Maroons Dirty Mind Club - The Next Generation

Htio sam se samo kratko javit u intermezzu između predavanja. Predavanja počela, "skupile se delije", neki odmah pobjegli na kavu...
Inače, javljam se iz famozne učionice E05, izvora svih znanja iz novinarstva, gdje imam internet džabe, jupiii. Evo kraj mene sjede i blogaju festina lente i oryx.
Ovaj vikend nisam nigdje išao, trebalo je akumulirat energiju za predstojeće napore. Ipak, već ovaj vikend će bit tzv. odvaljotka, jer je DJ Vego u U.M.O.Bolnici! Nitko sretniji od mene. Skupit će se ekipa, bit će cuge i čage...ludilo brale!
Prvi tjedni semestra su obično "lights", tako da smijem još malo balahat. Ipak, budući da "neprijatelj nikad ne spava" treba barem pohodit predavanja.
Eto, toliko od mene zasad, znam da sam vam falio preko vikenda, pa nek vam ovaj post posluži kao infuzija desetpostotne glukoze, tek da vam digne raspoloženje.

Keep on bloggin'!!!

Kao što je sufix slikovito opisao, mnogi su danas ostali kratkih rukava na ispitu, tj. ostali neispitani. Tako je cijela parada prebačena za početak travnja, nas petnaestak će tek tad doći na red.
Baš sam pogledao film "Moje grčko vjenčanje". Mislim da ću sad s poštovanjem pristupat kolegici Grkinji na predavanjima. Ako ima toliko logistiku iza sebe ne bi joj se htio zamjerit.
Budući sam zadnju noć bio vanka do 4, večeras apstiniram, treba napunit baterije prije predavanja sljedeći tjedan. Maroonsi su disperzirani po svim stranama svijeta, pa ću imat malo mira. Nije da me inače nešto gnjave. Maroonsi su najbolji. Uvijek su tu kad ih trebaš. To nam je u genima. Zato nas i iskorištavaju.
Kad smo kod iskorištavanja, došao sam na ideju da napišem mejl svim kolegama i kolegicama da otvore nekakav fond ili zakladu za Maroonsov konto na mobitelu. Ma meni je stvarno drago pomoć ljudima, ali ne moram još to i platit, u ovom slučaju gubitkom kuna na mobitelu kad moram odgovarat na njihove cijenjene upite. Eto jedna britka ideja za razmišljanje.
Neke su se čudne stvari dogodile. Kolega Metalac p(r)ovalio je caricu. Tj. njen identitet. Pa iako dotična osoba to nije potvrdila, sumnja ostaje. Čestitke kolegi Metalcu...
Nakraju samo jedna stara mokošička izreka, tako puna mudrosti i iskustva, uz pozdrav Mokošanima Djenis i Sufixu: "Nada je majka zajeba."
Uf, duboko...doista...

Keep on bloggin'!!!

Dok vani kiša nemilice pada Maroons se sprema za večerašnji izlazak. Večeras će ponovno navući svoje "belo đez odelo", napuderisat se do granice gušenja i uz veliku paradu znatiželjnih susjeda hrabro izaći na ulice Grada. Večeras će se savršeno provesti, zna to Maroons, jer njegov život je nikad bolji: zna znanje, ima para ko žala, trebe ga obožavaju... i nema veze što pada kiša, jer on je večeras tako močan da ga ni munje svetog Ilije ne bi zaustavile u njegovom gladnom pohodu za užicima. Iako je hedonizam Maroonsu prilično stran pojam, odlučio se malo razbalahati, jer kad će ako neće sad...
Večeras neće mislit na životne probleme, jer nijedan nije tako bitan da bi poremetio njegovo odlično raspoloženje. Jer Maroons je smislio novu teoriju, tzv. teoriju mudrog ježa, koja, ako se dosljedno primjenjuje, pomaže kod riješavanja svih velikih problema. Iako je teorija još u fazi razrade, već mogu jamčit njenu uspiješnost. Zainteresirani za testiranje teorije neka mi se jave. Pitajte kolegicu iz jednog prošlog posta je li moja teorija poznata kao TTO bila učinkovita, pa ćete znat koliko su moje teorije inače precizne i učinkovite. Jamčim olakšanje od svih većih problema. Manji me ne zanimaju. Ja smišljam teorije samo za velike stvari.
E, da...budući se nekako osjećam odgovornim za svoje pulene, ako neko ima pitanje tehničke naravi nek pita u komentu, a ja ću nastojat pomoć. Ako neuspijem, nađemo se u E05 i sve razjasnimo.

