Maroons Dirty Mind Club - The Next Generation

Eh, evo u zadnjem satu vikenda ugrabio sam minutu vremena prije spavanja napisati vam što se sve događalo ovaj tjedan.
Dakle, za početak - petak preskačemo. Nekad je petak nešto značio. Danas je to večer za ostat doma. Možda uzet kakav DVD. Bio sam u petak navečer vanka. Na čakuli sa Spavalicom. Sreli u birtiji neke njene frendice. Popili pivo, pričali gluposti. Mislim da sam se pokupio oko ponoća. Na onaj zadnji bus u 00.20.

Cijela subota mi je nekako čudno prošla. Navečer sam izašao s ekipom. Kao da je kakva djevojačka. sedam žena (Spavalica, Hot Lips, Liza, Buta, Regica, Wutchlee, Myna) i Maroons. Sve dobro poznata ekipa. Nekome je puknula ideja da glumi turističkog vodiča. To je značilo da je svatko trebao odrediti iz koje je zemlje. Bilo je tu Švedica, Ruskinja, Turkinja...Maroons je bio Azerbajdžanac(ubijem se dok istipkam...). Bilo je pišanja od smijeha.

Negdje oko 2 sata počela je svirat rokija. Tad sam došao na svoje. Vrlo brzo su počele domačice. Nastao je opći urnebes. Jedan lik me neprestano nabadao laktom. U ritmu muzike. Kad sam se izmaknuo počeo se naslanjati na mene. Kreten. Imao je neku primitivnu facu. Takvi uvijek laktare oko sebe. Pogotovo kad su u društvu kakvih koka. Onda glume pijetlove. To zvuči logično. Ustvari vrlo tužno.

Naravno da smo ostali do fajrunta. Prvim jutarnjim busom doma. Spavao do podne i po. Čudo bez mamurluka. Obično se pojavi nakon popijenog galona pive. Sinoć je bila rum-cola. Inače mi je preslatka. Sinoć mi je baš dobro legla.
Ukupni dojam večeri -4.

Sutra su predavanja. Ipak. Nema odmora dok traje obnova,kažu udarnici. Nisu nam htjeli spajat s vikendom utorak. Barem nemamo vježbe.

Trio iz snova skupio se sinoć u Maroonsovom stančiću. Spavalica je došla u Grad na par dana, pa mi je došla ideja da napravimo mali "reunion", nas troje: Spavalica, Hot Lips i Maroons...bilo je pive, ruma, Cole, čipsa, okoštičenih maslina(joj, to je najperverzniji plod na svijetu...zanimljivo kako pobuđuje maštu kad se maslina okoštiči, pa je malo cuclaš....hm...neću dalje...).
Uglavnom, malo smo pili, malo grickali, čavrljali...sve skupa do 3 ure.
Bilo je baš dobro, trebalo bi još koji put ponovit.
Večeras je "chill out drink". Treba doć sebi, ipak nismo srednjoškolci.

Priznajem da sve manje i manje vremena provodim na netu, puno je poslova za obavit, pun raspored. Počet ću zapisivat što sve moram napravit koji dan...jao, boli me glava...

Lijepo se provedite ovaj vikend, sve vas puno pozdravljam.

Ovo se pretvara u nekakvu monotonu shematsku rasčlambu dnevnih događaja...prvo malo opišem vrijeme danas, pa malo spomenem faks, pa nešto o kućnim radinostima...na kraju obično završim s nekim sjetnim osvrtom na neke ljude, događaje...čekajte malo, pa zar to inače ne stoji u nekom (web)dnevniku...druga je stvar što se još nitko nije potužio na jednoličnost postova...ili se nisu usudili...

Ameri bi rekli "Cut the crap...", pa ću spomenut samo par detalja današnjeg dana, navedeni redoslijed nije red važnosti:

1.Sunce - danas ga je bilo nemoguće puno, kao da se vratio kolovoz. Kratki rukavi su ovih dana očito opet trendi. Ludo vrijeme, ne znam koliko ima smisla uopće raspravljati npr. o fenomenu globalnog zagrijavanja, el nina...ja vam kažem, nisu ni oni tajfuni u SAD-u tek tako...a tako im slatka imena daju...

2.Voda - iako sam jutros ostao sa osijećajem žeđi, negdje popodne vodovod je javio da je voda čista, da se ne treba ni prokuhavati. Predahnuo sam. Večeras ću se opit...

3.Mučnina - evo danas je neznamkoji dan da prikazuju na telki onu jadnu perad kako ih kolju i truju, kao eutaniziraju...ma još to i nekako mogu prihvatit, treba uklonit rizik...ali muči me što mediji to tako jezivo oprenose. Pa ljudi meni je došlo da plačem kad sam čuo one kokice kako jecaju...užas...humanost kao odlika visoke civilizacije...my ass!!!

4.Gripa - zadnja dva dana ne znam što mi je...napunilo mi uši o ptičjoj gripi pa sad svako malo provjeravam imam li febru...malo me steže grlo, malo me vrti nešto u stomku...valjda sam razvio neku fobiju...pa kad sam doznao da je virus smrtonosnog tipa...zamalo sam se pretvorio u chicken...

