marchelina
31.07.2012., utorak
Portun srama
|
Nate govori da su imali paniku u portunu. Pridcidnica kućnog savjeta je obisila jučer ujutro na zid spisak svih stanara koji su ostali zgradi dužni za vodu. To je izazvalo nemire u zgradskom pučanstvu. Prvo su organizirali mirni objed i na zidiću isprid portuna udrili po murtadeli i pomidorama. Kad ni to nije izazvalo reakciju pridcidnice kućnog savjeta, odlučili su se na radikalnije mire. Pa su uz murtadelu naručili i mesni doručak. Oni mesni šta je prije mirisa a sad samo slova na konzervi ukazuju na to da se radi o mesnon doručku. Pridcidnica na to nije ostala ravnodušna. Hrabro je istupila prid pobunjene stanare i pitala ih zašto prosvjeduju i da šta in je mesni doručak kriv. Oni su odlučno zatražili da se njihova imena skinu sa popisa neplatiša. Tvrdili su da je totalno kretenski od kućnog savjeta javno isticat dužnike za vodu, kad se zna da je upravo kućni savjet stanare doveja u situaciju da nemaju para za platit vodu. Kućni savjet je, naime, prije dvadesetak godina počeja vodu naplaćivat prije nego šta bi je judima pustija u cijevi i prije nego šta bi ovi uspili napunit čaše i teče. Čovik na primjer ujutro najnormalnije odvrne špinu, a vode nema. Nema je za oprat se, nema je za napit se, nema je za skuvat obid. U međuvrimenu, računi za vodu su uredno stizali, iako vode nije bilo. Da ne bi pomrli od dehidracije, šporkice i gladi, stanari su se počeli snalazit na sve moguće legalne i nelegalne načine. Neki su kupovali flaširanu vodu po dućanima u kvartu. Neki su kod zelenaša za vodu, popularno zvanih vodonaši, počela uzimat vodu na dug uz kamatu od litru ipo vode po pozajmljenoj čaši. Znači, uzmeš kod vodonaša čašu vode, a moraš mu vratit litru ipo kamata plus glavnicu od one čaše. Neki su pak počeli žicat vodu kod svojih umirovljenih matera i ćaća koji su čuvali zalihe vode još iz doba prije stoljeća sedmog tojest iz vrimena mraka kad možda i nije bilo dovojno svitla ali je vode bilo na galone jerbo su u onomen mraku veliki vođe smatrali da čovik bez svitla još i može ali bez vode nikako. Sve u svemu, do momenta kad bi kućni savjet počeja judima puštat vodu u stanove, ovi su se debelo vodno zadužili na sve strane, a i dalje su morali plaćat račune za vodu kućnom savjetu. Na kraju je, naravno, plaćanje postalo neizvodljivo, vodonaši su tražili svoje, a matere i ćaće umirovljenici su pomrli jer su ostali bez svojih zaliha vode iz vrimena mraka pa je sad još tribalo plaćat i sprovode. Umisto da kućni savjet uvaži činjenicu da su dužnici u dugove upali krivnjom tog istog kućnog savjeta, oni su nagazili bidne jude a svima je čaša prilila rub kad je u portunu izvišena ploča srama sa imenima svih dužnika. Pridsidnica kućnog savjeta je odslušala sve žalbe i primjedbe a onda mrtva ladna sila na svoju biciklu sa grijanim sjedalom tek u prolazu dobacivši umornin, očajnin i dehidriranin stanarima:"Ko vas jebe, vi ste birali ovi kućni savjet, nije vam ovo više ono doba kad je svako moga imat barilo vode ispod kreveta. Da ste štedljivije koristili vodu, ne bi bili samo dehidrirali, nego bi i vi i vaša dica pomrli od žeđi i danas ne bi vaša imena morala bit na nikakvim listama, osim možda, kad zaškripi, na listama na kojima bi bili zavedeni kao posthumno biračko tijelo. I ne zaboravite, imamo najjeftiniju vodu u Europi! E pa dosta je bilo toga zuluma! Šta bi vi tili? Još malo pa ćete tražit i potpisivanje nekakvih antihrvatckih i protuprirodnih kolektivnih ugovora, ha? Znate šta? Vi ste lijeni, nemotivirani i dehidrirani svojon voljon! Uopće i ne zaslužujete ni vodu, ni murtadelu, a kamoli mesni doručak!". Bijesna krizična masa stanara u tom je trenutku shvatila da in je voda koje nema došla do grla, i napokon odlučila napravit priokret. Prvi put nakon toliko godina, složno su ustali sa zidića, i svi ko u jedan glas uzviknuli: "Tako je!!!" |