Maroons Dirty Mind Club - The Next Generation

Neki dan dok sam učio za kolokvije nazvala me Scissor Sister s pitanjem:

"Živiš li ti sam, Maroons?"

"Da, živim..." odgovorih. "A zašto to pitaš?"

"A super, aj poslat ću ti poruku..." - brzo izusti Scissor Sister i poklopi.

Mislim se "što je sad, možda mi hoće koga uvalit na spavanje, a di ću ja s njim...s druge strane ako je žensko, to i nije tako loše."
Stiže poruka.

"Dojadilo mi je stat u mom stanu, je li ti bed ako prespavam kod tebe večeras. Ako ti je bed ništa onda, možemo učit za kolokvije."

Okrenem se oko sebe, proračunam koliko bi mi trebalo da sredim nered od robe po krevetu i papirušina po stolu. Zanimljivo, nisam ni u jednom trenutku promislio je li mi bed da Scissor Sister prespava u mom Ljubavnom Gnjezdu.

Inače, Scissor Sister je jedna od par ljudi s kojima sam se od prvog dana predavanja povezao na nekoj višoj razini. Iako je isprve imala nihilističke stavove o svijetu oko sebe, s vremenom se njeno mišljenje promijenilo. Na bolje, naravno. Pogotovo otkad je u sretnoj vezi sa svojim Zekom. U glavi joj je totalni "flower power".
Fascinira me njezina životna filozofija, tj. prizma kroz koju promatra životne pojave oko sebe. Malo ljudi može na takav način gledati na svijet. Ne pitajte me kakav je to način, jer vam to samo Scissor Sister zna i može objasnit. Njezine pjesme(koje ste mogli čut prošli vikend u U.M.O.Bolnici) i priče(koje mi je dala da pročitam, i mogu vam reć da su fakat genijalne) najbolje je mogu opisati kao osobu. Pokušavam je nagovorit da otvori blog i pokloni svijetu svoje literarno bogatstvo. Siguran sam da bi se svi prepoznali u njenim pjesmama i puno naučili iz njenih priča.
Pa iako je mnogi smatraju čudnom, ona je, u biti, "opaljena". Na onaj luckast način. Oni koji znaju Scissor Sister shvatit će što želim reć.

Baš kad sam išao poslat poruku zovne me opet Scissor Sister i priupita:

"Onda? Što kažeš? Mogu li doć prespavat?" -izrešeta Scissor Sister te nastavi u malo mirnijem tonu - "Znaš, dosadilo mi je stalno bit u mene doma...ispalit ću...ali ako ti je bed neću dolazit..."

"Ma dođi stara, nema beda. Samo donesi lincul..." - dodao sam na kraju razgovora, time jasno ističući moje nenamjere.

"Ionako imam mengu, pa ništa od toga" - odgovori Scissor Sister, čime je pao prešutni dogovor da to bude prijateljsko prespavanje uz dobru papicu i ugodan razgovor o ključnim filozofskim pitanjima današnjice.

Znam, znam, sad će bit razni komentari tipa "najviše golova pada na prijateljskim tekmama". Ali morate znat da je Scissor Sister moja velika prijateljica, skoro pa da je smatram sestrom, gledam je na totalno drugi način nego druge cure, kolegice, trebe...
A ima i zgodnu sestru, tako da ne bi bilo u redu. I nikad joj neću oprostit što me nije (službeno) upoznala sa sestrom. Ja sam se s njom upoznao tek zadnji dan njenog boravka u Gradu, a ispostavilo se da je pet dana bila u Gradu. Uff...

Enivej, večer i noć su protekle baš super. Na prvi pogled malo mi je izgledalo čudno, ali poslije sam se priviknuo. Kad živiš sam neko duže vrijeme onda ti svaki "uljez" predstavlja promjenu. A još ako je to žensko bićence...
Najeli smo se čajne i gaude, Babsijeve riblje konzerve i lajt-sirnog namaza. Onda sam joj dao da ekskluzivno posluša snimku mog gostovanja na jednoj zagrebačkoj lokalnoj radijskoj stanici prije nekih pet godina, kad sam imao priliku tri ure bit DJ. Umrla je od smijeha kad je čula moj glas, valjda joj je bilo neobično. Na kraju je rekla kako bi joj bilo zanimljivo kad bi me mogla slušat da nešto pričam preko radija. Nešto kao Chris Stevens iz "Života na sjeveru", moj osobni profesionalni idol.
E, da...Scissor Sister je bila oduševljena mojim vrtom, i pitala me:

"Bi li mogla ovo ljeto kampirat(?!) ovdje?"

Na to sam ja odgovorio:"Ma naravno da možeš...kad god ti bude ćeif..."

Ujutro nam je skuhala pravu bugojansku kahvu, slučajno se dogodilo da sam imao i rahat-lokum, tako da je prizor bio potpun. Ne, falila je još i kisela, hehe...

Eto, to je bilo to. Ovo sam prije svega napisao zbog nekih ljudi koji su počeli vest priču da nešto Scissor Sister i ja mutimo. Ovim postom sam valjda razjasnio situaciju, pa ću svako buduće pitanje po ovoj temi smatrat suvišnim i protumačit kao najobičniju provokaciju.
Drugima poručujem:

Kao što se Scissor Sister sama pozvala na spavanje, ne ustručavajte se da napravite isto.

To se pogotovo odnosi na krizne situacije raznih oblika. Mjesto ćemo uvijek stvorit, nije greda. Oni koji su mi zamjerili da nisam održao nikakav tulum za kolege obavještavam da živim u zgradi koja ima svoj kućni red. Uostalom, nek mi samo netko reče koliko i koje bih kolege trebao zvat na taj tulum, tj. koga ne bih smio zvat.

Keep on bloggin'!!!

Igram šah otkad znam za sebe. Genijalna igra. Naučite se kombinatorici, strategija-taktika, logika, strpljenje, koncentracija. Toliko prednosti. Negdje sam čuo kako se šah igrao u sovjetskim vojnim akademijama. Valjda kao neka vrsta simulacije prave bitke.

A što je šah nego bitka. Bijeli i Crni, na bojnom polju, odmjeravaju snage. Početni taktički raspored snaga: u sredini kralj i kraljica, uz njih najbolji i najvrsniji kraljevi strijelci - lovci, do njih gorda konjica čeka prvu naredbu da napravi dar mar u protivničkim redovima, na krilu dva topa velikog kalibra za razbijanje protivničke mašinerije. I naravno, u prvom redu pješadija, vrli i kršni momci spremni da potroše svoje bjedne živote samo za vas.

Pružate ruku protivniku na početku, kao da mu zahvaljujete što je došao na megdan. Naravno, uz onaj prostrijelni pogled u oku, tek da ga malo okrznete. Prvo pokazivanje snaga. Adrenalin vrije sa svakom sekundom. Napetost se može nožem rezat. U sebi poput Očenaša prije bitke molite da vam odigra baš ono otvaranje koje ste ranije pripremili.

I onda prvi potez. Uf, shebana varijanta. Ova vam nije baš poznata, ali ste inače vrlo dobro potkovani kad igrate s crnima(bolje vam leže) pa ćete pokušat izbalansirat situaciju. Ipak, računate da ne zna baš toliko o varijanti 7...Sf3, pa vam ne bi trebao dodatno komplicirat.

Prošlo je oko pola sata, bitka je u punom jeku. Sva vojska je u potpunoj kontaktnoj situaciji. Malo pregledate stanje na ploči. Ne stojite tako dobro. Još niste kralja sklonili u rokadu. Kraljica vam još uvijek očijuka s domaćim pješacima. Doduše, artiljerija je zauzela dobru stratešku poziciju, topovi su na otvorenim linijama, tako da držite otvoren pristup neprijateljskom kampu. Sve što naleti postat će topovsko meso. Uz to, lovci već obavljaju svoj zadatak prijeteći liniji bijelih pješaka na desnom krilu. Svaki šahist zna da su lovci kao suho zlato kad na protivničke pješake gledaju kao na lovinu. S konjima ste oduvijek oprezni, jer se kvalitetno koriste u oba smijera. Zato ste jednog ostavili da brani pristup prema kralju, a drugog ste postavili u blizinu neprijateljskim linijama. Neka stoji atento, da u svakom trenu može uskočit u neprijateljske linije.