Eto, dao sam vam 4 teme za komentiranje. A ja idem spat. Sutra ujutro nema predavanja. Ajme gušta, brale...laku noć!

U Gradu već par dana voda nije za piće, svi nekako čekamo da se stanje stabilizira, da se riješi problem u vodovodu. Sinoć sam napunio brukvu vode, a na dnu je bilo zemlje, onako pošteno, po cijeloj površini...u kući je stalo pranje pjata i robe, zamalo i tuširanje (e to bi tek bila biokemijska katastrofa...uf, ne želim ni zamišljati situaciju). Po prodavaonicama je lagana nestašica vode, bar u mom kvartu. A onda negdje pročitam da je Hrvatska jedna od zadnjih zemalja gdje se pitkom vodom peru ulice. Pitajte bilo kojeg studenta građevine hidrografskog smjera(Pozdrav Spavalici!) koja bi trebala biti cijena vode...ostali biste šokirani.

Jutros sam dobio dojavu da me se "prati", to jest da je maroons.blog došao na repertoar surfanja netom nekih kolegica s faksa. dakle, potvrdila su se moja predviđanja. To je za svaku pohvalu, treba širiti horizonte znanja, a nema boljeg mjesta na netu od maroons.bloga, molim vjerne bloggere u komentarima potvrdu ovog navoda.
Anyway, pozdrav koleg(ic)ama ma gdje bili!

Mislim da ću večeras penzionerski ranije u krpe, danas je bila dupla smjena, sutra imam samo ujutro predavanja, al sam i za popodne uspio zakrčiti program drugim obvezama. To je valjda studentski život, uvijek se nešto zbiva...a najavljeni su i neki kolokviji krajem studenog. Kako kaže jedan gradski ridikul:"Kuha se panceta..."

Imam problem s elektrikom u stančiću. Problem s jednom žaruljom. Ustvari, sad ih je više...već mi je treća žarulja u kuhinji pregorila. Naravno, nemam više rezervnih, tako da sam morao prekombinirati raspored žarulja prema redu važnosti. Nakraju je izvisila sprema, iako ne vjerujem da će nova žarulja u kuhinji puno izdržat. Tu je neki drugi problem, valjda snaga ili napon, šta ti ga ja znam...ne poznam baš prirodu slabih i jakih struja...

Vidio sam na telki da će bit koncert Depeche Modea u Zagrebu u ožujku...joj, što bi to bila drama...moram li napominjat da i po ovoj temi ima puno problema, bolje da ih ne nabrajam, brzo ću odustat...može me prisilit na razmišljanje jedino ako se uža ekipa organizira, kao pred par godina za Amsterdam...ludo i nezaboravno...ljudi, bliži se Nova, ako igdje mislite putovat, pođite u Amsterdam, nećete falit. Samo nemojte napravit grešku većine turista pa da tamo i - ostanete. Naime, objašnjeno nam je da su svi klošari koje sretnete po ulici ustvari nekadašnji turisti, koji su se zaljubili u grad i sve tekovine(bolje reći dimovine) kulture koja u njem vlada. Danas su i oni atrakcija grada.

Ovim iscrpih sve teme za današnji post (koji biblijski zaključak, hehe...). Pozdrav!

Ovaj vikend sam malo odmorio od mog novog ljubimca, kompa, pa je zato izostao i post ovaj vikend. Tjedan dana sam se "igrao" s Animalom kako bih dokučio sve tekovine novih tehnologija. Treba uvesti još par ispravaka, ali u globalu sam zadovoljan. U stvari moram biti zadovoljan, jer napredak je nemjerljiv.

Jučer je Maroons Family proslavila službeno useljavanje u nove prostore našeg kučnog ljubimca. Iako je proteklih godinu dana provela pod stolom u kuhinji na svom jastuku, Žuka je konačno pred 15 dana dobila svoj apartman. Naravno, ispočetka nije mogla odmah skužit da je to njen budući dom, ali kad smo joj zatvorili vrata od kuće, ostala je zbunjena. Prvih tjedan dana spavala je pod drvećem i u grmlju našeg vrta, i činilo se kao da nikad neće prihvatiti novi stan.
Ipak, u noći sa subote na nedjelju Žuka se ohrabrila i zaspala u kučici.
Naravno da je Mama Maroons bila presretna radi toga, pa je počastila Žuku šmakosima i čapijem. Bilo je baš veselo.

U subotu sam konačno stavio tapison u stančiću tako da je sad mrvicu ugodnije i toplije. Sastavio sam i mali stolić za učenje, pritom sam greškom zavidao malo dužu vidu pa mi je malo probušila šperploču. Stavio sam lampicu preko rupe da se ne primjeti.

Jutros kad sam se iskrcao na poslu, na parkingu sam vidio malog vrapca kako nepomično leži na asfaltu, ne želim znat o čemu se radi...

Danas mi je zadnji dan na radnom mjestu za ovu sezonu. Treba završiti započeto. Obećao sam kolegi s posla da ću jednom napisati osvrt na ovoljetni angažman u firmi.

Toliko za sad, više nego dovoljno za početak tjedna.

