08.04.2007. (21:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sandrolina
Evo, meni se to događa otprilike ovak: čujem pjesmu i kažem BEZVEZE. Onda prođe tri mjeseca i ja se od nekud sjetim refrena, negdje iz dubine svojeg reciklažnog odjela u mozgu... pa je potražim negdje... i nađem je...i kažem OOOOO JEEEEAAAAAAAAAAAAAAA. Eto To sve znači da meni treba negdje tri mjeseca da procesuiram usputne auditivne informacije. Tužno ali istinito.
09.04.2007. (18:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da, događaju se takve stvari... a valjda svi glazbenici svijeta tragaju za čarobnom alkemičarskom formulom koja to omogućuje, koja tako začara slušatelje, i koja ponekad i banalnu pjesmu, ili čak sasvim bezvezni pjesmuljak pretvori u ono bez čega ljudi ne mogu zamisliti dan... hm, baš nešto razmišljam - nije li to tako i s nekim drugim situacijama? npr, zar vam se nije nikad dogodilo da vas se netko toliko dojmi da biste mogli biti s njim po cijeli dan i noć? (ne govorim samo o klasično muško-ženskom odnosu, iako se i na to može svesti) :))
13.04.2007. (13:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
he he ;) ja svakih mjesec dva imam novu "svoju" pjesmu ;) to je tako zakon! sad imam jednu bez koje ne mogu više zaspat... naravno, to završi tako da komp radi cijelu noć i samo ta pjesma je u playlisti ;) ciaos
14.04.2007. (14:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.
žmanjk
08.04.2007. (21:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sandrolina
Evo, meni se to događa otprilike ovak: čujem pjesmu i kažem BEZVEZE. Onda prođe tri mjeseca i ja se od nekud sjetim refrena, negdje iz dubine svojeg reciklažnog odjela u mozgu... pa je potražim negdje... i nađem je...i kažem OOOOO JEEEEAAAAAAAAAAAAAAA. Eto
To sve znači da meni treba negdje tri mjeseca da procesuiram usputne auditivne informacije. Tužno ali istinito.
09.04.2007. (18:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
1000 lica
da, događaju se takve stvari... a valjda svi glazbenici svijeta tragaju za čarobnom alkemičarskom formulom koja to omogućuje, koja tako začara slušatelje, i koja ponekad i banalnu pjesmu, ili čak sasvim bezvezni pjesmuljak pretvori u ono bez čega ljudi ne mogu zamisliti dan... hm, baš nešto razmišljam - nije li to tako i s nekim drugim situacijama? npr, zar vam se nije nikad dogodilo da vas se netko toliko dojmi da biste mogli biti s njim po cijeli dan i noć? (ne govorim samo o klasično muško-ženskom odnosu, iako se i na to može svesti) :))
13.04.2007. (13:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nutella ;)
he he ;) ja svakih mjesec dva imam novu "svoju" pjesmu ;) to je tako zakon! sad imam jednu bez koje ne mogu više zaspat... naravno, to završi tako da komp radi cijelu noć i samo ta pjesma je u playlisti ;) ciaos
14.04.2007. (14:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...