marchelina
29.09.2009., utorak
Samo za Xiolu- Priča o sretnoj ljubavi
|
Da mi je netko rekao da jedna ljubav može tako dugo trajati, ja mu ne bi virovala.... Kad se samo sitiim kako je počelo...kažu, prava ljubav se desi kad joj se najmanje nadaš, i ova naša priča je živi dokaz za tu tvrdnju. Počelo je slučajno, eto tako, malo iz znatiželje, malo iz dosade ...u početku sam mislila da ta naša veza možda i nije u redu, da ćeš mi možda donijeti više lošeg nego dobrog...i onda, kako to već biva kod pravih ljubavi, iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, nisam više mogla ni zamisliti dan bez tebe.. Plašila me, priznajem, ta moja posvećenost tebi, a često su mi i ljudi oko mene napominjali da će me ta strast ubiti, da razmislim, da ....i zaista, potaknuta njihovim primjedbama, pokušavala sam nekoliko puta odreći te se...svaki put samo da bi se ponovno vratila tebi i našoj ljubavi, još željnija, još spremnija biti uz tebe do zadnjeg daha... Sad mi je drago što nisam slušala navodno dobronamjerne savjete, jer, evo, i nakon tolikih godina, mi smo još uvijek zajedno, ista strast nas veže, i više nikada nikome neću dozvoliti da nas pokuša rastaviti...ponekad sam mislila da sam s tobom samo zato što sam ponekad tako nesretna, ali vrlo brzo sam otkrila da te želim uz sebe i kada sam sretna, kada se nečemu jako radujem, ali i kada plačem..tebi nije važno kakva sam, slaba ili jaka, zabavna ili dosadna, našminkana ili neugledna i malodušna, prihvaćaš me kakva jesam, a to je iskustvo koje nisam tako reći s nikim proživjela... priznajem, ponekad mi natjeraš suze na oči, i tada poželim pobjeći od tebe, daleko, daleko, ali gdje god da krenem, svugdje vidim samo tebe..kao da ne postoji kutak na ovoj planeti gdje tebe nema...dovoljno je da te netko iz društva spomene, i to zaboli, a opet, nijedno društvo mi nije dobro bez tebe, jednostavno mi nedostaješ čim te nema na pola sata... Volim te, cigareto moja. |