Hopsanje u ritmu

ljudi! prije 21 godinu i 8 sati Lopta je počela hopsati!
a kaj želim za ročkas? jednog psa. to si želim već 21 godinu. možda mi se želja ispuni za kojih 50 godina, ko zna...

ovih dana jako je popularna. naravno dopala je i mene. 1000lica me zadužio. e, sad da vam kažem u čem je štos

ovako počinje. sjediš i radiš kaj već imaš za raditi. neki posao koji zahtijeva rutinu ili je jednostavno refleksan. ne moraš pamtiti ono što pročitaš nego samo «operirati» s onim s čim raspolažeš. peglaš ili , recimo, vježbaš matematiku, neke zadatke koje već napamet znaš. brišeš prašinu, usisavaš ili pereš suđe. naravno, radio, kao i uvijek, svira. dođe na red neka pjesma. percipiraš da je nikada nisi čuo, ali, nisi odmah oduševljen. samo tvoje stopalo se njiše u ritmu ili lupka o stol. zaboraviš na nju.

dan drugi. došao si sa faksa i pojeo ručak. zavališ se u fotelju i surfaš po programima TV a. nailaziš na glazbeni program, a kad tamo, neka pjesma koja te na nešto podsjetila. ne znaš kako ili zašto, ali stopalo već zna kako ritam ide. pažljivije slušaš riječi. hm… zanimljivo. kao da te nešto podsjeća na tebe. poistovjećuješ se s njom.

dan treći. učiš, koncentrirano učiš. u drugoj sobi svira radio. top lista. ne čuješ koja je pjesma na kojem mjestu, ne doživljavaš ni spikera. ali, dođe na red ta tvoja pjesma. stopalo svira ritam. zna da ti i ta pjesma imate nešto zajedničko. ti zapanjeno staneš. zanimljivo. bio si u pravu. pjesma je tvoja biografija. dolazi do refrena i uopće nesvjesno ti ga pamtiš.

dan četvrti. budiš se ujutro. krećeš na faks. sunce. friški zrak. nisi imao nešto posla taj dan. dopuštaš mislima da lete. op! a kaj je to? neka melodija je našla neke riječi i posložila ih u stihove. refren. naravno, najlakše pamtimo refrene, jer se najčešće najviše puta ponavljaju ili najviše znače. na predavanju si. ne, profesor nema pojma. ti si pjevušiš. naravno u sebi. na hodniku nakon sat, dva, neki kolega te nešto gnjavi, a ti mu uz smiješak otpjevaš. ispadneš simpatično smiješan. dođeš doma. u glavi nema promijene. ok, sad ti je već dosta. osjećaš se ko papiga, a tako bi rado znao i ostatak. ne znaš naziv pjesme. otvaraš google i upisuješ cijeli refren. nailaziš na recenzije, na ankete i napokon, lyrics-e. nalaziš pjevača i ime pjesme i naravno mp3. imaš ga! savršeno! no to nije kraj. to je tek početak.

dan peti. samo ta pjesma je u playlisti. samo ona se vrti. 1.,2.,3.,8.,11.,100.,678.,4362452. put. skidaš cijeli taj cd i pokušavaš s drugim pjesmama. ali, ne, sve se opet vrati na staro. slušaš je tiho. slušaš je glasno. pa na discmanu. pa u autu. pa na kompu. pa na radiu. riječi već znaš napamet. ali još ne pjevaš. puštaš pjesmu da te ponese. neki valovi energije. nešto nadnaravno. instrumental ti postane tako dobar. nije da te tjera na ples, ali noga opet nema mira. imaš osjećaj da bi mogao umrijeti uz tu pjesmu. tako je malo dovoljno da budeš sretan.

baš sve to proživljava zadnjih dana s jednom pjesmom. ne znam zašto mi baš ona tako puno znači. ma , i nisam se potpuno poistovjetila s njom. ali, jednostavno, nešto me tjera da ju slušam. i sad i opet i danas i sutra… divan osjećaj!

svaki dan svoga života trošim na učenje o životinjama. što namjerno,što slučajno. o životinjama se danas svašta zna. ima ih nekoliko tisuća (ne pitajte me točan broj,brojeve ne pamtim) puno se zna o njihovom načinu života, o prehrani, o prebivalištu, o njihovim bolestima, o fiziologiji i anatomiji, o reprodukciji itd. e, pa tako znamo kako se pare, i znamo jesu li vjerni. tako postoje monogamne (potpuno vjerni partneru) i poligamne (imaju više partnera) životinje. poligamne još mogu biti poliandrijske(više mužjaka na jednu ženku)i poliginijske(više ženki na jednog mužjaka). točno se zna za pojedinu životinju kakva je. npr. labudovi su monogamni, dok su jeleni poligamni.

ono što mene muči danas je, kakav je čovjek po tom pitanju? danas sam slučajno čula, u jednoj emisiji na jednoj od naših televizija, da je čovjek jednostavno poligaman. ok, ako je tako, nama je genetski zapisano da imamo više partnera. nama je genetski predispozicionirano da varamo. pa sad, neki ljudi u Africi to nikada nisu ni prestali biti. ali mi očito jesmo. je li nam monogamnost nalagala religija? a možda i književnost i kultura, a danas i mediji. onda su oni ti, koji su nam usadili sebičnost.

malo sam zastala. iskreno,baš ne želim razmišljati da je stvarno tako. meni paše kad imam osobu na koju mogu računati i koja je samo moja. možda sam konzerva, a možda sam samo jako sebična, ali varanje mi nije prihvatljiv sport. nekima je brijanje ili seks na brzaka samo zabava i iskorištavanje trenutka (jer svaka prilika treba biti iskorištena), ali za mene je to prevara. ako imaš nekoga koga voliš zašto bi ga išao varati? ako ti nije zabavno s tom osobom, onda prekinite, pa nađi nekoga zanimljivijeg. ali kaj ima zabavno u tome da vikendom tražiš nekoga da te zadovolji, dok te osoba koju navodno voliš čeka doma sama? ako ti je zabavno to na neko pati zbog tebe,onda si malo bolestan. veliš, ona ti je sigurnost, ali ništa drugo te ne veže uz nju? da, nitko ne voli biti nesiguran, ali guess what (?), osiguranje se plaća!!
uzbuđenje?? to je bit prevare? adrenalin? odi pa skoči padobranom. odi na bunggie jumping. da samo znaš kako će ti srce lupati! ako se dvije osobe slažu, tu ne bi smjelo biti dosade.
ili susjedova trava je zelenija? ok, wtf? a da svoju zaliješ? bi li tvoja bila zelena?
ili jednostavno želiš probati i druge osobe? i kaj onda imaš od toga? shvatiš da je jedna viša, druga nježnija, treća ljepša, a s ni jednom od njih ne osjetiš ljubav. na kraju tog svog putovanja osjećaš se kao isprana vunena majica koju više neće spasiti ni Perwoll u pranju.

a možda ja ni nisam osoba koja je kvalificirana za raspravu o tome. živim s roditeljkom koja se razvela od roditelja kad sam imala samo 4 godine. živim s povrijeđenom stranom. tako sam i odogojena.

odluka je pala.
odlazim. ne ne na par dana. selim se. kupim stvari i odlazim. idem živjeti k teti u Canadu. u Ottawu. kako sada stvari stoje, selim se zauvijek. ali bit ću tu s vama. i dalje ću hopsati u ritmu.