Shvaćate da morate nekako steći prednost. Naravno, možete pokrenut frontalni napad, ali to je uvijek riskantno. Može se dogodit da u jeku borbe zapostavite koju figuru, gužva na tabli stvori konfuziju u glavi. Često dođe do "missing in action" situacije.
Odlučujete se za hrabar potez. Nakon kraćeg kombiniranja odigravate potez kojeg nitko nije mogao očekivat. Potez poznat pod imenom "žrtva konja". Konjica vam stradava kako bi razbili obrambenu pješačku formaciju oko protivničkog kralja. Na licu protivnika vidite prvo iznenađenje, a zatim lagani izraz tjeskobe. To je to. Psihološki rat ste dobili, sad treba to sve dovršit.

Sad kraljica dolazi na scenu. Najjača figura u šahovskoj igri (pa recite da smo mi šahisti šovinisti!) ulijeće u prazan( ili bolje "od strane konjice očišćen") prostor ispred kralja i uz pomoć topa i jednog od lovaca, koji je dugo čekao iz zasjede...egzekucija je neminovna. Bijeli kralj je pokleknuo pred nadolazećom opasnosti.

Protivnik zaustavlja sat i pruža ruku pobjedniku. Uspijeli ste. Još ste jednu bitku dobili. Još ste se jednom dokazali kao velik strateg. Već vas počinju zvat Cezar, Aca Veliki, Napoleon...javno likujete, iako vam to nije karakterna crta. I to šah čini. Trenutačno mjenja vaš karakter.

Šah je puno više od ovoga što sam vam napisao. Trebate provat, možda vam se svidi. Znam da izgleda dosadno, ali ako se ufurate u ovakav đir, postaje vrhunska zabava. Igra za sve. Igra milijuna.

Keep on bloggin'!!!

Večeras vas neću zamarati mojim dnevnim događanjima. Možda u nekim skorim postovima spomenem par zanimljivih situacija, ali o tom potom. Znate svi da je utorak za Maroonsa posebno težak, u naučnom smislu.
Stoga neću časit časa, već idem u krpe, a sve vas pozdravljam uz moj tradicionalni pozdrav...

Keep on bloggin'!!!

Razočaran sam nazočnošću kolega Mikudovaca na sinoćnjoj "Sound of the 80's" plesaonici. Samo je legendarna Đenis bila tamo. Razumijem da su kolokviji, ispiti, obaveze, ali ovakav ivent se ne propušta. Kad vam kažem da su nas na kraju (oko 3) istjerali caji možete zamislit kako je bilo.

Dva su se fenomena iskazala sinoć. Prvi je taj da na slušaonici osamdesetih đuskaju i reperi i metalci, i rokeri i alternativci. Fakat je zanimljivo vidjet darkere kako cupkaju na "I need a hero" ili "Footloose"...drama. Drugi sinoćnji fenomen jest da su se nakon dugog vremena na jednom mjestu našla tri brata Maroonsa. Makar i na uru vremena. Inače svatko od nas ima svoj film i ne izlazimo skupa, ali znate kako se kaže:"Glazba spaja generacije."

Popodne je pjesnička večer kolegice Scissor Sister. Već mi je prije njena poezija došla na čitanje i mogu reći da je vrlo zanimljiva. Prilično je mračna, onako okultna, ali ako se malo stavite možete je skužit. Naravno, u gitarskoj pratnji nastupit će naš i vaš Milat, tako da bi sveukupni performans trebao biti odličan. Naravno, poziv i svima vama.

Inače, danas je godišnjica otkrića virusa HIV-a(1984.). Sumnja se da je kao mutirani virus prešao sa majmuna na čovjeka. Hm, to mi zvuči poznato: virus mutira i zarazi sisavca, pa sisavac čovjeka. Za sve su to ljudi krivi. Ljudi i njihova bezobzirnost. Stvarno ćemo ekspresno shebat vlastitu vrstu i planet na kojem živimo.

Keep on bloggin'!!!

Ovih dana sam literarno raspoložen. Prema informacijama iz krugova bliskih profesorici Gogi, baš sam zahvaljujući eseju zaradio 'odličan' iz TMK-a. Uloga medija u procesu oprosta i pomirenja, to je bila tema. E, a kako sam ga razvezao. Onako, na blogerski način. Iz glave, kako samo Maroons zna, hehe. Nisam štedio nikoga, ispucao sam sve što mislim. Divota. Baš sam uživao na tom kolokviju. Pozdravljam sve pušioničare koji su kao kokoši pobjegli van 'na prvi miris baruta'.

Inače, danas je Maroons sam sebi dodijelio orden, ilitiga značkicu. Za iznimne zasluge u osobnoj nadgradnji. To se još zove i - ponos. Nije bilo jednostavno za Maroonsa, puno je tog stavio na kocku, u jednom trenutku je bilo vrlo napeto, ali znao je da će sve doć na svoje mjesto. I tako se baš i dogodilo. Zahvaljujem svima koji me podržavaju.

Ako nešto ne volim onda je to ignoriranje. Ignorancija je jedan tako podmukao način izbjegavanja komuniciranja. Kao da osoba koja vas ignorira ima nešto da vam kaže, ali joj to baš nije drago, pa bolje da produži i okrene leđa. A Maroons? Samo se onako gorko-slatko nasmije i promisli: "O moj Blože, Maroons, prokleto si i brutalno točno procijenio situaciju...popij jednu u to ime!".
Valjda je to moj veliki problem: znam procijenit ljude na prvi dojam. Malo zvuči spooky i nevjerojatno, ali dosad se pokazalo točno.

Inače, već sam imao spreman jedan post 'verbalnog kandžijanja' jedne osobe, onako pusher-style, ali sam skužio da ne zaslužuje. Zašto bi se ja spuštao na njezinu razinu. Biti grez u duši, kako je to okrutno, prema sebi. Iskeno govoreći, žalim je. 'The beauty is there, but the beast is in the heart' kaže pjesma.

Ma neka odjebu svi koji me žele zajebat, jer će popušit. 'Cause nobody fucks with Maroons!

Keep on bloggin'!!!

P.S. Sutra navečer je "Sound of the 80's by DJ Vego" pa ako se ne blogamo sutra, znate gdje me možete nać!

Vjerujem da su se neki čak i zabrinuli što Maroons nije blogao već tri dana. Postoji jedan vrlo jednostavan razlog - osijećam se fenomenalno. Najčešće posegnem za blogom kad se moram požalit, ali ovaj put se moram pohvalit. Ovako dobar feeling o životu, o sebi, nisam davno imao. Kao da mi se sve posložilo, i u meni i oko mene. Davno se nisam ovako osijećao. Kad bi barem mogao zamrznuti ove trenutke. Koje proživljavam već danima.

Konačno mi je red u glavi. Sve znam i svega sam svijestan. Savršenstvo umnog sklada. Taj osjećaj, ne znam s čim bih ga usporedio, proizvodi mi takav adrenalin. Sad bi mogao banđiđampirat s najviše točke na planeti.

Pa iako znam da je još toliko pitanja ostalo, da toliko toga visi negdje u zraku, siguran sam kako će sve doći na svoje. Nisam rekao "mislim" ili "smatram", već "siguran sam". To je taj osijećaj. Osijećaj totalne mentalne premoći nad svime što se događa, što bi se moglo dogoditi. Čak i nad stvarima koje mi prijete, kojih sam se prije bojao i od kojih sam s tolikim strahom bježao i skrivao se ne znam ni ja gdje, valjda u mračnom kutu mog uma.
A sad je sve tako dobro.

