marchelina
08.11.2012., četvrtak
Mali dućan
|
Volim male dućane. Mrzim velike trgovačke centre, od njih me zaboli glava i uhvati me nervoza. U malim dućanima rade žene koje znaju koji kruh kupujete kao što konobar u omiljenom kafiću zna koje piće pijete. One vam daju kruh, i jogurt, i režu salamu, i naplaćuju. One vas dočekaju i isprate i brbljaju ako vam se brblja. Nekad i ako vam se ne brblja. Jutros je prije mene u mali dućan na vrhu ulice ušao neki čovjek i već sa vrata sam vidjela da se baš napričao sa gospođom. Djelovali su kao da sam ih u nečemu zatekla. Onda je nekako smušeno kimnuo glavom, pozdravio i otišao. Ah, opet neko kvartovsko ogovaranje, pomislila sam. Samo da sad ne krene samnom razglabati o najnovijim pikanterijama iz susjedstva. To mrzim skoro isto kao i trgovačke centre. Gospođa me pozdravila nekako ubijeno i prebacila se sa blagajne na odjeljak s kruhom. - Taj čovjek, znate, ostao je bez posla. Radio je u brodogradilištu. Prijavio se na Zavod, i pošalju ga u Čistoću. Meo je ulice nekoliko mjeseci, i onda opet dobio otkaz. Opet na Zavod. Neka zaštitarska firma tražila zaštitare. Pošalju ga na razgovor. Plaća 2.600 kuna. Svaka druga subota slobodna. Liječnički pregled od 700 kuna plaća sam. Prijevoz plaća sam. Odlučio je pokušati. Ok, plaća je stvarno mizerna, a i na prijevoz bi mu odlazilo oko 1.000 kuna, ali takva su vremena. A i dvije neradne subote nisu za zanemariti. U današnja vremena. Odlučio je otići i na drugi razgovor, nakon kojega je trebao potpisati ugovor. Na tom drugom razgovoru su mu rekli da je zaista slobodan svaku drugu subotu. Ali zato nije slobodan nijednu nedjelju. Kako?! Nije shvaćao što mu to govore. U stvari, nije vjerovao. E da, rekli su mu. Svaku nedjelju trebao bi ići čuvati neko gradilište van grada. Od 07:00 do 15:00. Znači, svaka nedjelja radna. I dvije subote mjesečno slobodne. Za 1.600 kuna. Ramena su mi se mimo moje volje nekako spustila. Košara u mojoj ruci skoro je dodirnula pod. Uzela sam kruh i krenula prema blagajni.Ona mi ga je šutke naplatila. Kimnula sam joj glavom i izašla. Onda sam zastala jer sam imala osjećaj da bih trebala nešto reći. Gledale smo se. Nisam ništa rekla, a ona je kimnula glavom kao da jesam. ******************************* Živim zidovima branili smo kuće od njihovih One koje su ostale koje nisu zapalili odnijeli su naši. |