Prijehavši u Zagreb zadovoljstva svega rad
Na djevojku iz Hrvaca naletio sam tad
Strijele močne ljubavi pomračile mi um
A usne vrele višnje nagonile na blud

Razmazio sam dragu, dao sam joj sve
Kad eno nje na drugome, tu bijes me obuzme
Obezvrijedila mi logiku, oskvrnula mi trud
Bez milosti me kurva nasukala na sprud

Riječ-dvije u hladu borova na hladni vraški pir
Razgovarati sa bludnicom i nije neki čin
No ono sto sam načuo sledilo me svog
Tek izdala me mala draga srcu mom

Izgubio sam glavu, potegao nož
Trgoh ga za kragnu, isjeko ga svog
Vođen slijepim bezumljem sludila me svog
Tek nije kuja zalud draga srcu mom

Riješio da se branim, da objasnim svoj grijeh
Darovali mi robiju, a nade ni za tren
Pa iako me proklela, razorila mi dom
Još volim malu beštiju dragu srcu mom

Azra

Budući je Maroons potrošio malo (pre)više od planiranog za pretvorbu Kante u Animala, odlučio je današnji dan provesti na radnom mjestu koje je obavljao proteklo ljeto. Lijepo je kad neki posao ili zadatak obaviš tako da te ljudi poslije sami traže, da pitaju kad ćeš im opet doći i sl. Budući mi je opis radnog mjesta trajna radnja(analitički podaci, ankete, upitnici) ovaj posao se može obavljati kroz cijelu godinu, a ne samo u za taj vid posla specifičnom razdoblju, tzv. sezoni. Posao nije težak ni naporan, možda malo dosadan, ali tko sam ja da se žalim? Lova je dobra i sigurna, nema kašnjenja, što je danas vrlo bitan faktor.

Kako bi ostao vjeran novoustanovljenoj tradiciji spominjanja bar jednog događaja sa predavanja ovaj put nešto slično tome.
Naime (jao kako to veleumno zvuči, sad čovjek očekuje objašnjenje kvantne teorije)...već me je par ljudi s godine pitalo koji mi je naziv bloga, što me je moram priznati malo iznenadilo, jer mi se učinilo da nisam nikom s predavanja pustio tu informaciju, a ipak se pročulo...iako sam nekako rezerviran oko dijeljenja takvih informacija, ipak sam popustio...što da vam kažem, takvi događaji su najbolja hrana za nečiji ego, misliš da si postao netko i nešto...jao koja zabluda...nadam se da sam (još uvijek) daleko od takvog stanja...
...anyway, to znači da Maroons dobiva nove obožavatelj(ic)e, što mi laska ali i stavlja pred mene određeni zahtjev većeg truda i zalaganja(lof!!!, socijalističke spike uvijek dobro zvuče, živjeli Avdo Humo i Alija Sirotanović!!!). Dakle, službeno prelazim u rang trudbenika i nadam se prvim udarničkim značkicama...

Sinoć sam bio u U.M.O. Bolnici s ekipom, pisalo u programu "Rock-večer", pa pošli da vidimo i čujemo...
E sad, treba objasniti da se pojam rock-večeri može dosta slobodno i široko definirati, pa je tim putem krenuo i sinoćnji Dj Sinke, koji je (bar dok smo mi bili tamo) puštao depresivu i psihodeliju...ma mogu ja to slušat inače, al kad se čovjek nabrije na "rokenrol" a dočeka ga spuštajuća muzika, onda to nije baš tako dobro...
Radiohead, Nick Cave, Leonard Cohen, Pink Floyd, PJ Harvey, Faith No More, Pearl Jam...kad vam se zareda ovakav redoslijed dođe vam da dohvatite prvu stvar i razbijete si glavu. Pivska boca, pepeljara, bilo što, samo da napravi štetu... na sreću, mi smo navrijeme pobjegli, tako da ne znam što se dalje događalo...možda bude što u crnoj kronici, moram provjerit...čudo da smo se stigli napit...

Za kraj sam dužan objasniti naslov: naravno da se veže za ono o depresiji, dohvatiti prvu stvar, ovo je malo sofisticiranije...inače, to je jedan od dva grafita na zgradi u dijelu grada imena Čokolino. Uz ovaj grafit "Laki, donesi pištolj..." stajao je još i "Dupče Prdovski"...ima par godina da ih je netko izbrisao...koji kulturocid...

Da se ekipa ne bi zabrinula gdje je nestao Maroons (što se s njim dogodilo, je li ga progutala noć) javljam da sam živ i zdrav, thank you for asking. Pred dva dana stigla je nova oprema za komp, puno lipih stvari, zasad mi se najviše dopada tv-kartica, stvarno guba stvar.
Sinoć sam snimio dva Bayernova gola preko kartice. Baš cool.

Drugo baš nema novog, zato se nisam ni žurio s bloganjem, što ću vas zamarat bezveze. Ovaj napredak u informatiziranju je dovoljna novost. Moram još dokučit dosta tog o ovim novim tehnologijama...

Nakon tri dana zastoja u blogerskom svijetu veze su konačno proradile, pa možemo nesmetano pisati i komentirati (bar tako kažu).
Ameri bi rekli "long time-no see", puno se toga dogodilo (ne)važnog ova tri dana, tko će se sad svega sjetit(ovo je napisano kako bi se autora lišilo trosatnog opisivanja bolesnih situacija na faksu i po birtijama).

