jučer bile, danas ponovile

Jednom riječju bajka.


MOJ MAGNET ZA USPOMENU NA BAJKOVITI GRADIĆ

Za sve putnike namjernike i one koji nemaju pojma kuda idu; za sve zaljubljene i odljubljene i one koji koji će se tek zaljubiti; za povesti prijatelje i rodbinu; za zalutati i oduševiti se; za sve avanturiste i romantičare…

Bajka je premala i beznačajna riječ za svu energiju koju smo tamo pokupile, sve veselje koje nas još drži, sve uspomene koje ćemo čim smognmo ponovno uživo oživjeti…

Pitate se gdje smo to nas dvi lude sada švrljale. Otišle smo napokon tamo gdje nikada bile nismo. Posjetile smo Grožnjan, malo istarsko seoce, naime općina, koje se smjestilo, a di drugo nego na vr bežuljka u srcu Istre.

1. dan, tj. juče, bilo je već u sumrak. Zvonka je jokala da ne more slikat, da smo kasno došle, da nismo smile ić u trgovački centar probavat kožne lažnjake, i suknje i svašta nešto.

Atmosfera gradića koji je tonuo u mrak bila je fenomenalana. Di god očima okreneš u malin uskin uličicama svugdi buja život, stablašca iz kamena izviru, cvića i zelenja posvuda, kameni stolići i stolice isprid svake kuće…

- Bože di smo to zalutale???
- U raj na zemlji.

Aaaaaaaa nisan van rekla kako smo došle, pa po bilon putu 4400 m. Sitnica za mene gušt vozit. I uparkirale se di drugo nego na groblju i to baš isprid kontejnera da nan ovi iz Usluge mogu je… mater. A bilo je mista ko u priči.

I tako uputile se nas dvi pune uzdaha ka da svršavamo sad tu, sad tamo, je… koliko svršavanja je tu bilo. Zvonka mi je… mater jer nismo došle po danu…

Uličica mali milijun, galerija dva milijuna, a oči su nan blinkale na sve što se tamo more kupit.

- Bože di smo to zalutale???
- U raj na zemlji.

I tako tumarajući gradićen i uzdišući od lipote, rekle smo da moramo doć tu po danu, jer slike su tamne i ne mogu dočarat lipotu božansku.

U nekin dijelovima čuli si se i zvuci klarineta i klavira, a neki su i pivali Očenaš.

Zvonka je trošila šolde nemilice, samo je trpala u borše suvenire s mačkama. Ja san kao taj dan bila nekako štedljiva. Ajme šta je to bilo teško za mene raspikuću.

Kad smo pojile picu koja je bila „bože moj dobra“, su 4 vrste sira, prava, pravcata, a ne lažnjak s dvi vrste sira, uputile smo se doma.

Taman na izlazu srele smo moje poznanike i eto oni koji su cili dan proveli u Grožnjanu i koji ga baren 4 puta posjete u godini, krenuše za nama put groblja. Naš put in je bija sumnjiv, al znamo mi kuda triba.

I tako završimo u mrakači jer mi bidne nismo znale u ton paralelnon svemiru lipote imaju dvi paralelne ulice. Negdi usrid najcrnjeg mraka počeli smo palit priručne baterije i počeja je cirkus. Srića naši pratitelji, koji su tek tad skužili da mi ne znamo nikakvu prečicu, povedoše nas obilazno, a di drugo nego prema groblju, tamo di štrige štriguju i paklene planove kuju. I to uzbrdo. Nas dvi smo puvale i vukle jedna drugu.

- Je… zamislite da vas dvoje sada niste tu. Sam Bog vas je posla.
- Zamislite mene i Zvonku kako iskačemo pred auta u mraku sve ovako raščupane i iskolačeni očiju i pitamo di je groblje da se odparkiramo.
- HAHAHAHAHAHAHAHAHA

Vozile smo za našin prijateljima dok nismo izašle na pravi put. Pravilo je bilo svugdi livo, ono šta ja baš ne volin. U Grožnjan došle priko Vižinade, a vratile se doma priko Višnjana. Kako? Lipo. Zvonka kaže piči livo. Skoro finile u Puli.

2. dan, rano ustajanje i put Grožnjana. Gradić već budan, turisti ga obilaze. Svi u nekon blaženon miru i spokoju. Ljudi side isprid kuća na kamenim klupicama za kamenim stolićima. Moreš sist di te volja. Ljubazni prodavači nan prave društvo.

Ulijećen u Štallu i naravno, danas nisan mogla odolit. Kupujen magnet da iman uspomenu na ovu bajku. A onda trošin dalje… Jednom se živi. Auto će se servisirat neki drugi put.
Lutale uličicama. Ja ogladnila. Vidin tušt na putu. Otrgnen i pojiden, a Zvonka viče da je nečisto. Ma nema ona pojma da je baš to nečisto najzdravije.


TUŠT KOJI SAN POJILA

Opet smo ile, nas dvi rokfelerice, ovaj put neku salatu sa p… I krenule doma pune borši, mira i spokoja, euforije, pozitive i radosti... To se ne more opisat, ta energija, ta ljepota. TO MORATE DOŽIVJET.

- Joj zaboravila san provat sve one rakije. Razlog da se brzo tamo tornamo.


FOTOGRAFIJE SU KOD ZVONKE NA BLOGU!!!

01.09.2019. u 18:02 | 21 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2019 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Lipanj 2024 (1)
Kolovoz 2023 (2)
Srpanj 2023 (2)
Lipanj 2023 (5)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (2)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Prosinac 2022 (3)
Studeni 2022 (1)
Listopad 2022 (1)
Rujan 2022 (3)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Rujan 2021 (2)
Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (4)
Rujan 2020 (5)
Kolovoz 2020 (4)
Srpanj 2020 (10)
Lipanj 2020 (2)
Svibanj 2020 (4)
Travanj 2020 (17)
Ožujak 2020 (8)
Veljača 2020 (2)
Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (12)
Listopad 2019 (13)
Rujan 2019 (10)
Kolovoz 2019 (8)
Srpanj 2019 (10)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (3)
Ožujak 2019 (5)
Veljača 2019 (9)
Siječanj 2019 (5)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (8)

Opis bloga

VATRENI POZDRAVLJAJU SVOJE NAVIJAČE izvor fotografije Freš
samo za franju
najljepsezelje1@hotmail.com



a bilo vas je tu...