ovako počinje. sjediš i radiš kaj već imaš za raditi. neki posao koji zahtijeva rutinu ili je jednostavno refleksan. ne moraš pamtiti ono što pročitaš nego samo «operirati» s onim s čim raspolažeš. peglaš ili , recimo, vježbaš matematiku, neke zadatke koje već napamet znaš. brišeš prašinu, usisavaš ili pereš suđe. naravno, radio, kao i uvijek, svira. dođe na red neka pjesma. percipiraš da je nikada nisi čuo, ali, nisi odmah oduševljen. samo tvoje stopalo se njiše u ritmu ili lupka o stol. zaboraviš na nju.
dan drugi. došao si sa faksa i pojeo ručak. zavališ se u fotelju i surfaš po programima TV a. nailaziš na glazbeni program, a kad tamo, neka pjesma koja te na nešto podsjetila. ne znaš kako ili zašto, ali stopalo već zna kako ritam ide. pažljivije slušaš riječi. hm… zanimljivo. kao da te nešto podsjeća na tebe. poistovjećuješ se s njom.
dan treći. učiš, koncentrirano učiš. u drugoj sobi svira radio. top lista. ne čuješ koja je pjesma na kojem mjestu, ne doživljavaš ni spikera. ali, dođe na red ta tvoja pjesma. stopalo svira ritam. zna da ti i ta pjesma imate nešto zajedničko. ti zapanjeno staneš. zanimljivo. bio si u pravu. pjesma je tvoja biografija. dolazi do refrena i uopće nesvjesno ti ga pamtiš.
dan četvrti. budiš se ujutro. krećeš na faks. sunce. friški zrak. nisi imao nešto posla taj dan. dopuštaš mislima da lete. op! a kaj je to? neka melodija je našla neke riječi i posložila ih u stihove. refren. naravno, najlakše pamtimo refrene, jer se najčešće najviše puta ponavljaju ili najviše znače. na predavanju si. ne, profesor nema pojma. ti si pjevušiš. naravno u sebi. na hodniku nakon sat, dva, neki kolega te nešto gnjavi, a ti mu uz smiješak otpjevaš. ispadneš simpatično smiješan. dođeš doma. u glavi nema promijene. ok, sad ti je već dosta. osjećaš se ko papiga, a tako bi rado znao i ostatak. ne znaš naziv pjesme. otvaraš google i upisuješ cijeli refren. nailaziš na recenzije, na ankete i napokon, lyrics-e. nalaziš pjevača i ime pjesme i naravno mp3. imaš ga! savršeno! no to nije kraj. to je tek početak.
dan peti. samo ta pjesma je u playlisti. samo ona se vrti. 1.,2.,3.,8.,11.,100.,678.,4362452. put. skidaš cijeli taj cd i pokušavaš s drugim pjesmama. ali, ne, sve se opet vrati na staro. slušaš je tiho. slušaš je glasno. pa na discmanu. pa u autu. pa na kompu. pa na radiu. riječi već znaš napamet. ali još ne pjevaš. puštaš pjesmu da te ponese. neki valovi energije. nešto nadnaravno. instrumental ti postane tako dobar. nije da te tjera na ples, ali noga opet nema mira. imaš osjećaj da bi mogao umrijeti uz tu pjesmu. tako je malo dovoljno da budeš sretan.
baš sve to proživljava zadnjih dana s jednom pjesmom. ne znam zašto mi baš ona tako puno znači. ma , i nisam se potpuno poistovjetila s njom. ali, jednostavno, nešto me tjera da ju slušam. i sad i opet i danas i sutra… divan osjećaj!