SAJAM TAŠTINE

"Nad grobom ljudi, kraj smrti, što vide slijepim vidom,
to sljepilo što vrisne kao vatra meteora
Kriknu, kriknu protiv smrti svjetla."
(Sparkystreet.wordpress)

Dylan Thomas je pjesmu napisao 1951–52. godine.
Pričalo se kako a je napisana za i o njegovom umirućem ocu, iako njegov otac zapravo nije bio bolestan u vrijeme kada je Thomas počeo raditi na pjesmi.
On sam je, međutim, bolovao gotovo godinu dana; umro je tijekom američke turneje krajem ‘53.
Činjenica je da je Thomas imao ozbiljan slučaj upale pluća koja se razvila iz prilično uobičajene infekcije pluća, a bolovao je od nje gotovo godinu dana.
Dobio je izljev krvi u mozak koji ga je na kraju doveo u komu iz koje se nikada nije probudio.
Odbijao je ići u bolnicu.
Thomas nije samo odbio dostojanstveno umrijeti, on je odbio prestati piti i šarati okoloi.
Nema ništa pohvalno u toj priči.
Ideja bijesa protiv neizbježnosti smrti se čini ponekad prilično djetinjastom, posebno kad se uzme u obzir život kojim je Thomas živio kad ju je napisao.
I pored toga, pjesma je remek-djelo.
Što je Dylan Thomas misli kad kaže da ne idi nježno u tu laku noć?
U "Do Not Go Gentle Into That Good Night", pjesnik priznaje da je smrt neizbježna - svi umiru, prije ili kasnije.
Ali to ne znači da ljudi jednostavno trebaju odustati i prepustiti se smrti.
Umjesto toga, on tvrdi da se ljudi trebaju boriti, žestoko i hrabro, protiv smrti.
Neki dvoje da je "Do not Go Gentle Into That Good Night" Dylana Thomasa inspirativna.

Za neke to znači: "Nemoj umrijeti pokorno; bijesni i s nemoćnim bijesom protiv neizbježnog."

(Sjećanje na one koji su najviše dali za Hrvatsku)

Oznake: pjesme bez reda