Ipak...

...ne mogu, a da ne spomenem par događaja(znam, znam, sad svi ajme majko, al stvarno moram nešto napisat, pa nek barem bude suvislo).

Ovaj petak na fakultetu je bilo stvarno zabavno. Kako bih vam vjerno prikazao sve blagodati tekovina bolonjskog procesa navest ću dva primjera.

Profa iz Zagreba se nije pojavila pa nam je uvodni sat održao popularni Đole(nije Jole, a nije ni Balaš, op.a.), jedan od dvojice istinskih likova smjera MIKUD (drugi je popularni Kedžo, ne onaj iz boy-benda SaTiKe, op.a.). Čovjek je uvodni sat započeo pjesmom "Thunderstruck" australskog teškometalnog vokalnoinstrumentalnog sastava AC/DC, zatim se, na početku slijedećeg sata mogla čuti skladba "Parisienne Walkways" Garyja Moora, pa "Lady Writer" Dire Straitsa, te na kraju "When a blind man cries" Deep Purplea, s time da je profa postavio pitanje o čemu govori pjesma...treba li tome komentar?

Za vrijeme predavanja netko iz klupe je pitao mogu li se materijali sa slide-showa nekako dobiti, na što je Đole rekao da će svi materijali stići na mejlove, a kako su slike malo prevelike veličine njih neće slati mejlom, već da mu donesemo "stik" (????!!!!), pa će nam prebacit slike.
Za bolje poznavatelje terminologije riječi "stik" svaki komentar je suvišan...zanimljivo je da sam se ja jedini počeo kidat od smijeha...što ćete, mlado i nepoljubljeno...

Ima tu bisera i sa strane studenata, nemojte mislit da smo mi puno bolji. Evo primjera:

Prof. dr.sci. Anđelko Milardović , kao gostujući profesor iz Zagreba, dođe na fakultet održati predavanje dva-tri dana i vrati se u metropolu. Normalno je da čovjek mora negdje prespavat. Pitanje koje je sve nas studente zaprepastilo, a profu ostavio bez teksta bilo je pitanje jedne "napredne" kolegice: "A gdje vi spavate?"...

Na kraju jedino mogu dodati da stvarno uživam na faksu, proživljavam drugu mladost s tim klincima, i nadam se da će ova dobra atmosfera i odnos profa i studenata potrajati što duže...

Jedva sam ugrabio minutu vremena da napišem par riječi, jučer i danas sam imao težak raspored na faksu, osjećam se kao da me pretukla švedska maserka Ingeborg...blaženi krevet...spava mi se, pa ću bit kratak...

Dobio sam podatke za Carnet od faksa, al nikako da mi profunkcionira, stvarno ne znam što je problem. Toliko sam se posvetio tom problemu da sam uspio shebati druge dvije veze, t-comovu i vipovu...nisam se mogao uopće spojit...užas!!!
...e, onda sam pošao u spremu po čekić, stavio ga pokraj tipkovnice i pokušao na t-com ispočetka, i gle čuda - profunkcionirao! Šta ti je sila i teror...odsad čekić stoji kraj tipkovnice, u slučaju nekog "neslaganja" s kompom (...valjda je to neka vrsta revolta starog kompa pred (još uvijek samo) najavljenim novim hard diskom...kad dođe konkurencija starijima se uvijek tresu gaće...obečano mi je u ponedjeljak da dolaze naručene komponente).

Misleći o čem da pišem večeras došao sam do zaključka da mi je život dosadan...što je ustvari dobro, jer ne volim uzbuđenja, poremete mi sklad moždanog sklopa, što proizvodi konfuziju, zaključno s glavoboljom...

E, da ne bih do kraja bio dosadan( ili za neke, da bih bio još dosadniji), imam i večeras jedno pitanje, čini se jednostavno, al ako čovjek malo promisli, svašta se može zaključit:

Koliko pravih prijatelja čovjek stekne(i zadrži) za života?

Dat ću malo objašnjenje: ne računaju se prijatelji iz vrtića s kojima ste djelili pješčenik i lopaticu, ili igrali graničara i sl., ne mislim ni na one tzv. poznanike...nego one osobe koje su "uvijek tu" za vas, uz vas, koji se s lakoćom žrtvuju za vas, podržavaju vas, savjetuju, kude...osobe koje vas prihvaćaju onakve kakvi jeste, s kojima se ne trebate pretvarat...
Namjerno sam dodao "i zadrži" jer svi steknemo prijatelje (lako se sprijateljit!), al zadržat prijatelja, to je umijeće...

Što mislite, može li čovjek na prste jedne ruke nabrojiti svoje prave prijatelje?

Ovaj put ću prvi dati odgovor. U životu čovjeku ostaju možda dva-tri istinska prijatelja, koja vas prate kroz cijeli život, koji se ponašaju onako kako sam gore naveo...možda zvuči malo, al kad promislimo stvarno dođemo do jadnog broja 2 ili 3 onih...koje vrijede više od života.

A sad vaši komentari...

Nakon napornog radnog dana provedenog uglavnom u fakultetskim klupama Maroons se konačno dokopao svoje kućice. Ne bih vas htio zamarati događanjima s faksa, samo ću reći da aktivno sudjelujem na predavanjima i pozorno slušam sve što profe kažu. Pravi student!