Keep on bloggin'!!!

...mislim da ću ubuduće postove pisat u wordu pa ih kopipejstat, jer ovo više ne može ovako. Opet me izbacilosa faking bloga...naravno, ide rekonstrukcija posta...

Sa zadovoljstvom izvještavam da se prgava familja Mikudovaca u blogosferi povećala. Nakon što su mi se javili lafomamone, oryx i festinalente, najnoviji članovi Maroons Dirty Mind Cluba postali su i sufix, carica, lakeisha i nutty(iako mi je još neprovjerena). One big happy family! Počeli su već i prvi žestoki postovi pa tako carica pljuje po lokalnim kvaziševcima, sufix se žali na početnički nedostatak inspiracije, oryx još uvijek ljenčari(umjesto da uči), festinalente je pod utjecajem ispita iz politike, lakeisha pod dojmom ranih vjenčanja, lafomamone kritizira Europu po osnovi radničkih prava,a nutty se tek uputila u blogosferu.
Svega blaga Božjega...
Ovaj fenomen se može objasnit utjecajem Đoleta Veličanstvenog i njegove krilatice "Pisati, pisati i samo pisati"...komunikologija do jaja, hehehe...
Enivej, sve nove članove sam spremio u Favs, da ih držim pod budnim okom, bar dok ne ojačaju...

Još mi je netko pisao. Moja prija Analiza, jedina dostojna plesna partnerica mom "travolta"-plesu. Javila se iz Belizea. Sad svi ćirnite u Atlas da bi shvatili koliko daleko i egzotično to jest. A tako i zvuči. Beliiiizeeeee...palme, kokosi, mulatkinje...ah, to ti je radit na karibijan kruzeru...

Keep on bloggin'!!!

...budući je pri pisanju posta nestalo hebene struje, pokušat ću rekonstruirat...

Nakon jučerašnje melankonije danas sam nastavio udarnički, "Alija Sirotanović & Avdo Humo style"... Pri kraju sam sa izvršenjem zadatka na poslu. U petak je ispit. Moram malo bacit oko. Znam da će dobro proć, al hebiga...treba ić na sigurno.

Ivica Kostelić osvojio srebro, stvarno velik uspijeh, nitko osim njega samog se nije tome nadao. Spuštao se niz onu stazu uz zvuke Jimmija Hendrixa. To je fajter. Nikad se ne predaje.
Blanka Vlašić umalo srušila svjetski rekord. Bila je blizu, jako blizu. Mislim da je pitanje dana kad će skinut tih 208 cm, koliko iznosi svjetski dvoranski rekord. To je fajter. Nikad se ne predaje.
To su fajteri, nikad se ne predaju. Naporan rad, upornost, htijenje. I pobjedničko srce. To je recept za najveće domete.

Tvrdnja iz prošlog posta o mržnji moje drage spram sentimentalnosti se potvrdila. Još nisam siguran, ali mislim da me "nagazila" kad smo se sinoć čuli preko telefunkena. Naime, rekao sam joj da sam pjesmu na blogu posvetio njoj, što je izazvalo salve čudnih reakcija. Ustvari, reakcija je bila očekivana, ne znam što se drugo i moglo očekivati. Al nema veze, barem sam dao svoj doprinos hrvatskoj lirici.
Jer...ja sam fajter. Nikad se ne predajem.