Želim da cijeli svijet zna da uživam u životu!

Keep on bloggin'!!!

Eh, da...i ova tri dana odmora su se približila svom kraju. Moram priznat da su došla ko naručena. Falio mi je mali break od svega što mi se izdogađalo u zadnje doba. Više sam vremena proveo sa Maroonsima. Fale mi inače, puno. Mnogi mi govore kako je drama živjet sam, imaš svoj mir, nitko te ne zeza, i sve to stoji, ali kad 20 godina živite s nekim, kad ste s nekim povezani na jedan poseban način, onda je čudno odjednom živjet sam...valjda mi je zato ostala navika da mi uvijek nešto svira u stanu, treba mi buka, postala je s godinama sastavni dio mog života...Volim Maroonse!

Bio sam sinoć sa Spavalicom u Kuparima na koncertu Crvene Jabuke. Nisam nikad bio u onom kampu, mogu reć da nije loše. Izgleda onako lagano balkanski, beton i cigla, ali ima prostora, nije previše zagušljivo, baš dobar prostor. Inače, osvijetljenja nije bilo tako da se Žera samo čuo, povremeno kad bi bljesnuo koji fotić pojavio bi se njegov lik. Naravno, i ona njegova frizura, kao da se češlja mikserom.
Koji je to bio retro-feeling, slušat sve te pjesme. U malo drukčijem aranžamnu, ali još uvijek močno zvuči. Odvrtila se sjećanja, na ljude, događaje...
Ovom prilikom htio bih se zahvalit vječnom bekstriću Deanu koji nas je prebacio do diskača. Još uvijek je munjen.

Inače, groznica pred utakmicu s Partizanom se uvećava iz dana u dan. Bit će ludnica u srijedu. Numerirana su mjesta na bazenu, što je s jedne strane dobro jer neće bit gužve, ali s druge strane loše jer se neće moć nagurat 5 000 ljudi, nego jedva 2 500. Ali, ide Maroons tako da je bučno navijanje osigurano. A i sufixova Torcida Mokošica je najavila dolazak. Iako im je sad manje zanimljivo kad se ispostavilo da Grobari ne dolaze.

Sutra nema popodnevnih radionica, hvala Blogu, tako da imam lagan raspored. Ako bude lijepo vrijeme možda pođem do Graca sa Žukom. I meni i njoj je to gušt, meni da malo provjetrim mozak i posložim misli (i mogu reć da djeluje, posložio sam prioritete i utvrdio stavove po životnim pitanjima). To vam je neki skraćeni oblik indijanskog putovanja u prirodu, kako bi slušali zvukove šume, životinja i ptica, koja su ih savjetovala o daljnjim životnim pothvatima. Mogu reć da sam danas od jednog malog kosovića čuo odličan savjet. Kaže mi mali kosović:"Ne puštaj nešto za što znaš da se isplati borit." Hvala malom kosoviću na savjetu.

S veseljem najavljujem dva događaja slijedeću subotu. Naime, taj dan počinje sezona brodskih vožnji za Elafite firme Nova i čuo sam da će u subotu bit đabe izlet na Šipan, s povratkom oko 15 sati. Ideja o kojoj treba svakako još razmislit. Možda prilika za otvorenje sezone kupanja?
Drugi događaj je event mjeseca, najveća igranka u Gradu koju organizira U.M.O.Bolnica. Naravno, već pogađate, riječ je o "Sound of the 80's by DJ Vego", vrhunskoj zabavi za sve generacije, štonosekaže od 7 do 77. Najavljeno je puštanje nekakvog video-uratka iz osamdesetih o tada vrlo popularnom vokalnoinstrumentalnom sastavu The Smiths, čiji tadašnji vođa Morrisey, nastupa uskoro u Zagrebu. I to vrijedi vidjet, jer riječ je o jednom od najekstravagantnijih bendova osamdesetih, ali i uopće. Enivej, očekujem da će se okupit bar balica od zadnjeg puta. Oni koji nisu bili nek smatraju da im je dolazak zapovjeđen.

Jedna informacija iz neprovjerenih izvora. Kaže mi Spavalica da bi polovicom lipnja u Zagrebu trebali nastupiti Andrew Eldritch i njegovi Sisters Of Mercy. Oni koji se iole razumiju u glazbeni izričaj koji gaje Sistersi znat će da je riječ o vrhunskom bendu, koji zrači nekim čudnim vibrama...svakako ću se potrudit da budem u Zagrebu u to doba, ako se potvrde informacije.

Keep on bloggin'!!!

Jutros mi je Mamma Maroons javila da u Levi's shopu u Mercanteu do danas vrijedi uskršnji popust od 15 %. Naravno, odmah sam reagirao. Ipak imam samo jedan par ljetnih rebatinki. Nakon nekih pola ure traženja prave mjere i kroja shvatio sam da sam smršavio za tri konfekcijska broja po Levi'sovim mjerama. Drama... E, a kakve rebatinke sam kupio...uf, reko bi Elvis: Hunk-a-hunk-a burnin' love! Recimo da svi slatki aduti izađu na vidjelo, hehe...(bez preverznih primisli, molit ću lijepo)
Zaključak: Mamma Maroons se želi riješit svog drugog sina i to što prije. Zato, curke, navalite!

Inače, danas sam bio na vegetarijanskom ručku kod Mamme Maroons, papali smo rizot s gljivama, bilo je fenomenalno, onako s puno sira i vrhnja i svega...njam, njam... Naravno za dezert pinica, ilitiga sirnica. Drama.
Nakon objeda šetnja sa Žukom po Gracu. Bila je luda, srela neku malu čupavu pa su se naganjale. Za umrijet...

Jedan stvarno lijep i sadržajan dan, ova subota. Eh, kad bi svaki bio takav - shopping, mamina spiza, šetnjica...

Keep on bloggin'!!!

Nakon nočašnjeg terorističkog napada moje frustracije danas vas neću zamarat. Reče indie: "sretno naprijed bez suvišnih taloga i zaostataka..." Mislim da je tako i najpametnije.

Veliki Petak. Iako nikad nisam bio pretjerano produhovljen moji su me učili o vjeri, žrtvi, iskupljenju...
Inače, Veliki Petak mi je drag jer su laganice cijeli dan na radiju.
Ostala mi je u glavi pjesma grupe U2, s albuma "Achtung baby" iz 1991. Naravno, odnosi se na današnji dan. S njom i završavam današnji post.

Until the end of the world

Haven’t seen you in quite a while
I was down the hold, just passing time
Last time we met was a low-lit room
We were as close together as bride and groom
We ate the food, we drank the wine
Everybody having a good time
Except you
You were talking about the end of the world

I took the money, I spiked your drink
You miss too much these days if you stop to think
You led me on with those innocent eyes
And you know I love the element of surprise
In the garden I was playing the tart
I kissed your lips and broke your heart
You, you were acting like it was the end of the world

In my dream I was drowning my sorrows
But my sorrows they learned to swim
Surrounding me, going down on me
Spilling over the brim
In waves of regret, waves of joy
I reached out for the one I tried to destroy
You, you said you’d wait until the end of the world.

Keep on bloggin'!!!

Ljudi se kroz svoje živote nauče primat udarce. Svi smo mi nekakve vreće za udaranje i želimo sa što manje modrica proživjet ovo što živimo. Naravno, osobna je stvar koliko tko može izdržat, tko će bit onaj sretni 'still standing after all these years'...

I ja sam, kao mnogi od vas, primio toliko udaraca, i naučio se živjet s njima. U prvom momentu boli tako jako da mislim da ću umrijet, zaželim da iskočim iz vlastite kože, počnem sebi govorit 'O Blože, zašto ja?'. U tom trenu razmišljam, pa zašto sam ja sebi ovo dopustio, kad sam od početka znao kamo to sve vodi. Kažu neki 'Samo budale uče iz vlastitih pogrešaka', i to je vjerojatno točno, ali pitam ja kako ću drukčije naučit... Uvijek se držim jedne krilatice:"Ti si zasro, Maroons, ti ćeš i progucat..." Valjda drukčije ni ne ide. Na kraju sve dođe na svoje.

