Sinoć slučajno naletjeh na epizodu "Klasike za svaki dan" u kojoj je tematizirana glazba koja je postala univerzalna na svadbama.
Naravno, malo tko je od uzvanika pa i mladenaca znao ili zna koju svadbenu koračnicu je napisao Mendelsson a koju Wagner, bitno je samo da ni jedna kompozicija ne izostane.
Za sve je "kriva" kraljica Viktorija koja je prva izvršila odabir te glazbe na svom vjenčanju. Pozadina tih dviju skladbi također nije takva da bi upućivala na dug i sretan brak mladenaca, ali rasvjetljavanje cijele priče zacijelo kvari svečarsko raspoloženje.
Kad su Škoti prije 600 godina odabrali mitskog jednoroga za nacionalnu životinju on je tada predstavljao dugogodišnji simbol moći, nevinosti i čistoće u keltskoj mitologiji, simbolizirajući karakteristike škotske nacije. Legenda kaže da iskrivljeni bijeli rog ovog stvorenja može pročistiti otrovnu vodu i izliječiti bolesne i ranjene.
Jednorozi su također neizmjerno ponosni i neovisni te ih je teško pripitomiti i osvojiti, poput škotske nacije.
Dakle, predstavljanje onoga što predstavlja jednorog je pravi razlog zašto su preci Škotske odabrali mitološko biće kao nacionalnu životinju.
To im je dalo nadu i motivaciju da nastave dalje usred ratova i stoga nikad ne zaborave tko su zapravo.
Kako je isti upao u žrvanj masonerije i nekih drugih pokreta to je već d(r)uga priča.
Nedavno sam na Hreliću gledao značke Zagrebačkog Zbora i njegova slijednika Zagrebačkog Velesajma, i pomislio sam, na trenutak, kako su kremaljski propagandisti plagirali i izokrenuli njihove simbole.
Kad sam dobio svoj prvi Tau, znao sam malo ili ništa i o Ezekielu i o životopisu Svetog Franje.
Što meni osobno predstavlja Tau ipak zadržavam za sebe.
Na vrištini cvjeta mali cvijet
I zove se
Erika
Uzavrela od sto tisuća malih pčelica
Rojevi oko nje
Erika
Jer njezino je srce puno slasti
Iz cvjetne haljine širi se nježan miris
Na vrištini cvjeta mali cvijet
I zove se
Erika
U zavičaju živi plavokosa djevojka
I zove se
Erika
Ova djevojka je moja vjerna dušica
I moja sreća
Erika
Kad vrijesak cvate crveno-ljubičasto
Pjevam ovu pjesmu da je pozdravim
Na vrištini cvjeta mali cvijet
I zove se
Erika
I u mojoj sobici cvjeta jedan cvjetić
I zove se
Erika
Već u zoru i u sumrak
Pogleda me
Erika
I onda mi se učini kao da govori glasno
"Misliš li i ti na svoju malu nevjestu?"
U zavičaju jedna djeva plače za tobom
I zove se
Erika
Erika je njemačka koračnica.
Uglavnom se povezuje s nacističkom Njemačkom.
Koračnica je sadržajno pjevana iz perspektive vojnika koji čezne za svojom dragom kod kuće.
Tema pjesme temelji se na tome da je Erika i uobičajeno njemačko žensko ime i latinsko ime (Erica) biljke vrijeska koja raste na vrištini.
Eriku je skladao Herms Neil.
Točna godina nastanka pjesme nije poznata jer je bila popularna prije rata.
Pjesma je objavljena 1938.
U filmu Stephena Spielberga Schindlerova lista iz 1993. njemačke trupe pjevaju Eriku dok marširaju u Krakow.
Erica je dakle, latinski naziv za tipski rod cvjetnica iz porodice Ericaceae (vrijeskova crnjuša) koji sadrži preko 800 vrsta.
Erica vulgaris poznata je kao obični vrijes, jesenski vrijes, vrijes, vrijesak.
Vriština, u užem smislu, zajednica žutica i vrišta (Genisto-Callunetum) koja se razvija u humidnim područjima na kiselim tlima nakon potiskivanja acidofilnih šuma, pretežito u srednjoj i zap. Europi.
Ne znam kako je kontroverzni influencer @Sneako savlado izvorni tekst, ali ju je otpjevao javno:
"Nad grobom ljudi, kraj smrti, što vide slijepim vidom,
to sljepilo što vrisne kao vatra meteora
Kriknu, kriknu protiv smrti svjetla."
(Sparkystreet.wordpress)
Dylan Thomas je pjesmu napisao 1951–52. godine.
Pričalo se kako a je napisana za i o njegovom umirućem ocu, iako njegov otac zapravo nije bio bolestan u vrijeme kada je Thomas počeo raditi na pjesmi.
On sam je, međutim, bolovao gotovo godinu dana; umro je tijekom američke turneje krajem ‘53.
Činjenica je da je Thomas imao ozbiljan slučaj upale pluća koja se razvila iz prilično uobičajene infekcije pluća, a bolovao je od nje gotovo godinu dana.
Dobio je izljev krvi u mozak koji ga je na kraju doveo u komu iz koje se nikada nije probudio.
Odbijao je ići u bolnicu.
Thomas nije samo odbio dostojanstveno umrijeti, on je odbio prestati piti i šarati okoloi.
Nema ništa pohvalno u toj priči.
Ideja bijesa protiv neizbježnosti smrti se čini ponekad prilično djetinjastom, posebno kad se uzme u obzir život kojim je Thomas živio kad ju je napisao.
I pored toga, pjesma je remek-djelo.
Što je Dylan Thomas misli kad kaže da ne idi nježno u tu laku noć?
U "Do Not Go Gentle Into That Good Night", pjesnik priznaje da je smrt neizbježna - svi umiru, prije ili kasnije.
Ali to ne znači da ljudi jednostavno trebaju odustati i prepustiti se smrti.
Umjesto toga, on tvrdi da se ljudi trebaju boriti, žestoko i hrabro, protiv smrti.
Neki dvoje da je "Do not Go Gentle Into That Good Night" Dylana Thomasa inspirativna.
Za neke to znači: "Nemoj umrijeti pokorno; bijesni i s nemoćnim bijesom protiv neizbježnog."
(Sjećanje na one koji su najviše dali za Hrvatsku)
Breathe deep the gathering gloom,
Watch lights fade from every room.
Bedsitter people look back and lament,
Another day's useless energy spent.
Impassioned lovers wrestle as one,
Lonely man cries for love and has none.
New mother picks up and suckles her son,
Senior citizens wish they were young.
Cold hearted orb that rules the night,
Removes the colours from our sight.
Red is grey and yellow white.
But we decide which is right.
And which is an illusion?