Keep on bloggin'!!!

Ah, Valentinovo...dan zaljubljenih, kažu. Dan kada svojim simpatijama pokazujemo koliko nam znače.
Pa iako se često postavlja pitanje što je sa ona ostala 364 dana u godini, ipak većini ljudi ovaj dan znači barem nešto...
Valentinovo je,a moja draga nije kraj mene, šmrc. Toliko kilometara između nas. 208. Znam da mrzi sentimentalnost, pa ću raspalit mojim najjačim oružjem, naravno iz glave na blog:

Mojoj najdražoj

O moja najdraža,
gdje si sada ti?!
Ah, srce me steže,
ne mogu živjeti...

Ti nisi kraj mene,
dijele nas daljine.
Ja mislim na tebe,
i tvoje obline...

I čekam taj tren
kad srest ćemo se mi.
Ti ćeš sa mnom biti,
a ja ću mirno zaspati...

Keep on bloggin'!!!

Povedeni svijetlim primjerom Maroonsa moje kolegice i kolege sa MiKuD-a, oryx festinalente i lafomamone, tiho i plaho odlučiše se pokrenuti svoje blogiće. Samo naprijed!
Lafomamone se već prometnuo u pravog blogera. Karakterizira ga britki humor protkan finesama nadrealista uz često korištenje personificiranih značenja. Još ćemo vidjet kako će se u blogosferi nać oryx i festinalente. U svakom slučaju, Maroonsovo iskusno oko nadgledat će svoje blogerske pulene u njihovim prvim koracima. Toplo preporučam i vama drugima da ih popratite. Jer ipak su to moji kolegice i kolege, a to nešto znači...

Keep on bloggin'!!!

...iako je pisac ovog bloga deklarirani Dinamovac morao je napisat ovaj post...iz poštovanja prema legendi...a i zbog stvaranja atmosfere tolerancije između Tovara i Purgera...



Skupina splitskih studenata u Pragu osnovala je 13. veljače 1911. nogometni klub kojem su dali junačko ime "Hajduk". Hajduk je igrao u nogometnim prvenstvima četiri države i nikad nije ispao iz Prve lige niti mijenjao ime. Statistika kaže da je Hajduk najuspiješniji hrvatski nogometni klub: osvojio je 17 prvenstava i 13 nacionalnih kupova.
Moj pokojni dida bio je veliki navijač Hajduka. Ne samo što je išao na utakmice, nego je često odlazio i na treninge. Znao je sve Hajdukovce, od funkcionera, igrača do masera. Bio je na vjenčanjima svim tadašnjim Hajdukovim zvjezdama.
Pričala mi je Mama Maroons kako je dida, dok se još vjerao s nonom, znao nonu odvesti na dejt kočijom na Stari Plac, tadašnji Hajdukov stadion. Očito je to bio njegov "dejt iz snova", čista romantika.
E, to je stvarno bilo doba nogometnog romantizma, kad se išlo na stadion uživati u zvjezdama i velikim ekipama.

Keep on bloggin'!!!

...razmišljajući o teoriji Tigrićevog očaja sjetio sam se starog posta koji možda ima neke veze s time...

Muškarci su definitivno s Marsa

Malo sam istraživao na Ask Men stranicama o muško-ženskim odnosima...bojim se da se ne može donijeti jedan ispravan zaključak.

Već sam otprije znao da su muškarci ko štekeri, na On/Off, a žene ko tuneri, Vol+/Vol-. Hoću reći kako malo muškima treba da se "nalože", dok su žene naravno kompliciranije, pa tako oko njih treba i više raditi, jer im brže opada zanimanje (kod muškaraca je konstantno).

Zato smo mi muškarci budale...

Zato ih saljećemo ko orlovi, dvorimo ih, trudimo se što više umiliti...