Najviše me boli udarac đonom, neki bi to nazvali i 'nož u leđa', al to mi malo zvuči prekrvavo. Kad misliš da sve ide nekim tijekom, da ti je situacija 'otprilike' jasna....Nitko se ne sijeti promislit:"E, čekaj, ovo 'otprilike' je problematično..."
'Otprilike' nikad ne smije ići uz pojam 'žena'. Mora bit ili 'sve jasno' ili 'hvala lijepa, doviđenja'. Zašto? Zato što je 'otprilike' u muškom razmišljanju jednako riječi 'komplicirano' u ženskom razmišljanju. A to je onda tek 'problem'. Muška populacijo, izbjegavajte žene s kojima je 'otprilike' jasna situacija. Jer će te dobit đonom...
Još se nijedan mužjak nije usrećio sa 'otprilike' situacijom.

Naravno, sve se ovo odnosi na moje najfreškije iskustvo koje neću personalizirat. Kad bi iz nekog drukčijeg kuta gledao na sve to, zvučalo bi otprilike ovako:

"Bio sam s njom na kavi jučer. Bilo mi je baš super, baš sam uživao, ali kava mi je ostavila gorak okus u ustima i čudan osijećaj u stomku.
Bio sam danas s njom na ručku. Bilo mi je baš super, baš sam uživao, ali hrana mi je imala nekakav čudan okus,a i onaj isti čudan osijećaj u stomku je još uvijek bio tu.
Večeras sam s njom izašao vani. U početku je bilo super, piće je imalo relativno dobar okus. U jednom trenutku došla mi je muka. Valjda mi je sve u stomku konačno 'došlo na svoje mjesto'.

Kad sam došao kući povratio sam.

Sad mogu mirne duše poć spavat. Još uvijek s gorkim okusom u ustima, ali bez čudnog osijećaja u stomku.
Hvala Blogu, konačno..."

Znam da zvuči brutalno, ali neke se stvari radi 'općeg dobra' ne smiju cenzurirat...A sad idem slušat Petera Greena za laku noć...nema ništa bolje od bluesa...

Keep on bloggin'!!!

Znao sam da će moj prošli post dignut prašinu. Pa zato je i napisan. Zahvaljujem se na svim konstruktivnim prijedlozima i komentarima. Nastavak "Lovačkih priča" slijedi po Uskrsu.

Za večeras sam pripremio jedan zanimljiv pogled na generaciju 1987., budući da je većina mojih čitača upravo tog godišta. Budući me tako revno zovete imenom "čovjeka u godinama", htio bih vas stavit na svoje mjesto. Tek da znate razlikovat godišta, hehe.

Ljudi koji su sada upisali fakultet, rodjeni su 1987.

• Za njih je Tito tamo neki lik iz povijesti.
• Dan Republike 29. 11. ????
• Štafeta mladosti je vjerojatno neki reality-show.
• Nikada nisu bili primljeni u pionire.
• Nikada nisu primljeni u Omladinu.
• Ivo Lola Ribar - bit ce neki novi pjevač?
• Nikada nisu čuli za imena Tihi ili Prle. Boško Buha je jednako apstraktan.
• Nikada nisu pozdravljali sa: 'Za domovinu s Titom! - Naprijed!'
• Top lista nadrealista - neki novi slikari ???
• U Sarajevu je stvarno bila Olimpijada ???
• Irak i Iran u ratu - ma daj, kada ???
• Dvije Njemačke - Halo ?!?!
• Pokret Nesvrstanih - nit' homo, nit' metro, a ???
• U njihovom životu AIDS postoji oduvijek !!!
• ZX Spectrum je stariji od njih !!!
• Izraz: 'Zvuči kao pokvarena ploča' njima ništa ne znači, jer ih većina nikada nije ni vidjela gramofon !!!
• CD se našao na tržištu 4 godine prije njihovog rođenja !!!
• Zaista su postojali crno-bijeli televizori ???
• Video postoji oduvijek.
• Nikada nije postojao TV bez daljinskog.
• Rođeni su u godini kad se na tržištu pojavio walkman.
• " Par - nepar " - Neka egipatska matematika ???
• Nađen je Titanic. Zar se ikada izgubio ???
• Michael Jackson je nekada bio crn ???
• Nikada nisu čuli imena kao Sirimavo Bandarinajke, Kurt Waldheim, Wojciech Jaruzelski, Alija Sirotanović ...

Keep on bloggin'!!!

U mom prošlom postu(pretvorit ću se u Chomskog, hehe) posvetio sam pažnju generalnom pregledu osobnosti muškaraca i žena. Koliko sam bio precizan govore i vaši komentari. Naravno, moglo se dodati još dosta tog (npr. liječenje frustracija shoppingom), ali onda bi to sve pošlo u dugo i široko, i na kraju ne bi imalo smisla. Rekli bi stari Latini:"Sapientis sat!"

Večeras bi vam htio malo približit jedan specifikum. Naime, pretpostavljam da se žene često znaju upitati(sad će ženke reć:"E, da, moš si mislit, nemam pametnijeg posla...") kako muškarci pričaju o svojim "doživljajima" sa ženama: snubljenju, felaciju, koitusu, pozicijama, broju partnerica, mjestima, izdržljivosti, dužini znamo-već-čega... Večeras, samo za vas mlade dame, Maroons će vam nakratko odškrinuti vrata - muškog svijeta.

"Lovačke priče"

Dakle, prvo i osnovno što odmah treba razlučit jest - kad su s frendovima, muškarci ili lažu ili dodavaju. Najjednostavnije se to može objasnit vječnim ego-tripom koji ih drži kad su u društvu viška testosterona. Budući se i najbolji prijatelji smatraju konkurencijom, moraju se međusobno prikazat u što ševačkijem izdanju. Da ovo ne bi ostalo samo na mom mlaćenju prazne slame, najbolje da u slijedećih par postova malo razradimo sve ovo. Pa krenimo redom, za ovaj post pripremio sam priču koja se zove:

Snubljenje - iliti kako će mužjak ostatku balice objasnit na koji način je zbario sinoć?

Priča bi vjerojatno tekla ovako: (zamišljeni monolog pred frendovima)
"E, koju sam trebu zbario sinoć? Stari, ženska je pi...a i po, eee... Vidio sam ja da ona mene kibica, ono...i sad krenem ja prema njoj, pravim se ko da me ne zanima...lagano se muvam u ritmu mjuze...ja joj priđem i malo zaplešemo...mala nabaci smješak...pitam je što će popit...kaže ne bi hvala...mislim se ja super, nešto ću i uštedit večeras...počnem neki razgovor, sve super, mala je drama, stari...u jednom momentu uzmem je ja za ruku i kao da malo zaplešemo skupa...ubrzo se nađemo fejs tu fejs, ja joj uvalim francuza...e a kako se žvali, stari, za poludit...još smo se malo, je li, šlatali...hebiga, onda ulete njene glupe frendice da moraju ić ća, a njoj se ostaje,ali one su s prijevozom, a živi u Župi, mora ić...naravno dala mi je broj mobitela, al je neću odma zvat, nek se malo prži..."

Naravno, nakon ovakve priče, vjerojatno slijedi tapšanje po ramenu, čašćenje pivom, ismijavanjem ostalih luzera i slično. Ali, ja vas pitam: ko bi kupio ovakvu priču?

