marchelina

22.11.2009., nedjelja

Martin u Zagrebu-4.dijo

Pogled iz moje kraljevske hotelske sobe

Image and video hosting by TinyPic

Čin san ušla u sobu nešto je počelo pipit. Ovako: pi..pi...pi...pi...pi....

Počela san pritraživat sobu, pa hodnik, pa kupatilo, pokušavajuć ustanovit šta mi to pipi, ali bez rezultata. Bila san uvjerena da san nešto krivo pritisnila, sve je to danas konpjutorizirano i čovik nikad ne zna šta je upravo ukjučija ili pokrenija kad pritisne čak i obični prekidač za svitlo. Kako pipenje nije prestajalo, nazvala san panično recepciju trudeć se ne zvučat panično:

- Alo, recepcija?
- Izvol'te?
- Nešto mi pipi.
- Oprostite?
- Dobro, u redu je, ne morate mi se sad izvinjavat, samo pošaljite nekoga da sredi to pipenje.
- Oprostite gospođo, nismo se razumjeli, što je točno vaš problem?
- Pa rekla san ti, nešto mi u sobi pipi!
- Aha. A..gdje vam točno "pipi"? (čujen kliberenje)
- Evo, čini mi se da zvuk dolazi iz televizije!
- Ahaha...ovaj, ne brinite, to je samo znak dobrodošlice ahhhaaaa...ahahaha....to "pipenje", znate..ahahaha...

Tresnila san slušalicu. Opeta se kliberu na recepciji na moj račun! Dobrodošlica?? Krasna in je dobrodošlica!


Krenen prema televiziji sa namjeron da je prokinen ali ona baš tad prestane pipit.

Okrenen se prema krevetu i pomislin kako san dobila kraljevski apartman, i to greškom. Počevši od kreveta


Image and video hosting by TinyPic

pa fotelje sa malin bančićem za odmarat noge


Image and video hosting by TinyPic

kupatila

Image and video hosting by TinyPic

Nisan mogla sebi doć od pustega luksuza u kojega san završila ni kriva ni dužna, a onda san osjetila da mi krkolji u želucu od gladi jerbo prethodni dan od nervoze nisan skoro ništa ni ila, pa nazoven šefa i priupitan ga jel' on gladan i da oćelimo se spustit na doručak. On kaže mi imamo plaćeno noćenje s doručkom, ali još nismo noćili pa ne znan jel' smimo doručkovat. Onda mi reče da pričekan dok provjeri. Provjerija je i sazna da imamo pravo na doručak tek sutra ujutro, a ako ćemo sada doručkovat da će nas to svakoga koštat 160 kuna! Odustali smo momentalno od doručka, i ja počnen mozgat kako doć do bilo čega za ist jerbo je dugo do ručka a još triba i odradit štagod posla .

Onda ugledan neki mini-bar i otvorin ga, a unutra u jednoj košarici kesica Kvikija. Super, pomislin, eto mi nešto za prigrist! Ma kako lipo od njih!


Image and video hosting by TinyPic

Posegnen rukom da ću se poslužit dakle Kvikijen, kad pored košarice ugledan neku cedulju. A na cedulji lipo i ljubazno piše da se plaća sve šta se konzumira iz mini-bara, uz navedene cijene, a cijena one kesice Kvikija - 30 kuna! A?!? 30 kuna za Kviki??? Jesul' ovi normalni???
Zatvorin brzo vrata od mini-bara u nadi da mi neće naplatit šta san ga otvarala i čirila, i odlučin izać iz hotela i nać neki dućan. Našla san ga odma blizu hotela, i lipo kupila kvarat kruva i 10 dkg murtadele, pa natrag u hotel. Nakon šta san skoncentrirano uskočila u ona centrifugalna vrata i bez težih ozljeda iz njih iskočila, dostojanstveno prođen uz recepciju moleći boga da ona pakosna klibereća ekipa ne nanjuši da ova dama upravo u svojoj fensi šmensi damskoj torbici krijumčari u sobu murtadelu i kruv. Nisan disala od straja. Štajaznan, možda imaju dekektore za murtadelu?

Stigavši u sobu itnen sve sa sebe i uletin u kadu pod super ultra moderni tuš koji usput i masira

Image and video hosting by TinyPic

a onda ugledan na vratima od kupatila skupocjeni bili torcida bade-mantil kako me zove, zove da se lipo umotan u njega!

Image and video hosting by TinyPic

Pružin ruku da ću ga obuć, al' onda se ukipin. Jel' ovo besplatno? Uračunato u cijenu noćenja, il' će mi na odlasku iz hotela ispostavit dodatni račun za nošenje bade-mantila? I kol'ko bi to moglo koštat? Ako je doručak 160kn, kesica Kvikija 30, nošenje vakvoga finog mantila bi moglo koštat otprilike...moju plaću?
Ma, kvragu, život je rizik! Obuć ću ga pa makar mi zadnje bilo! Uostalom, kako mi oni mogu dokazat da san ga nosila?
Uvučen se u njega, došetan do sobe, napravin sendvič sa murtadelon, uvalin se u onu fotelju, stavin noge na bančić, ukjučin televiziju, razbaškarin se temeljito i propisno, a kroz glavu mi prođe: jebate, je dobro bit bogat! Ovo bi mi se moglo svidit! A di ćeš većeg gušta nego sidit u mantilu od nekoliko tisuća kuna, u sobi na trinajstom katu, u fotelji, sa nogama na bančiću i ist murtadelu!

Image and video hosting by TinyPic

Sutradan san điravala po Zagrebu...

...grlila stabla na Zrinjevcu sa mojin prijatejom Lundom. Mislin, on nije grlija stabla, štaviše, kad san počela grlit stabla pravija se da nije smenon


Image and video hosting by TinyPic

Možda je nekome to čudno ali ja obožajen grlit stabla, a pogotovo po Zagrebu jer Zagreb ima najlipja stabla na svitu

Image and video hosting by TinyPic

i parkove i klupe

Image and video hosting by TinyPic

Ja se svaki put zajubin u Zagreb. I svaki put bude lipo vrime kad ja dođen gori. Lund mi je reka da je to nezapamćeno da u Zagrebu na pola jedanajstog miseca bude sunčan dan. A kako neće bit kad san ja došla, jel' da?

U Split san se vratila autobuson, guštajući u pogledu na oblake...odozdol.....




<< Arhiva >>