Zato nam se i često događa da upadamo u nezgodne situacije, jer smo krivo protumačili ženske signale, kojima nas one neprekidno obasiplju (ili nam se bar to čini)...

Zato upadamo u beznadnu spiralu razmišljanja i premišljanja, što dovodi do konačnog gubitka pameti, čime žene ispunjaju svoj životni zadatak...

E, ali kako smo mi s Marsa, mi sebi to možemo dopustit...I zato, muškarci, kad mislite da stvar imate pod kontrolom, promislite još jednom, jer...

...one VAS motaju, a ne vi njih...

Maroons, 26. 8. 2005.

Baš je zanimljivo koliko se prašina digla pred par dana iznesena "teorija Tigrićevog očaja". Pa iako je to samo općenit prikaz situacije koja se u puno zamršenijem obliku odvijala tog petka navečer, dovoljno je jasno iznesena, usudit ću se reći, dogma o muško-ženskim odnosima. Zanimljivo da mi je par ljudi u nekim "ozbiljnim" razgovorima spominjalo baš tu situaciju, i to su komentirali kao nekakvu igru koju, bez obzira na minuse i pluseve, prihvaćaju obje strane. Jer, kaže se "To je tako, i nema drukčije..." Pa valjda i jest tako. Samo treba bit igrač. Ženke su lovci,a mužjaci lovina. Sori gajs, ali je tako.

Keep on bloggin'!!!

Petak, službeni početak vikenda. Nećete vjerovat al nočas sam spavao čak osam sati. U usporedbi sa onih ispitnih četiri izgleda kao čudo. Toliko sam se dobro naspavao da sam se bez alarma uspio probuditi u pet(?!), pa sam odkunjao još uru, s guštom.
U stvari, najteže je ujutro ustati iz kreveta. Vanka lednica, u kući hladnica, a pod krpaturom - rahat! Uvijek navijem sat petnaest minuta prije da se stignem aklimatizirat.
Danas počinju Zimske Olimpijske Igre u Torinu. Naših otprilike dvadesetak, naravno predvođeni Janicom Kostelić. Osim nje, i možda brata Ivice, nemožemo računat na neki veći rezultat. Iako mi ona klizačica izgleda dosta dobro. Možda bi ona mogla štogod napravit, makar da uđe u finale. Guba mi je i onaj cro-bob. Splićani su stvarno rođeni za sport. Mirakul.
E, al nitko ne zna da je i u Hrvatskoj jednom bila održana Olimpijada, i to 1950. u Dubrovniku. Riječ je o prvoj poslijeratnoj šahovskoj olimpijadi, na kojoj su sudjelovali največi šahisti tog vremena. Na žalost, nije bilo Sovjeta, zbog prethodnog sukoba Tito-Staljin.
Mečevi su igrani u dvorani i na terasi današnje Umjetničke Galerije na Pločama, a kako je bio kolovoz, mečevi su često igrani i u večernjim satima. Budući je Tito obilato sponzorirao ovo natjecanje prvi put je uvedena veza između Galerije i Starog Grada, gdje su postavljene velike zidne šahovske ploče, pa su i građani Dubrovnika, ali i okupljeni novinari mogli doslovno uživo pratiti razvoj mečeva.
Treba naglasit da je dizajn šahovskih figura s kojima se tad igralo prozvan "Dubrovnik 50", i s tom garniturom figura se igra danas u cijelom svijetu. Figura kule je replika dubrovačke tvrđave Minčeta.
Eto malo povijesti i opće kulture. Nikad dosta takvih informacija.

Keep on bloggin'!!!

Pred dva-tri dana sam opisivajući doživljaje s jednog tuluma ustvrdio "kako je tu večer dokazana jedna žalosna i brutalna, ali istinita teorija o muško-ženskom snubljenju" . Taj "fenomen" sam dodatno ocijenio "očajnim". Prilika je da ukažem na neke neupitne činjenice koje su me navele na ovakvo razmišljanje.
Kako bi izbjegao strogo sociološki pristup, dva aktera moje studije neću zvati osoba A i osoba B, već simbolično, Tigrić i Lisica.