Ajmo pitat žensku koju je "snubio" što se stvarno dogodilo sinoć: (zamišljeni monolog pred frendicama)
"E stara, što mi se sinoć dogodilo, neš vjerovat...na kakvog sam kretena naletila...bila ti ja u Fuega s Lucom, Marom i Katom, pijemo naše standardno, balić-kolu, lagano se bacamo, komentiramo ekipu, ono ko ima bolje guze i to, pričamo i tako...kad u jednom momentu neki kreten mi se stvori pred očima, ne znam ti ni sama otkud...Stane ti na po metra od mene i počne se bacakat...ne moram ti spominjat da je bio mortus i da je imao onaj izraz na licu...što ću, ja pristojna, nasmiješim se i okrenem prema Luci, oačenam joj vidi budale...kad dođe ti on meni kao što ću popit, mislim se ja nisam ti ja neka sponzoruša da me s takim stvarima...ne hvala kažem ja...onda mi počne nešto mrmljat, pola ga nisam razumijela, kao odakle sam, imam li brata, ma znaš koje spike,eee ...totalni očaj...onda ti me uhvati za ruku kao amo plesat, kažem ja ma dobro mi je i ođe, pa što si takva, pa daj malo živni, ja ga ignoriram...krene ti on mene poljubit...a bazdi na alkohol, ko da je popio litru afteršejva, uh, grozno...nekako sam ga uspijela sa smiješkom odgurnut...oačenam ja Kati daj vadi me odavde, smisli nešto brzo...I tako ti se mi skupile...šteta, bilo je drama, al hebiga, uvijek ti večer zasere neka budala...e, neš vjerovat, kad smo išle ća pito me broj mobača...dala sam mu broj, 098 pa datum rođenja, pa nek zove, hihihihi...Znaš što stara, drugi put vodimo Stijepa sa sobom, on možda jest dosadan, ali će nam barem bit paravan za momka kad nam nalete takve budale..."
Nakon ovog slijede salve uvreda na muški rod, potvrđivanje zavjeta na pripadnost "klanu slobodnih cura", i dalje standardno po protokolu ženskih čakula... Zvuči li vam ovo malo realnije? Biste li kupili ovu spiku?

Bit ću sretan ako sam nekog podsijetio na svoje provode u Fuega. Naravno očekujem komentare na ove dvije varijante iste priče.

U idućem nastavku "Lovačkih priča" vidjet ćemo kako zvuči priča o felaciju.

Keep on bloggin'!!!

"Trebalo bi malo pobliže zaći u taj vjekovni odnos MUŠKARAC-ŽENA" reče mi Milat u komentaru prošlog posta. Hm...mislim da bi prije svega trebalo odrediti osnovne parametre istraživanja, zatim odabrati ciljnu skupinu, pa provesti ispitivanje, pa proanalizirati...fak, previše vremena... A uvijek ostaje ono najoriginalnije riješenje - Maroonsova teorija. A Maroons uvijek ima svoj komentar, na sve što se zbiva. Recimo da ću se u ovoj prvoj fazi držat striktno psihičkog profila svakog mužjaka i ženke. Znam da je to teško postić, ali zato su tu vaši komentari da me popravite. Pa da vidimo što imamo...

Muškarac(lat. homo sapiens masculinum)
-u kolokvijalnom govoru poznatiji kao: mužjak, pastuh, faker, hebač, ševac, karonja, glupan, tupan, kreten, debil, imbecil, glibonder, telac, slon, konj, majmun, đubre...(daljnje nabrajanje postaje preosjetljiv sadržaj)
-osnovne karakteristike u odnosu prema ženama: izrazito istinktivno navođen, životinjski nagonjen, lako kontroliran, često nasamaren, slatkoriječiv i laskav, umiljat kad mu je potreba, lako mu je povrijedit ponos(čitaj: ego, "moje ja"), emocionalno vrlo suzdržan
-prednosti u odnosu prema ženama: u većini slučajeva fizička građa kojom privlači ženke i odaje osijećaj sigurnosti, rijetki čak imaju i mozak(upotrebljivost upitna)
-nedostaci u odnosu prema ženama: filozofija "prvo ponos pa onda penis" ga spriječava da se ohrabri u snubljivanju žena, nije na istoj intelektualnoj razini, kad je zaljubljen prilično je povodljiv, sklon švrljanju
-od frustracija se liječi uz pomoć: teške artiljerije (rakije, malog bijelog presječenog, u Klubu Invalida naravno...), lakog štiva (Playboy, Smokvin List...), neizostavne Desanke Šakić, revanja starih balada (Divljih Jagoda, Crvene Jabuke i Bijelog Dugmeta), rijeđe spavanjem ili prežderavanjem
-himna: "Kurve", Daleka Obala; kod primjeraka sa istaknutim mačističkim stavovima "Šamar" Hladno Pivo; kod feminiziranih "Dancing with tears in my eyes" Spandau Ballet

Žena(lat. homo sapiens femininum)
-u kolokvijalnom govoru poznatija kao: ženska, treba, butra, mačka, pica(i sve varijante tog oblika, da sad ne idem u detalje), droca, drolja, glupačica, kurva, tuka, krava(i ostatak domaćih životinja)...(iz razloga od prije prestajem s nabrajanjem)
-osnovne karakteristike u odnosu sa muškarcima: princeza, nedodirljiva, u svakom obliku superiorna, rado prihvaća ulogu nježnijeg spola, voli koketiranje, pogotovo udvaranje nadobudnih đikana, često nesvijesna da šalje određene signale, obična ignorantica, manipulatorica, nerijetko sponzoruša
-prednosti u odnosu prema muškarcima: mozak na prvom mjestu (pogotovo ako ima razrađene taktike raznih rotacija oko malog prsta), fizički izgled (kakvi god atributi bili, uz dobru prezentaciju svaka žena ih ima), nevjerojatna lukavost(zato su krivi muškarci koji upadaju u njene zavrzlame)
-nedostaci u odnosu s muškarcima: fizička snaga (većina njih bi se voljela fizički obračunat sa svojim pijanim udvaračima, što uz časne iznimke često nije moguće), prevelik idealist, vječna tema "vitez u bijeloj mečki", previše vjeruje muškarcima, pa često emocionalno fasuje
-od frustracija se liječi uz pomoć: dugih čavrljanja sa frendicama, promjena (frizure, adrese ili podloge za blog), plakanja uz Dinahu Washington i Shade Adu, lakog štiva(Kozma ili Tene, rijeđe Doktor u kući(samo ako traže kvalitetnu dijetu)), Schoko-Bonsa ili Parizera, sladunjavih ljubića na videu, duracell-druškana(if you know what i mean)
-himna: "I will survive" Glorie Gaynor i sve pjesme Briana Adamsa

Ovo bi bio kratak i naglašavam sasvim lapidaran i grub presijek karaktera muškaraca i žena. U nekim od slijedećih postova detaljnije ću ući u problematiku karaktera. Naravno, na kraju ćemo vidjeti što se sve događa kad se ovakva dva karaktera sretnu na bojnom polju.
Vaši komentari su dobrodošli jer mogu usmijerit raspravu u zanimljiv smijer.

Keep on bloggin'!!!

Da se prvo pohvalim, položio sam ispit. Konačno sam i to obavio, riješio se velike tlake u životu. To što sam dobio "dovoljan" bi trebalo značit da je bilo prilično kritično. Recimo da sam igrao na sigurno. Nisam se htio zezat. Naime, par kolega prije mene su "kihnuli" zbog najčudnijih razloga. Neki razlozi ni nemaju veze sa ispitom. Prethodno sam načuo i da nije baš bila raspoložena danas. Moj vrli mozgić mi je u jednom trenutku došapnuo:"Ne zahebavaj se Maroons! Ova bi mogla bit zahebana, igraj na sigurno..." To sam i napravio. I riješio problem. I prvi semestar. I vuk sit i ovce na broju.

Inače, na pomolu je još jedna teorija. Naravno, vezana za našu pozitivno ludu blogericu Lisicu. Naime, pojadala se Lisica da ima jednu na prvi pogled zamršenu situaciju. A Maroons ne bi bio Maroons da iz prve ruke nije servirao teoriju koja je provediva, naravno uz visoku dozu hrabrosti.

