Hopsanje u ritmu

Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Jer fališ mi do bola
I znam da bit će još i bolnije
Jer svaka ljubav nova
Ruši vjeru u tebe
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije

Oooo ooo

Koje su to riječi
Što su meni sišle s usana
Ne poznajem ni jednu
Što bi kazni ovoj bila jednaka
Jer su osveta i ponos
Dvije sestre blizanke
Rođene u ponoć
Jedna malo prije, a druga kasnije

Oooo ooo
Ako ikad vratim vjeru u tebe
Oooo ooo
I onda lažna nada nikne za mene
Na poljima od snova
Ne pušta se korijenje
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Oooo ooo

Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Jer fališ mi do bola
I znam da bit će još i bolnije

Jer su osveta i ponos
Dvije sestre blizanke
Rođene u ponoć
Jedna malo prije, a druga kasnije.

e, sjećate se onih mojih bolova u želucu i čudnog sna.... sve je bilo povezano s endokrinologijom koju nisam mogla proći... ALI , danas sam ipak skupila hrabrosti(iako me frendica gurala prema vratima) i ponovo sam ušla u taj stravičan kabinet i BRILJIRALA!!!!!!!!! PROŠLA SAM ENDOKRINOLOGIJU!!!!! i sad sam sretna ko mali bedak. iskreno, nije mi jasno- učila sam sve skupa sat i pol i nisam niš puno više naučila od prošlog puta , a prošla sam! mogla sam po tome proći i prije (hmm koliko je to...) oho, prije mjesec dana!!!!!!!! sve je to neš čudno... eh sad imam još "samo" 9 kolokvija iz tog predmeta... ma proći će i to,valjda...

hay! osjećam se dobro... nekako slobodno. došlo je do promijena u mom životu, ali ne mislim da je sad vrijeme za analiziranje istoga. počela sam opet malo živjeti na svoj način. pjevušim si bahate pjesme kako bi nabildala svoje samopouzdanje i svoju ne-bahatu stranu. i dobro mi ide! Beyonce je jako dobra u zadnje vrijeme, a ni moji susjedi iz Hladnog piva nisu za odbaciti.
nisam više onaj šonjo koji će bacit pogled na pod kad me pokušaju slomiti. aaaaaaa, ne! ovaj put će biti po mome! pa kako god bilo, kako god se razvila situacija ja ću biti pobjednik! jer ja nisam bilo koja LOPTA! ja sam lopta koja preskače svaku prepreku! lopta koja, ako se zaleti, ruši sve ped sobom. ja sam lopta koja prenosi osmjeh od jednog do drugog! ja sam lopta koja voli!
i da,želim se malo vratiti plesu! nekako sam ga zapustila i sad sam tužna zbog toga. kamo vi izlazite ovih dana??kako plešete? jel se što promijenilo dok me nije bilo??

eto mene! i mene je dopala ta štafetica a mislim da svi već znate u čemu je štos. uglavnom, moram napisati 5 stvari koje još ne znate o meni! imam jedini problem što ne pozna još 5 blogera koji to nisu još napisali...:-(
ali, nema veze, da ja napišem ono kaj mogu! dakle:

1. moj šukun šukun deda s tatine pa s bakine strane je bio iz Boke Kotorske i bio je pomorac. kući je dopeljao svoju ženu koja je bila odnekud iz Azije. pretpostavlja se da je bila iz Mongolije. otud meni moja baby face i nizk rast.
2. nožni prstenjaci su mi jako čudni i manji su od malih prstiju.
3. imam vozačku dozvolu za karting od svoje 14. godine
4. puno više volim jesti slane poslastice nego slatke (s izuzetkom čokolade u vrijeme PMS-a)
5. ne pamtim brojeve i baš mi ne znače puno u životu

a budući dobitnici štafete su:
moja rent-a-sis
i to je to jer ste drugi svi vrijedno napisali svoje!

Loptek Boško je prestao hopsati samnom... nemam volje za bilo što napisati...

i tako... došo je i taj ponedjeljak i nastava je počela. a još se nisam ni pošteno odmorila doma. a učenje? eh.. učenje... nekako mi neide,pa neide... a trebalo bi mi se dati. pokušavam se motivirati na razne načine, ali nikako da profunkcioniram... još ova kišica vani... taman za nastavak ljenčarenja u toplom krevetiću...
ugh!!
treba mi neka energetska inekcija da me potakne, pokrene, da me odbaci pa da se počnem kotrljati i malo hopsati... valjda će mi doći poticaj sam od sebe, a možda se natjeram. hm... ko zna...iako čim vidim ispitne rokove dođe mi loše jer su naravno sve uspjeli natrpati u par dana u 2. mjesecu... koma! ko da 2. mjesec ima samo 1 tjedan.
imate kakvu mantru kad vam se neda učiti ili nekaj raditi????
kako se tjerate početi?

počinjem se pitati sve češće i češće što ću ja uopče jednog dana raditi? gdje ću se zaposliti? mislim, zna se što studiram i da bi to trebalo imati puno veze sa životinjama, ali gdje??kako ??? kada?? na faklutetu, na kojem sam već godinu i pol nisam čula nikakav konkretan odgovor na to pitanje. gdje mogu raditi kao stočar?? dal mi za to treba kakva praksa? mislim da treba, ali pošto smo mi BOLONJCI nama su to ukinuli. u 3 pi četvrtine!oni to šakom i kapom kak se kome sviđa!a mi? kaj je s nama?
ja bi voljela ostati na faksu. a kako da se prišmajhlam onima tamo? ubiti već sam dobila kao neku ponudu, ali opet ništa konkretno. htjela bih se baviti sa psima,a vlastitog psa nemam. često mi to zbrajaju kao manu.sve što sada radim je: proučavam pse na sve moguće načine: knjiga, tuđi psi, lutalice, emisije, filmovi... smatram da ih možda bolje poznam od nekih ljudi koji imaju vlastite pse. nekako komuniciramo na višoj razini, neverbalno. približit ću se svakom psu za kojeg smtram da nije opasan. do sad se nisam prevarila u procjeni. a onda kreće onaj ljudsko-pseći razgovor. smiješno je što sam na taj način počela promatrati ljude, nenamjerno. a onda se ljudi čude kad osjetim da nešto nije uredu ili da se nešto promijenilo. i tako mrzim kad mi glume da je sve po starom, a ja osjećam da nije...