Opis okoline: tulum u jednom popularnom kafiću, ekipa otprilike istog godišta, većina ljudi pleše, cuga đabe.

Početna faza: Čopor mužjaka i ženki cupka na disko muziku u formaciji elipse, okrenuti licem jedni prema drugima. Situacija se čini sterilnom i neopasnom.
Razina “kuvanja”: 0 %

Faza 1: U jednom trenutku Lisica se izdvaja iz čopora i pristupa Tigriću. I Tigrić i Lisica imaju sposobnost plesanja, a svi znamo što je ples. Ljudska tjela u erotskom zanosu, dodiri pršte nekontrolirano po cijelom tijelu, cupkanje u ritmu i samim tim postizanje harmonije(znamo da je harmonija vrhovni cilj svake jedinke). Nakon 30 minuta Lisica naprasno napušta plesni podij i odlazi “odmoriti”. Ego ne dopušta Tigriću da je slijedi, jer bi to pokazalo da je već pao na njezin izazov. Radije odlučuje ostati na plesnom podiju i plesati sa drugim jedinkama, ženkama i mužjacima.
Razina “kuvanja”: 20%

Faza 2: Situacija se komplicira u trenutku kad kraj Lisice sjedne drugi mužjak, kojeg ćemo zbog autentičnosti prikaza zvati Jež. Jež je Lisičin kolega s faksa , iako imaju dosta dodirnih točaka i zanimacija, njihov odnos je prijateljski. Naravno Tigrić to ne zna. Lisica provede s Ježem 15 minuta čavrljajući o ničemu. Tigrić ne podnosi prisutnost drugog mužjaka, pa zajedljivo i ljubomorno svako malo baca oko na Lisicu u smislu “pa šta radi tamo, šta ne dođe ovdje da cupkamo, pa da bude hopa-cupa”.
Razina “kuvanja”: 45%

Faza 3: Budući je Jež stara iskusnjara za psihologiju ljudskih odnosa i voli mučit ljude,a primjetio je na kakvoj je pržioni Tigrić, predloži Lisici da se ne obazire na Tigrića neko vrijeme. Efekt je bio nevjerojatan. Tigrić je uskoro počeo “jezikom gluhih” pokazivati Lisici da mu se pridruži, na što Lisica, slušajući Ježev savjet, hladno odgovara da “hoće, evo samo da završi cigar!”. Lof svjetske klase. Odjeb trenutačnog efekta.
Razina “kuvanja”: 60-65%

Faza 4: Jež uskoro predlaže Lisici da pođe na WC, ali da u prolazu ne primjeti Tigrića, a nedajbože da ga pogleda ili nešto gore. Jež zna gdje to sve vodi i s nevjerojatnom količinom naslade promatra Tigrićevu facu dok ga Lisica eskivira u širokom krugu. Vraća se u društvo Ježa, što dodatno izluđuje Tigrića, koji već počne propitivati svoje mogućnosti kao mužjaka.
Razina “kuvanja”: 75 %

Faza 5: Jež smišlja vrhunac “spektakla” i predlaže Lisici da s njim otpleše par pjesmica, naravno dok je Tigrić na plesnom podiju. Lisica, uvjerena uspijehom Ježevih prijašnjih taktičkih poteza, prihvaća izazov i nastaje klasična scena iz Pulp Fictiona: Travolta-Thurman. Tigrić je očajan. U kutu se došaptava s frendom, vjerojatno u nevjerici zbog situacije.
Razina “kuvanja”: 85%