Hm, hrabrost i žene...U ovim prokletim vremenima za žene, kad bi mužjaci radije pojeli vlastiti ponos nego se u trijeznom stanju približili dobrim kokama, hrabrost je sve što im preostaje( ženama, ne mužjacima). Naravno, svaki pokušaj je izlet u nepoznato. Što kao posljedicu može donijet spoznaju da je lik koji im je napet ustvari totalni kreten. Ok, da ne generaliziram, dodat ću "u većini slučajeva". Zašto? Pa valjda zato što se "fini momci" obično mogu nać na seminarima duhovne obnove( u tom slučaju ništa od seksa prije braka), tečaju stranih jezika ili informatike(obično s teglama na nosu), ili najčešće - pored sebe svakodnevno. Tu najprije mislim na sve prijatelje koje žena ima, koji su joj baš drama, ali hebiga, prijatelji su i nema tu ništa. Ona će očajno dalje pljuvat po muškom rodu i tješit se stvaranjem nekakvih "emancipiranih ženskih klanova", a on će mislit kako je on zanima samo radi kolekcije Shade Adu koju ima doma, a koja mu je bajdvej relikt iz prijašnje veze sa jednom Jehovinom Svjedokinjom. I tako se krug zatvara.

Baš mi je bilo drago pročitat da će bit repriza, ili bolje rečeno nastavak Chiquitinog partyja. Fakat je bio pravi "No sikiriki" party. Ako izostavimo pojedinačne emocionalne incidente od prošli put, koji se više ne smiju dogodit. Smiješno mi je bilo čut da je CD sa muzičkim numerama koji sam darovao Chiquiti netragom nestao. Dajte ljudi, jeste sirotinja. Mogli ste mi reć, pa ima Maroons tog na pretek. Od Danziga i Manu Chaa do Nervoznog Poštara i Shakire. Slijedeći put ćemo obavit pretres na odlasku. Znam da već ima interesanata za posao pretresača. Pogotovo među muškom populacijom. Hebiga, kad smo mi mužjaci "eternally horny".

Keep on bloggin'!!!

"Imagine two complete strangers
who suspect they were meant to be
both in need of love and affection
yet their suspicions prevent something heavenly..."

Budući sutra imam ispit, po dobrom studentskom običaju malo sam počistio sobu, prerasporedio nered iz ormara, pobacao stare papirušine od položenih ispita (a gušta!)...hehe, baš zanimljivo kako se stvori osjećaj hiperaktivnosti kad moram učit dan prije ispita.

Dan je inače bio prilično monoton, učenje uglavnom. Tek koji pogled na situaciju u tenis-meču s Gauchosima. Izgubili, nakon duge borbe. Hebiga. Ide nam "salatara" pa-pa. Nekom drugom. Pozdrav Karloviću. Mrzim sport!

E, evo na RTL-u "Mi nismo anđeli". Koja antologija. Nikola Kojo kao originalni beogradski švaler, ševac s pokrićem. Pita on sestru zašto se ne može zaljubit, našto ova odgovori da su mu sve blago retardirane, našto on genijalno doda: "To se zove predostrožnost!". O Blože, zašto nismo svi Nikola Kojo? Prema njemu se svi činimo kao "Zonska liga frajera"...

Čisteći ormar naletio sam na jedan letak od pred par godina, za knjigu "Hoćemo samo tvoju dušu" nekog Baumera, na njemu piše nekakav link gdje se knjiga može downloadat đabe. Također se može skinut i knjiga koja traži sotonističke fore u Gospodaru prstenova. Čime se sve ljudi bave. Knjiga je baš zanimljiva, zaista zanimljiv način razmišljanja. Up the Irons!

Radni dani u Velikom Tjednu trebali bi donjet kao što rekoh jedan ispit, par kolokvija, koji dan odmora i puno drugih iznenađenja koja mi čine život zanimljivim.
Ko zna što donosi budućnost? Valjda je sve zapisano u zvijezdama...

"...Aware of what will hurt you
you're prepared to remain this way
so sad yet safe with your afflictions
afraid to start a brand new day..."

Keep on bloggin'!!!

"With an endless desire I kept on searching
Sure in time our eyes would meet
Like the bridge is on fire
The hurt is over, one touch and you set me free..."

U pauzi između subotnjih obveza (jer Maroons uvijek nešto radi) našao sam minutu da nabacim par misli na blog. U biti, jučerašnji dan mi je dobro došao za pregrupiranje, što god to značilo.

Završila su predavanja legendarne američke profe Sherry Ricchiardi. Tko je slušo što žena govori mogao je puno toga naučit. Možda najvažnije, žena nam je servirala neke cake koje svaki istraživački novinar treba znat koristit. U glavi mi je ostala jedna profina rečenica, kako novinari moraju biti "agents of change". Zvuči đemsbondovski.

Jučer sam na Majdinom predavanju skužio da neke ljude fakat ne podnosim. Inače se fakat trudim ne sudit ljude, ostat tolerantan(čak i kad me se opasno provocira), uvijek kontam "ko zna što im je". Al kad me netko konstantno gazi, onako primitivno i seljački, onda ga Maroons zapiše, a to se zna što to znači...
Inače, to je osoba koja mi je u povodu mog izbora za predstavnika prve godine rekla kako se ja "trebam bunit!". Pa šta ona misli, tuka jedna plava, neodgojena! Da smo mi neki kmetovi koji bi trebali dizat glas protiv raznih Franja Tahija. Da, da, još najbolje da nakraju završim ko Matija Gubec, skovane glave. Ženska je nakon ovog jučer definitivno No 1. na Maroonsovoj listi za odstrel. Have no mercy, Maroons, on this one...

Kako sam bio presretan kad je Majda "tri gracije" javno opomenula kazavši slijedeću rečenicu:"Kokoši kokodaču!" Zakon. Ako ste čitali moj prošli post može te se prisjetit da sam ja tu skupinu okarakterizirao istim riječnikom. Iako je bilo u afektu, nekako mi je nakon Majdine izjave došlo da joj rečem:"Hvala, konačno!" Pravda je spora, ali je dostižna.
Ako se mene pita, mislim da je problem u osobi koju bi Pervan nazvao "Slovenčad". Neću sad ulazit u dublju analizu, jer je problem prezamršen, pogotovo otkad je "gracija" Helena uspijela navrijeme doć na predavanja. Valjda nije htjela propustit kakvo "zanimljivo" kokodakanje ostale dvije.

Sinoć je bio "parti i po" u Chiquite. I ovom bi se prilikom htio zahvalit organizacijskom odboru na visokoj razini profesionalnosti iskazanoj sinoć. Stvarno, žurka na nivou.
Stvarno me sram priznat slijedeće: Nisam znao da je Mokošica toliko velika. Pa Grad će brzo postat predgrađe Šice. A da vidite pogled na Rijeku Dubrovačku, na Omblu...ima nešto u toj Šici. Definitivno.
Moram istaknut da su ključne figure sinoćnjeg hepeninga bili kolege Milat "Paco de Lucia" Hadžiobegović i Prdo "Slavuj iz Ošlja" Sufix. Bio je to maratonski koncert za gitaru i slavuja u svim durovima i molovima. Toliko je bilo zahtjevno i naporno da je Milat na povratku kući u busu zaspao i počeo vrtit glavom u ritmu vozačeve vožnje. Koja scena. Jadničak, iscrpiše ga pjesma i žene. E, da, Milat je također istaknuo kako mu se uvijek dogodi ista stvar: oko njega kao gitariste se okupe koke, a onda ekipa skupi koke i ostaju samo "bedevije" (koristim Milatov izraz radi autentičnosti prikaza). Heben je život njih muzičara.

