeni očiju i pitamo di je groblje da se odparkiramo.
- HAHAHAHAHAHAHAHAHA
Vozile smo za našin prijateljima dok nismo izašle na pravi put. Pravilo je bilo svugdi livo, ono šta ja baš ne volin. U Grožnjan došle priko Vižinade, a vratile se doma priko Višnjana. Kako? Lipo. Zvonka kaže piči livo. Skoro finile u Puli.
2. dan, rano ustajanje i put Grožnjana. Gradić već budan, turisti ga obilaze. Svi u nekon blaženon miru i spokoju. Ljudi side isprid kuća na kamenim klupicama za kamenim stolićima. Moreš sist di te volja. Ljubazni prodavači nan prave društvo.
Ulijećen u Štallu i naravno, danas nisan mogla odolit. Kupujen magnet da iman uspomenu na ovu bajku. A onda trošin dalje… Jednom se živi. Auto će se servisirat neki drugi put.
Lutale uličicama. Ja ogladnila. Vidin tušt na putu. Otrgnen i pojiden, a Zvonka viče da je nečisto. Ma nema ona pojma da je baš to nečisto najzdravije.
TUŠT KOJI SAN POJILA
Opet smo ile, nas dvi rokfelerice, ovaj put neku salatu sa p… I krenule doma pune borši, mira i spokoja, euforije, pozitive i radosti... To se ne more opisat, ta energija, ta ljepota. TO MORATE DOŽIVJET.
- Joj zaboravila san provat sve one rakije. Razlog da se brzo tamo tornamo.
FOTOGRAFIJE SU KOD ZVONKE NA BLOGU!!!
