petak, 05.01.2007.

hops za budučnost

počinjem se pitati sve češće i češće što ću ja uopče jednog dana raditi? gdje ću se zaposliti? mislim, zna se što studiram i da bi to trebalo imati puno veze sa životinjama, ali gdje??kako ??? kada?? na faklutetu, na kojem sam već godinu i pol nisam čula nikakav konkretan odgovor na to pitanje. gdje mogu raditi kao stočar?? dal mi za to treba kakva praksa? mislim da treba, ali pošto smo mi BOLONJCI nama su to ukinuli. u 3 pi četvrtine!oni to šakom i kapom kak se kome sviđa!a mi? kaj je s nama?
ja bi voljela ostati na faksu. a kako da se prišmajhlam onima tamo? ubiti već sam dobila kao neku ponudu, ali opet ništa konkretno. htjela bih se baviti sa psima,a vlastitog psa nemam. često mi to zbrajaju kao manu.sve što sada radim je: proučavam pse na sve moguće načine: knjiga, tuđi psi, lutalice, emisije, filmovi... smatram da ih možda bolje poznam od nekih ljudi koji imaju vlastite pse. nekako komuniciramo na višoj razini, neverbalno. približit ću se svakom psu za kojeg smtram da nije opasan. do sad se nisam prevarila u procjeni. a onda kreće onaj ljudsko-pseći razgovor. smiješno je što sam na taj način počela promatrati ljude, nenamjerno. a onda se ljudi čude kad osjetim da nešto nije uredu ili da se nešto promijenilo. i tako mrzim kad mi glume da je sve po starom, a ja osjećam da nije...
| 10:49 | Komentari (1) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.