Baš sam se danas na predavanjima o istinitosti kao odlici informacije mislio, nevezano za bilo koju struku, već onako ljudski gledano, pa sam si postavio pitanje:

Vole li ljudi istinu?

Možda će vam se činiti čudno pitanje, al ako se malo zamislite nad njim, dokučit ćete što sam htio reći.
Često se kaže da istina "boli"...zašto je to tako, i kakva istina može "boljeti"?
Kako se nosimo s takvom istinom, da li pređemo preko nje, zatvorimo oči..?
Kako se vi nosite s "bolnim" istinama?

Ajmo ekipa, di su komentari...

Jutros me je bura propuhala kao u Sibiru. Iako mislim da ni u Sibiru nema ovako upornog vjetra.
Dalmatinska bura ima jednu bitnu karakteristiku: zavlači se u svaki kutak.
Kao primjer ću vam navest događaj od nočas: kako je u Gradu jučer bio topao sunčan dan tako sam sinoć ostavio naškrip otvoren prozor što je buri bilo dovoljno da me zamrzne. Otvorila je vrata jedne sobe, pa druge, moje sobe...
Na kraju sam se probudio oko 3.30 kad sam osjetio da mi se vjetar zavukao i pod dekicu...bilo je stvarno neugodno.
Razlika između zime npr. u Zagrebu i Dubrovniku je očita: u Zagrebu se temperatura spusti i do -10 ali nema vjetra, što hladnoću učini podnošljivijom, dok se u Dubrovniku kad bura zapuše temperatura spusti do +2, ali imate osjećaj kao da je -10. Ako se čovjek dobro ne zakopča loše će proći, jer se bura uvuče i kroz rukav i kroz nogavice...

Jučer sam malo tražio po netu zanimljivosti o dvojici legendi, Johnu Lennonu(rođenom na jučerašnji dan) i Ernestu Guevari(pogubljenom na jučerašnji dan). Njih dva su sigurno kako se kaže pop-ikone, svak na svoj način.
Evo što sam neobično doznao o Johnu Lennonu:
-možda najpoznatiji tip naočala "lenonke" nose ime po njemu(OK, to valjda svi znamo)
-njegova tragična smrt u nekim se razmatranjima povezuje s politikom, budući je Lennon, osim što je bio borac za mir u svijetu, u SAD-u bio često smatran kao podržavatelj komunizma. Nedavna istraživanja došla su do zaključka da je, osim što se zalagao za prava Iraca u Sjevernoj Irskoj za pripojenje matici zemlji raznim donacijama(procjena oko 175 000 funti) potajno financirao IRA-u, terorističku organizaciju Irska Republikanska Armija.
-njegov rukopis pjesme "All you need is love" na aukciji je prodana za 600 000 funti
-otac je dva sina, također glazbenika, Juliana, iz braka sa Cynthiom Powell, te Seana, iz braka sa Yoko Ono. Mnoge se kontroverze vežu uz njegov odnos sa starijim sinom Julianom(tvrdio je da ga je otac zlostavljao i zapostavljao), a pjesma "Hey Jude" koju je napisao McCartney posvećena je baš Julianu, koji je tad teško preživljavao razvod roditelja.
-na BBC-evoj listi najznačajnijih Britanaca nalazi se na 8. mjestu
-njegova je izjava da su Beatlesi "popularniji i od Isusa Krista"

Još je zanimljivije bilo pročitati o Ernestu Guevari:
-nadimak "Che" u prijevodu znači prijatelj, drug, kompa, lega, a Guevara ga je dobio jer je svoje kubanske prijatelje tako često znao zvati.
-pridonio je razvitku teorije strategije asimetričnog ratovanja, poznate još kao gerila ili partizanski način ratovanja.
-iako rođeni Argentinac, Guevara je rodom Irac, njegovi preci prezimena Lynch preko Španjolske su doputovali u Argentinu u 19.stoljeću
-iako je bolovao od astme bio je uspiješan atletičar i ragbijaš
-po zanimanju je bio doktor medicine, a specijalizirao je dermatologiju(kožne bolesti)
-1951. na motoru "La Poderosa II"("Moćna") obišao je cijelu Južnu Ameriku, sve je zapisao u "Motorističkim dnevnicima"
-u Castrovoj revolucionarnoj vladi bio je ministar industrije, jedno vrijeme i predsjednik Kubanske Narodne Banke
-Guevarin odlazak s Kube 1965. često se povezuje s Castrovim strahom da će ga ovaj nadjačati
-francuski filozof Sartre nazvao ga je "najkompletnijom osobom na svijetu"
-tek je 1997. pronađeno njegovo osakaćeno tijelo, tek tad je mogao biti pokopan kao heroj Trećeg Svijeta
-jedan citat iz njegovog dnevnika:
"Možda sam po prvi put imao ozbiljnu životnu dilemu kad sam morao izabrati između medicine i dužnosti kao revolucionarnog vojnika.
Predamnom je bila torba sa ljekovima i kutija s municijom. Obje su bile preteške da bi ih obje ponio. Zgrabio sam kutiju s municijom, a ljekove sam ostavio..."
-zadnje Cheove riječi bile su:"Znam da si došao da me ubiješ. Pucaj, kukavico, ubit ćeš samo čovjeka!"
-u svijetu je najpoznatiji po rečenici:"Hasta la victoria siempre!"