Faza 6: Dok Tigrić još uvijek stoji na plesnom podiju, Lisica sjedi s Ježem i priča o ničemu. Jež uvidi da je svoj dio posla obavio, pa predloži Lisici da on pođe u WC. Ako se vrati i vidi Tigrića kako sjedi do nje poći će na drugi kraj kafića i zadovoljno pijuckati svoju stock-colu. Opcija “ako ne sjedne” nije uključena, jer je Jež bio uvjeren u svoje poznavanje ljudske psihologije.
Razina “kuvanja”: 95%

Faza 7: Jež se vraća s WC-a i nalazi Tigrića i Lisicu za istim stolom. Navodno je Tigrićev ulet za stol bio: “Hoćeš li ti plesat s onim ježem ili sa mnom?” Kako bi dodatno pojačao napetost Jež odlazi do njihovog stola da bi uzeo čašu s pićem. Naravno, razmjeni par riječi sa Lisicom, čime Tigrić definitivno gubi razum i ispaljuje. Nakon Ježeva udaljavanja Lisica Tigriću uvali tehničkog “francuza”, čime je misija završena.
Razina “kuvanja”: 100%

Završna faza: Tigrić ovih dana očajno pokušava doći do Lisice, budući ga je ova nakon svega uspijela i nasanjkat (sad je postao Sibirski Tigrić) i neodgovara mu na pozive. A Jež? Jež se sam sebi divi kako je u jednoj večeri razvalio cijelu filozofiju snubljivanja. Kao što to uvijek biva, odlično mu ide savjetovanje drugih, a sam ne može sebe savjetovat u vezi sa svojom ježicom.

Keep on bloggin’!!!

Zanimljiva mi je jedna stvar. Evo moj prijo iz Zagreba piše blog već neko vrijeme(zahvaljujući njemu sam i ja postao blogger). Uspio je dokazat kako je blog kao svojevrsni internetski dnevnik izgubio svoj osnovni smisao. Naime, otkad malo otvorenije priča o svom životu, ljudima oko sebe, raznim doživljajima, okolina ga je počela doživljavat drukčije. Kaže mi da se ispočetka stvarno trudio ostat što je više moguće anoniman, baš da ne bi došlo do ovakvih problema. Ali neki ljudi su ga provalili, kaže da ni sam ne zna kako. Uglavnom, na kraju je prisiljen "smaknut" blog. Kaže da će pokrenut novi. Meni je to malo u k.., jer ipak je njegov stari blog imao neki image, ono nešto. I prema stavu, i načinu razmišljanja, na kraju i po količini iskrenosti u postovima, zbog koje je na kraju nahebao.
Nekako se ova njegova priča uklapa u cijeli niz događaja zadnjih par mjeseci, kad su ljudi s odličnim blogovima bili prisiljeni ugasit blog, što zbog prijetnje otkazom, što zbog ukora pred isključenje, što zbog povrede nečijih ljudskih prava ili prijetnji smrću.
Ljudi bi trebali imat više hrabrosti na blogu. Divim se onim hrabrima. Ispucaju se svijetski, ono doslovno "sve u šesnaest", pa kud puklo da puklo. Takav je i moj prijo. Pa iako mu je stari blog platio "životom", znam da će prijo i dalje ostat onaj stari dobri Xanax.

Keep on bloggin'!!!

Evo jedne pjesme s novog albuma "You could have it so much better", takozvana "piss-off" pjesma, ili vam jednostavnije pjesma sa stavom.

Walk Away

I swapped my innocence for pride
Crushed the end within my stride
Said 'I'm strong now I know that I'm a leaver"
I love the sound of you walking away
Mascara bleeds a blackened tear
And I am cold
Yes I'm cold
But not as cold as you are
I love the sound of you walking away

Why don't you walk away?
No buildings will fall down
Why don't you walk away?
No quake will split the ground
Why don't you walk away?
The sun won't swallow the sky
Why don't you walk away?
Statues will not cry

I cannot turn to see those eyes
As apologies may rise
I must be strong and stay an unbeliever
And love the sound of you walking away
Mascara bleeds into my eye
I'm not cold
I am old
At least as old as you are
As you walk away

And as you walk away
My headstone crumbles down
As you walk away
The Hollywood wind's a howl
As you walk away
The Kremlin's falling
As you walk away
Radio 4 is static
As you walk away

The stab of stiletto
On a silent night
Stalin smiles
Hitler laughs
Churchill claps
Mao Tse-Tung
On the back

Eh, da mi je znat ovako razmišljat...gdje bi mi bio kraj...