Zaključak: svijet je pun kokoši, ali i bistrih i predivnih cura. Naravno, pun je kretena i idiota, ali i genijalaca koje valja imat za prijatelje.

Ali to već znate...

Keep on bloggin'!!!

Jao dana danas. Jedva ga odvalih. Nova profa iz Odnosa s javnošću nam je stigla. Neću davat nikakve komentare. Recimo da ću joj dat fore jedno vrijeme, da vidimo što zna i umije. Naravno, kao predstavnik prve godine pripremio sam neka pitanjca u vezi ispita i seminara. Vidjet ćemo što se može dogovorit. Ipak je žena PR menađerica Coca Cole. Otpremila višak zaposlenih pred par mjeseci. Meni osobno ostavlja dojam brižne majke. Nepitajte zašto. Prvi dojam, valjda...vidjet ćemo što će bit.

Na kružoku poslije predavanja u kojoj su sudjelovali mnogi vrli kolege i kolegice(nas šest) raspravljalo se o brbljanju i glasnom šaptanju(znam da je oksimoron, al kako da to nazovem?) koje postaje sve učestalije na predavanjima. Oni koji redovito pohađaju predavanja znaju o kojim balicama se radi. Okvirni zaključak je bio: treba ih zatuć ko vole u kupusu!
Ima ljudi koji su platili za ić na ovaj faks, plaćaju masno za stan i hranu, knjige...i koji dolaze na predavanja nešto naučit. I sudjeluju na predavanjima. A ne melju u pozadini. Neka njima netko objasni zašto tuke kvokoću cijelo vrijeme. Činjenica jest kako ljudi ne znaju slušat!One koji ne žele sudjelovat nitko ne priječi da ne dolaze.

Inače, totalno sam umoran, jer smo imali predavanja i popodne. Ovo je definitivno zaheban tjedan. Jedva čekam vikend. Da malo ohanem. Ova kiša me dodatno zbedirala, pa sam od ku..eve volje. Let d sanšajn in!!!

Stvarno sam sretan i zadovoljan što su se dva dubrovačka klana, East Coast (skybleedov Stari Grad) i West Coast (sufixova i chiquitina Mokošica) izmirila. Bahato prepucavanje koje je trajalo već neko vrijeme okončano je danas u dnevnom boravku. Iako nije došlo do hendšejka, skybleed i sufix su se usuglasili da prekinu sa gverom.

Budući sam iscrpio sve točke dnevnog reda zaključit ću današnji post riječima američkog glumca Billyja Crystala: "Ženama treba razlog za seks. Muškarcima treba mjesto."

Keep on bloggin'!!!

Dužan sam jednu ispriku. U prošlom postu sam napisao kako su mi nedavne izjave kolegice Chiquite djelovale odbojno pa da sam se počeo nešto premišljat. To nije istina i ovom prilikom se ispričavam pred Blogom i narodom. Chiquita je jedna superiška cura i prava je kolegica, trpi sve moje zezancije i uvijek mi se lijepo nasmiješi(vjerojatno nasilu, ali ok). Toliko je superiška da se nije naljutila kad sam joj jednom prilikom rekao kako ima buljave oči ko u umiljatog škarambeža, što je u mom smislu bio kompliment. Ustvari ima prekrasne oči u kojima se vidi sva njena plemenitost i gracioznost. Nadam se da će prihvatit ispriku. Ma siguran sam, jer Chiquita je superiška.

Inače, nema ništa posebno na današnji dan. Poso-kuća-birtija, kao što rekoh u prijašnjem postu. Predavanja ovog tjedna su stvarno naporna, u dvostrukoj smjeni, na engleskom uz punu aktivnost i mentalnu prisutnost. Ali je tako zanimljivo da je vrhovni cilj ( besplatno dobivanje caka i folova iz istraživačkog novinarstva od gurua te vrste novinarstva) vrijedan sve muke i truda. Na kraju se sve svodi na upornost. Nevjerojatno što sve čovjek može nać, tj. iskopat na webu.

Koristim priliku da se javno ogradim od bilo kakvih kompromitiranja određenih dijelova našeg lijepog grada. Meni su svi kvartovi jednako lijepi. Naravno, Pile su moje, pa su u maloj prednosti, ali jednako volim i Šicu i Stari Grad. Neka ova izjava bude temelj pomirbe Sufixove i Chiquitine Šice i Skybleedovog Starog Grada. Osijećam se ko Stipe Mesić kad je zvao Hamas i Izrael u Zagreb na mirovne pregovore...

Eto, toliko od mene. Ovo je dovoljna količina "dirty mind" filozofije za jedan dan. Lagano me svladava umor. Ustvari, spava mi se. Moram se hitno regenerirat. Ne kosu, već mozak. Imam još par zadataka za obavit večeras. Bolje da ubijem oko uru vremena. Idem posložit u winamp niz muzičkih numera iz foldera "Laganice", što hoće reć sentiši iliti stiskavci. A ja ću stisnut jastuče.

UPDATE: Upravo otvorih blog i na američkom blogspotu, pa možete bacit oko na Maroonsovo međunarodno izdanje!

Keep on bloggin'!!!

Za one koji prate moje doživljaje na faksu obavijest da sam imao predavanje profe iz Amerike samo ujutro, jer ima bit da je pokupila neku alergiju, pa nije mogla doć popodne. Već su se počele razvijat teorije urote. Inače, žena je totalna legenda. Stara hipijevka. Pao je dogovor da Milat u petak, na zadnji dan njenih predavanja donese đitru pa da joj otpjeva(mo) koloplet hipijevskih uspiješnica: Mammas and Papas, Simon and Garfunkel, Styx i td.
E da, rekla profa da se moramo zapit i da ona plaća prvu rundu. Ma legenda...

Inače, moja novookrenuta životna stranica kao da se sama piše. Stvari se odvijaju nepredvidljivo(naravno, hehe), ali iznenađujuće ugodno po mene. U biti ništa posebno, ali svaka pa i najmanja promjena na bolje je dobrodošla. Ajme, opet filozofiram. Ma nevermind. Bitno da je sve superiška.

Večeras je neka pijanka u Skipera, ali neću ić (postoji mogućnost da će Mama Maroons ovo čitat, pa da ne ispadne da sam neki kroner/moja mama čita moj blog, vjerujte mi). Pogotovo što sam čuo da će Cajka puštat muziku. A ja mrzim ćirilicu. Pogotovo kad se forsiraju samo određeni izvođači( mislim, ljudi, pa đe Ceca, poblogu). Znam da će curke bit razočarane što ih neću počastit svojom pojavom, ali nedavne izjave kolegice Chiquite djelovale su mi tako odbojno da sam se ozbiljno počeo premišljat. Grozno.

Inače, kolegica Scissor Sister mi je rekla da više ne može pratit tematiku mojih postova. Pritom je aludirala na moju zaljubljenost, tihu patnju ili što već. Znate svi da sam ja vječno zaljubljen. Pa zar osoba kojoj su Brian Ferry i Leonard Cohen uzori može bit drukčji. Još kad bi sebi mogao priuštit Leonardov fakerski "husky voice" i Ferryjevu dizajniranu obleku. Iako sam pred mjesec dana opeljušio lokalni Sisley shop.
Jao, pretvorio sam se u šminkera(ova rečenica napisana da bi izazval alavinu vaših posprdnih komentara/sve za slavu, hebiga).

Bajdvej, svim pametnim deklama poručujem: ne znate što propuštate. Pa nakraju, zna se da je Maroons sladak ko marcipan i mek ko pandišpanj. Pa ko voli nek izvoli!

Keep on bloggin'!!!

"When she embraces
Your heart turns to stone
She comes at night when you are all alone
And when she whispers
Your blood shall run cold
You better hide before she finds you..."