Ima toga još o njima...bio sam stvarno impresioniran količinom podataka, web-stranica posvećenim njima, te toliko rasprava na netu o nekim misterioznim događanjima vezanima za njih...to samo govori kakve su face bili Lennon i Che.

P.S. Ovaj post spašen je u zadnji čas od uništenja blaženom naredbom "Copy-Paste"...pa dokad ćemo ovako, blogeri?!

Ne mogu vjerovati, već drugi put večeras napišem tekstić za post i idem ga objavit, a ne skužim da me odspojilo sa neta...i ode cijeli faking tekst...poludio sam. Zato ću bit vrlo kratak i jezgrovit.

Naši su svladali uporne Švede s 1:0 i kvalificirali se na Svjetsko Prvenstvo u Njemačkoj slijedeće godine. Ne bi bilo ludo početi planirati slijedeće ljeto, lipanj u Njemačkoj bio bi prava pustolovina. Samo treba nešto uštedjeti...to je danas malo teže, al kako ono kaže narod, treba "stisnut kajiš", "stavit zube na policu"...

Večeras mi se nije išlo vanka, nekako mi više paše ostati doma uz tekmu, koja je na sreću dobro završila, i braću Trottere, koji su uvijek prava zabava. A i nema baš nekakav program večeras u Gradu...a i ekipa je trenutačno u svojevrsnom rasulu.

Toliko za današnji dan. Znam da mi postovi postaju malo dosadni, al evo dajem riječ, od slijedećeg tjedna (kad dođe poboljšana kanta!) bit će i bolja inspiracija. Pozdrav! Keep on bloggin'!!!

Moram li pisati osvrt na blokadu blogova tokom dana?
Mislim da vaši postovi dovoljno vjerno opisuju gnjev blogera prema "tehničkim ispravcima" naše voljene službe za održavanje. Dobro, ne valja trošit energiju bez potrebe...

Evo, baš gledam ovaj Big Brother, nevjerojatno je da sam uspio pronać svog favorita...to je tako protiv mojih uvjerenja, al eto, očito sam i ja potpao pod utjecaj masovnih medija...što će te, očito su došla takva vremena...

...naravno da se neću dodatno brukat i reć tko je moj favorit.

Nemam baš neku inspiraciju večeras, ali kako se trudim svaki dan napisat bar par riječi, onda sam napisao ovih par riječi. Nadam se da ću sutra bit malo boljeg raspoloženja, jer kad sam takav dobijem "napadaj" filozofiranja, a već ste mogli skužit kako to izgleda.

Pozdrav! Keep on bloggin'!

Jutros sam se konačno pošteno naspavao. Nije bilo alarma da zvoni, majke da me budi, braće da mi smetaju, psa da me lizne. Jednostavno sam jutros imao sreće pa sam nakon dužeg vremena uspio odspavati čak do 10.30. Kako sam imao predavanja popodne ručao sam već u 12 sati.
Španjolski jezik, bar prema uvodnom satu ne bi trebao pretstavljat neki veći problem, kao bivši klasičar pronalazim dosta sličnosti španjolskog i latinskog. Zanimljivu činjenicu sam danas doznao: Katalonci i Madrižani se gledaju kao pas i mačka. Naime, Katalonci, stanovnici regije Catalune, čiji je glavni grad Barcelona, teže što većoj autonomiji, pa tako i u svakodnevnom razgovoru nastoje to naglasiti. Naravno, oni pričaju catalana, koji je puno sličniji francuskom i talijanskom, nego španjolskom(sličan je primjer i s Baskima čiji jezik također nema dodirnih točaka sa španjolskim).
Zato danas mnogi vodiči u Gradu pričaju da kad vode Španjolce po Gradu uvijek znaju s kim komuniciraju - Kataloncima, Madrižanima, Andaluzijcima, Baskima.
Službeni španjolski jezik je castellano, jezik pokrajine castille, al ima postoje još spomenuti catalan(Katalunja), gallego(Galicija), baskijski i još, al ih se sad ne mogu sjetit...ipak je bio prvi sat.
Naučio sam pravilni izgovor slova, te pozdrave za jutro, dan i večer.
Sve skupa, mogu reći da je bilo zanimljivo.
Na povratku kući svratio sam do CD shopa i primjetio da su u ponudu uvrstili i vinilne ploče. Bilo je par zanimljivih komada, npr. Live album grupe Coloseum na dvije ploče, zatim par ploča Erica Claptona. Činjenica da svaka prosječno košta 80 kunkasa ubrzala je moj odlazak iz shopa. Pa u Zagrebu se mogu naći za 10 kuna komad. Pa gdje je tu logika? Naravno, kao i uvijek, u provincijskoj ekonomiji: manja sredina, više cijene...faking truli kapitalizam.
Sutra imam slobodan dan, pa sam ugovorio jedan unosan poslić. Đeparca nikad dosta. Život je skup i treba svaku priliku iskoristiti, bar dok se može, poslije ću morati grijati stolicu, pa neće bit vremena za ikakve rabote.
To bi otprilike bilo sve za današnji dan. Naravno, sutra slijedi nastavak. Keep on bloggin'!!!