Dva tjedna ostatka ispitnog roka odlučio sam zaradit koju paru, pa sam se javio mojim prijateljima od ljeta koji su me objeručke primili. Situacija u firmi je ista, ZZ Pep mi je uvalio posla preko glave. Odmah prvi dan. Para mi se da sutra neću imat što radit. Ma hoću, ovdje na konavoskoj vjetrometini uvijek ima posla.

Položio sam politiku s dobrim uspijehom. Mnogi su iznenađeni "slabim" prolazom, s obzirom na zalaganje i zanimanje na satu, al ja sam vrlo zadovoljan. Jedan ispit manje na repertoaru. Idemo dalje za iste pare.

Jutros sam čekao autobus za posao u 6, na predivnoj temperaturi od -4, naravno uz neizostavnu jaku buru. Istinsko iskustvo, doista. Sibir u Dubrovniku. Sreća da je moj kaputić burootporan, a imao sam i gorteksice koje baš fino griju. Izgledao sam zabundan kao terorist. I još nabio USB-player u uši, za dobro jutro. Najbolji trenutak je bio kad sam počeo cupkati na hitiće iz osamdesetih trčeći uz cestu(toliko mi je bilo hladno!). Sreća nije bilo publike, osim jednog olinjalog kučka koji se samo pospano iskesio i okrenuo glavu.
Moram bit iskren da sam se nadao možda imat koji dan slobodnog, al kad vam banka sjedne na račun, baci vas u minus, pitanje je imate li izbora. I to ne bilo koja banka, već OTP banka, bivša Dubrovačka. OTP, za one koji ne znaju, znači Otimačina, Teror i Pljačka. Sapientis sat!

Drive

Who's gonna tell you when
It's too late
Who's gonna tell you things
Aren't so great
You can't go on
Thinking nothing's wrong
Who's gonna drive you home tonight

Who's gonna pick you up
When you fall
Who's gonna hang it up
When you call
Who's gonna pay attention
To your dreams
Who's gonna plug their ears
When you scream

You can't go on
Thinking nothing's wrong
Who's gonna drive you home tonight

Who's gonna hold you down
When you shake
Who's gonna come around
When you break

You can't go on
Thinking nothing's wrong
Who's gonna drive you home tonight

Cars

Danas je bura tako jako puhala da profa iz jedinog ispita koji mi je ostao nije mogla sletit. Tako je odgođen rok, a o slijedećoj šansi za polaganje ispita bit ću pravodobno obavješten. Avione slomit ću ti krila...
Tulum mog kolege-jarana Ćire, bossa od Viteza, bio je više nego uspiješan. Piće džabe, dobra ekipa, "gruvi" muzika...nakraju je nas nekolicina ostala do fajronta. Zanimljivo kako je tu večer dokazana jedna žalosna i brutalna, ali istinita teorija o muškoženskom snubljenju. Očajno. Jedan od slijedećih postova više će govorit o tom fenomenu.
Subotu večer sam bio u U.M.O.Bolnici na koncertu brazilsko-talijanskog trija Movie Star Junkies. Gitarist je sličio na Phila Lynotta iz Thin Lizzyja (zanimljivo da je i Lynott dijete Irca i -Brazilke!), klavijaturist je izgledao kao Beck, a bubnjar kao Dave Grohl iz Nirvane i Foo Fightersa. A kako je to tek zvučalo... Šteta što je trajalo jedva nekih 45 minuta, tako da sam se brzo skupio.