Evo da se javim nakon zanimljivog, ali i napornog dana na sveučilištu. Kako sam cijeli dan proveo na relaciji poso-kuća-birtija nisam vidio drugog svijeta. Tako da vam ne znam što se stvarno događa u svijetu. Ma u stvari znam, al bih htio ignorirat te gluposti. Mislim, kome je u cilju prepucavanje Sankija i Malog Ivice? Najbolje da stanem na ovom.

Mogu vam priznat da ovo istraživačko novinarstvo, o kojem učimo na seminaru ovaj tjedan, stvarno izgleda zanimljivo. Profa sa University of Indiana, Sherry Ricchiardi nam drži seminar cijeli tjedan. Svima koji su onako sretno vikali:"Ja se nisam prijavio, hehehe..." mogu samo poručiti:"Solong suckers!", jer predavanja su ultra zanimljiva. Naučite se drillat podatke na netu, onako do jaja. Podsjeća me na one američke filmove u kojima se otkrivaju velike spletke političara i mafije i sl. Iako sam kući došao totalno iscrpljen, mogu zaključit: Sherry rules!

Vidim da Chiquita još pokušava izabrat odgovarajući dizajn. E, kad se sjetim mojih početaka. To su bili dani. Dani ponosa i slave. Ko zna što ću nać kad se slijedeći put linkam na njen blog. Ajte vi provajte, možda se iznenadite. Mene je linkalo na nekakav bućkuriš. Valjda su to porođajne muke. Enivej, službeno velkam Chiquiti...

Mnogi blogeri zabrinuše se nad mojom osobom nakon prošlog posta, kao "ovo je preozbiljno"...zahvaljujem na brizi, ali ne brinite se ništa, dobro sam ja. Samo...kad čovjek okreće novu stranicu u svom životu mora to napraviti onako iz korijena, ozbiljno. I neću više bit u bedu, jer nitko i ništa ne zaslužuje da ja budem u bedu. Recimo da je prošli post bio svojevrsna osobna katarza od svega što mi se dogodilo(mada se možda to nije prepoznalo, možda i bolje).

Samo bih, prije nego isključim net i komp, htio reć kako vas sve volim i želim vam laku ovu blagu proljetnu dubrovačku(ili osječku, sisačku, karlovačku, splitsku, zadarsku, zagrebačku...) noć! Sutra su najavili lijepo vrijeme, što je definitivno dokaz dolaska proljeća, buđenja prirode, skraćivanja suknjica, snizivanja matematičke razine dekoltea...ah, treba li ovom što dodat. I naravno...

Keep on bloggin'!!!

Večeras nisam raspoložen nizašto, pa tako ni za bloganje. Znam, znam...sad ste svi razočarani što nećete pročitat još pokoju teoriju, iskreno priznanje, sakrivenu tajnu, izljev krvi u mozak...sorry, bojs end grls, ali nemam snage...mislim da ću malo buljit u bijeli zid. Ovaj, ispred mog kreveta. Savršeno bijel, odmor za moje umorne oči.

"You never can win
It’s the state I’m in
This danger thrills and my conflict kills
They say follow your heart
Follow it through
But how can you
When you’re split in two..."

Htio bi se zahvalit curkama Chiquiti, Lakeishi, Carici, Festini i Femme Fatale na odličnom subotnjem provodu. Pretpostavljam da se vidimo u četvrtak(ili utorak?). Inače, stari grad subotom sucks, mislim da ću tu opciju u budućnosti u potpunosti odbaciti. Ma, kad bolje promislim, ima li to sve ikakvog smisla? Ti izlasci i to...?

"All alone with you
Makes the butterflies in me arise
Slowly we make love
And the Earth rotates
To our dictates
Slowly we make love..."

Ne znam što očekivat od slijedećeg tjedna. Imam nekakva predavanja na faksu. Imam nešto čačkat na dva projekta. Možda me to malo "uzdigne iz pepela" ovog raspoloženja. Sutra je ponedjeljak što je sretna činjenica. Imam za deset dana onaj jedan ispit što mi je ostao neriješen. Piece of cake za mene. Genijalca s velikim G.

"...some fools rave of happiness
blissfulness
togetherness
some fools fool themselves
I guess
But they're not fooling me
I know it isn't true..."

Eto toliko od mene. Evo, pročitao sam ovo što sam napisao, stvarno nisam bio naporan večeras. Pretvorit ću svoj blog u "pitko štivo za domaćice i kučanice". Možda počnem pisat kakav ljubić. Ja i ona baba Steel. I snimit ću film po knjizi. I naslovi i imena će biti u rozim slovima. Onako renesansno zaokružena i izduljena. samo moram smislit ime glavne junakinje. Možda Trixie, ili nešto tome slično.

"You were always the mysterious one
with dark eyes and careless hair
You were fashionably sensitive,
but too cool to care..."

Ovim izmjeničnim višestrukim kolopletom stihova završavam jednu eru svog života. Na radost jednih i tugu drugih.

Keep on bloggin'!!!

Prije svega htio bih vas upozorit da dobro pazite da vas netko ne prevesla danas na 1. aprila. Znate ono "aprililili" i te cake...ja sam zamalo popušio foru iz Večernjeg da će se Jovanka preselit u Kumrovec, a da će ljeta provodit na Brijunima. Umalo su me prešli.

Planirao sam napisat kratku recenziju sinoćnjeg koncerta u U.M.O.Bolnici. Svirala su dva srednjoškolska benda. Zbog osobnog poznanstva s rodbinom izvođača, skoro pa ću se suzdržat od komentara. Najslikovitiji opis muzike je spoj ritma kirgistanske dječje brojalice i zvuka lošeg dana garažnog teškometalnog instrumentalnog sastava iz Lesotha.
Da ne kažem kako je (pomalo i očekivano) pubilka bila strogo tinejđerska. Kao da su na ulazu zaustavljali sve sa osobnom. Nakraju sam tužno sjeo na pižul sa ostalim babcima Portolanom, Nikijem i Vegom(svi prosjek 30 godina). Portolan je tiho promrmljao kako "nisu oni premladi, već mi prestari", a Niki je dodao da je "sigurno pred 15 godina povaljivao neku od mama ovih tinejđera." Nakon te izjave svi smo promatrali sličnosti između Nikija i tinejđera u prolazu...jedan je nosio čudnu majicu koju je Niki ostavio u jednom stanu pred 15 godina...Slučajnost?

Baš sam se vratio sa otvorenog sveučilišnog prvenstva u šahu. Iako nisam "turao drvca" već godinama, ostvario sam zapažen rezultat u konkurenciji 15 igrača. Ostao sam na kraju na diobi četvrtog mjesta, što me automatski kvalificira u šahovsku ekipu Sveučilišta za predstojeće studentske igre koje će se odvijati početkom svibnja u Zadru, čini mi se. Selektor ekipe Sveučilišta mi je na kraju turnira zadovoljno priznao kako mi je garantirana treća ploča, što je fakat guba. Pet dana besplatnog provoda, odgusta.
Ovim putem htio bih čestitat pobjedniku, mom mlađem bratu Blazeu Maroonsu, novom sveučilišnom prvaku. Drugo mjesto osvojio je klinac iz sedmog razreda OŠ Lapad za kojeg će se još čut(prvenstvo je otvorenog karaktera pa su bila i dva-tri srednjoškolca i on, osnovnoškolac). Treće mjesto osvojio je dvostruki prvak Grada, moj dugogodišnji prijo i ujedno selektor ekipe Sveučilišta, Miko. Najstariji Maroons je sa mnom podjelio četvrto mjesto.
Na kraju su tri Maroonsa i selektor Miko pošli u konobu Belvedere na mješano meso. Najeli se i napili, ko pravi šahisti.

Mislim da ću večeras ostat doma. Nisam nešto baš financijski, a i nekako mi se ne da. A možda pođem do U.M.O.Bolnice, svira Gruhak, nakon godinu dana, u novoj postavi i sa autorskim stvarima. Moglo bi bit zanimljivo. Ne znam, ako skupim ekipu đigera, možda pođem.

Keep on bloggin'!!!