Jutros je svanuo kišni dan nad Gradom. Kišica je lijeno "gnjavila" pospane Gospare na putu za dnevnim obavezama. Ja sam pak preduhitrio kišicu dobro se umivši i razbudivši, tako da sam bio prilično čio na prvim satima predavanja.
Možete primjetit da su predavanja glavna tema mojih blogova. Mislim da trenutačno najvažnija stvar na mom životnom putu i zaslužuje toliki prostor. Pretpostavljam da će se situacija primiriti kad se navika odlaska na predavanja ustali, pa ću počet primjećivat i druge stvari koje se odvijaju u mojoj neposrednoj okolini.
Prva stvar koju smo trebali obavit bila je izbor sporta u okviru nastavnog procesa fiskulturne naobrazbe. Konta( Dean Kontić, kondicijski trener VK Jug op.a.) i Sale(Saša Selmanović, bek-šuter KK Dubrovnik, strašan tricaš) iznjeli su nekoliko prijedloga, a studenti mogu odabrati jedan(ili više).
Između košarke, nogometa, pingača, odbojke, aerobika, teretane, plesa, jedrenja, badmintona Maroons je odabrao - planinarenje!
Možda će se na prvi mah činiti čudan moj izbor, ali postoji više razloga koji su me naveli na ovu odluku. Prije svega činjenica da znam voditelja planinarske sekcije na Unidu, koji je veliki avanturist, član GSS-a( Gorska Služba Spašavanja op.a.), vrlo simpatičan...
Zatim, moj brat je već par godina član iste sekcije s kojom je obišao većinu dalmatinskih planina i uspona, te nekoliko u BiH. Iz njegovog oduševljenja i fotki koje donosi s izleta može se razlučiti sjajna atmosfera koja vlada u sekciji.
I naposlijetku, najvažniji razlog je naravno otvoreni prostor, priroda, flora i fauna, koja može na čovjeka djelovati vrlo opuštajuće ali i motivirajuće...trebam dodati da su američki indijanci imali običaji prije donošenja velikih životnih odluka odlaziti u planine kako bi slušali zvukove "duhova" i čitali njihove znakove putem kretnji životinja.
Danas smo upoznati s dva profesora iz Zagreba koji bi nam trebali držati predavanja svaki drugi tjedan. Iskreno govoreći, profesori su izgledali ozbiljni ali i pristupačni, otvoreni za sva pitanja.
Gost na današnjim predavanjima bio je nadstojnik komunikacijskog odjela Crvenog Križa Finske, koji je bio jedan od najistaknutijih ljudi i akciji pronalaska i spašavanja finskih turista u Tajlandu. Čovjek je tih dana prosjedio 24 sata za telefonom...svaka čast...
Govorio je o trenutnom stanju u finskim medijima, privatnim i državnim glasilima i televizijskim kućama. Istaknuto je da je Finska posebno zanimljiva za medijsku industriju, jer slovi kao zemlja s najvećim postotkom građana koji prate medije, posebno one pisane.
Sutra ujutro nema predavanja, tek popodne u 4 imamo izborni premdet španjolski jezik, koji nikad nisam učio ali mi je postao interesantan nakon određenih događaja u mom životu.
Prije predavanja se imam sastati s mojim izvorom informacija o smjeru MiKuD-a, doći ću u posjed nekih zanimljvih skripti, knjiga i naravno najvrijednije, napomena o svakom predmetu pojedinačno, kako bih bolje znao selekcionirati "važno" od "nevažnog".
Primjetio sam manjak komentara na moje postove, što ću drage volje proglasit rezultatom vaše ljenosti i polaganog pada u stanje "zimskog sna", u koje svi postupno uđemo, a za koje se zna da svoj vrhunac doživljava kroz mjesec studeni sve do blagdana svetog Nikole.
Toliko za sad. Nadam se da vas nisam umorio. Čitamo se uskoro. Keep on bloggin'!