Ponekad se stvarno čudim svojim reakcijama. Nekad stvarno znam reagirat čudno, i to me iznenadi. Pozitivno, uglavnom. Čini mi se da slijed pozitivnih događaja u životu utiječe na mentalno stanje. Ne znam baš je li i karakter uključen u taj utjecaj, jer karakter se rijetko i teško može promijeniti, ali možda sam u stavovima postao malo čvršći. I to je ok. Da i ja jednom dođem na svoje. I mislim da ću nastavit tako. Ovo su moji dani(konačno!), i neću dat nikome da mi ih usere.
Jer kad te ide, onda te ide do jaja. Svaka vrata kao da se sama od sebe otvaraju, svi te počnu oslovljavat sa "Vi", počnu te drukčije gledat. I tako i treba.
Znam, ovo sve zvuči umišljeno ili napuhano. Ma baš me briga. Zvučat će tako samo onom ko me ne zna. Ma nek ljudi misle što hoće. Ja sam svoje rekao.
The genius has spoken!

Keep on bloggin'!!!

Četvrtak večer. Čudan osijećaj. U glavi proljeće. Cvijetići i lastavice. Iako sam još u iščekivanju rezultata jutrošnjeg ispita iz politike osijećam se nekako olakšano. Kao poslije dobrog provoda na buklu. Bez opterećenja, pritiska... Ne razmišljam više o faksu. Da, imam još jedan ispit u ponedjeljak al mi je profa rekla da imam dva. Možda malo ponovim. Onako, više reda radi, za dušu. Ipak sam ja bubalica, nije mi dovoljna dvica(ajme majko koje riječi)...Ali eto skoro pa riješio prvi semestar...Htio bih samo još onima koji su osporavali mene i moje mogućnosti i otpisali me kad sam bio u gabuli citirati starog lovaša Trumpa:"Onaj tko misli da je moja priča gotova grdno se vara!"
Večeras uživam. Malo ću gledat telku, malo čitat knjigu(iako mislim da neću, jer mi je trenutačno dosta čitanja), mislim da ću malo prošetat po Vonkiju, ulici s najviše kafića u Gradu. "Vidi i budi viđen". Ah, najbolje da izaberem svoje najbolje "belo đez odelo" i proparadiram, pa da sve mace popadaju, hehe... Taman je neka modna revija, pa će sve manekenke biti tamo. Kad bih se koristio riječnikom odnosa s javnošću rekao bih da mi je to ciljna skupina. Malo sutra... Mogu se kladit da će sve gledat kroz prozor na ulicu umjesto na reviju...bolesno...
Sutra je Festa Svetog Vlaha, dan Grada Dubrovnika. Bit će procesija Stradunom s barjacima iz svih župa. Uvijek mi je veselje ić na procesiju. To je ono nešto zbog čega se osijećam građaninom ovog grada. kao da sam sebi dajem priznanje kad pođem na procesiju. Stvarno lijep osijećaj.

Keep on bloggin'!!!

Evo čitam u Slobodnoj da je u subotu umro Duško Trifunović. Legenda. Pisao tekstove za Bijelo Dugme, Indexe, Čolića, Nedu Ukraden, Tešku Industriju, Ambasadore... Njegove pjesme su "Tajna veza", "Pristao sam bit ću sve što hoće", "Glavni junak jedne knjige", "Šta bi dao da si na mom mjestu", "Ti si mi bila naj, naj, naj", "Glavo luda" i mnoge druge...ukupno preko tristo uglazbljenih pjesama. Svojim radom bio je vezan za sarajevsku pop-školu i za Sarajevo, u koje se doselio s 24 godine. 1992. odselio je u Novi sad. Autor je i dvadesetak zbirki poezije, četiri romana, nekoliko drama, filmskog scenarija "Život je masovna pojava", a radio je i kao novinar.

"...prijatelji bivši, prijatelji budući, prijatelji bivši,
pamtite me po pjesmama mojim..."