osama
na osami
more me tješi
šapuće mi
svi slušaju Bajagu
meni je bilo neugodno
suze su opet potekle
pretužna da budem euforična
suze su potekle...
cijeli dan suze su tekle...
nisam ih mogla obuzdati
suze koje sam čekala
godinama
u večernjoj haljini
sama
na našoj plaži
oplakujem sebe samu
jer danas sam umrla
sutra postajem hladna
ukočena
sutra me više nema
ni more me utješiti ne može
pustila sam ih, neka teku, za sve tuge, koje isplakala nism
na kraju 8. r. dobila sam na poklon Lorkinu zbirku pjesama
kao da su znali
i ja sam je otvorila
pisalo je:
"Princezo zaljubljna ljubavi neuzvraćene
karanfile crveni u duboku i pustu dolu
grob što te krije suzi tvoju tugu
kroz oči što ih razvi u mramoru"
i odjurila sam u svoje utočište u prirodi i oplakivala svoju sudbinu
i sad oplakujem svoju sudbinu
uh, lakše je, kad se čovjek dobro isplače
ti koji nisi on, da si on, bio bi ti tu meni iza leđa, ja u tvom zagrljaju, tješio bi me i razumio
stvarno kako boli tuga
razumijem one koji dignu ruku na sebe, sl nikad nisam oprostila ni Jesenjinu ni Ivani Brlić Mažuranić, ni Tihi
koliko se sjećam
samo sam plakala za prvom ljubavi i sad
a sad idem slušati more
i probati ponovno zavoljeti sebe
jer sad se ne volim
sad bih razbila melu na 100 komada
idem slušati more
a i Bajaga se dovde čuje
idem slušati more
ja želim sve i odmah
ja idealiziram
kad ću se promijeniti
idem slušati more