Situacija na sveučilištu se uvelike zahuktava. Jutros su održana predavanja iz engleskog i sociologije, dok su popodne bile radionice(vježbe) iz radijskog i novinskog izvješćivanja. Glavna osobina današnjih predavanja jesu uvodne naznake o predmetu kojim će se studenti baviti u narednom razdoblju. Predavačica engleskog jezika svoje predavanje obogatila je donjevši par britanskih dnevnih novina i časopisa. Studenti su podjeljeni u skupine od 5-6 studenata i dobili su zadatak da ukratko opišu sadržaj izdanja koje su dobili. Grupa čiji je član bio i Maroons dobila je podlistak Daily Mirrora pod imenom We Love Football Mania, za koji je zaključeno da, kao i mnoge sportske novine izlazi ponedjeljkom. Kako nitko drugi iz skupine nije imao hrabrosti izaći pred publiku i iznijeti kratak osvrt, naravno da je morao nastupiti Maroons i spasiti cijeli događaj.
Iznio sam ukratko sadržaj stavivši naglasak na 4 teme, od kojih je sigurno najzanimljivija bila ona o dubrovčaninu Ahmetu Brkoviću, koji svoj nogometaški kruh već niz godina zarađuje na Otoku.
Brković je za svoj klub, Luton Town, koji se natječe u Championshipu(bivša Division 1, odnosno druga liga), u četiri utakmice dao 3 gola i jedan je od najistaknutijih igrača kluba koji ove sezone nastoji postići što bolji plasman(zasad nema razgovora o Premiershipu, budući je natjecanje dugotrajno, pa se ni najveći optimisti ne usuđuju prognozirati).
Naravno da je Maroons, nakon održanog izlaganja pokupio pljesak, a treba dodati da na Maroonsu nije uočen vidni dokaz treme, što isti smatra osobnim uspijehom.
Od 10 do 11.30 slijedio je sat sociologije, predmeta koji je Maroonsu u prošlosti zadavao samo brige(loše uspomene s pravnog faksa, op.a.), pri čemu treba dodati da će Maroons na budućim satovima nastojati uvjeriti profesora da mu se prizna položeni ispit. Na taj način
našlo bi se primjereno rješenje, ali i neka vrsta zadovoljštine radi već navedenog problema. Ipak, mora se priznati da se predmet čini prilično zanimljiv, budući da se obrađuju društveni fenomeni(širok pojam).
Popodnevna predavanja sam malo zamjenio, pa se tako dogodilo da preskočim predavanja o radijskom izvješćivanju...na oglasnoj ploči je pisalo jedno, profesor je rekao drugo...na sreću, nije bilo poslijedica. Nakon što sam pobliže objasnio moje htijenje za sudjelovanje na radionicama profesor je uvažio moje razloge i zapisao da sam bio prisutan. Još jedan dokaz ispravnog odnosa profesor-student prema bolonjskom procesu.
Predavanje iz novinskog izvješćivanja počelo je navrijeme, predavač je održao vrlo dinamično izlaganje, upoznavši prisutne s određenim činjenicama vezanim za taj predmet. Ukupan dojam bio je jako dobar, a najviše me je dojmio sustav pluseva i minuseva koje je predavač dijelio prema samo njemu znanom kriteriju.
Kući sam stigao oko 17.30, malo se odmorio, pojeo dnevnu dozu voćnih jogurta, te prošetao kuju po Stradunu.
Sutrašnji raspored je opet raspoređen u dvije smjene, pa se nadam da neću zaspati na predavanjima.
Inače, moram primjetit prisutnost određenog broja stranih studenata na odjelu, prije svega iz BiH.
Budući znam da javnost prati moj ljubavni život priopćit ću da bi sadašnju situaciju mogli opisati kao "status quo", ni sim-ni tam, kako kaže lega Leonida...
Ovo je kratki opis dnevnih događanja jedinke Maroonsa. Nadam se da ste zadovoljni. Ja jesam!

Ej, društvo!

Kao što obećah, imam ekskluzivu prvog dana provedenog na faksu...bilo je jako zanimljivo...na početku standardno zastrašivanje, kasnije se čovjek ufura, pa se malo opusti...ukratko procjena - zanimljivo i poticajno. Nadam se da će se iz tog svega izrodi neki diplomac.
Obavezno pohađanje predavanja, radionice, tjedna ocjenjivanja, mjesečni kolokviji...bit će gusto...al najbolji će samo izdržat...
Inače, koliko mi se danas činilo, profe su ok, više-manje zanimljivi, al još treba pričekati da vidim i ostale pa ću znat kompletnu storiju...

Eto tako...ne znam što još...ma toliko za sad...čujemo se sutra!

Odvalili smo još jedan mjesec, na redu je deseti, popularno zvani listopad. Iako su prva dva dana ovog mjeseca podsjetila na kolovoz, znanost nas uči da je listopad mjesec definitivnog zahlađenja...

Sutra me čeka puno obveza, od 8 do 22, ne znam kako ću sve stić...bit će rikavela...

Dan sam proveo malo šečući, malo uređujući sobu(ništa prevelikog posla, ipak je nedjelja). Našao sam neke stare postere iz srednje škole, popularnih nogometaša koji su sad već u debeloj mirovini. Mislio sam ih bacit, ali ipak nisam...spremio sam ih u posebnu kutiju, zajedno s albumima za sličice igrača sa svjetskih i europskih prvenstava, tu su i dresovi, šalovi i kape raznih klubova i reprezentacija...što ću, šteta mi je nekako...ipak je to dio djetinjstva...pogotovo sličice...uf koliko je moja mater bacala para da bi mogao popunit album...e, to su bili dani...

Konačno sam dogovorio sa PC-guruom da pođemo kupit neke djeliće za komp, nasnosno je ovo preživljavanje na 200 Mb free spacea...a ima samo 6 giga prostora...stara kanta, al ipak nekako radi...nešto sam u glavi kombinirao...trebala bi bit moćna mašina...

Svi frendovi su na putu, Spavalica je na faksu, Hot Lips je sa StarSailorom pošla na krstarenje...samo sam ja ostao doma...ma nema veze...dok blog funkcionira, meni je super!!!

Dosta za nedjelju večer...sutra ekskluzivni izvještaj prvog dana na faksu...pogotovo ako snimim koju zanimljivu koku ;)

Pozdravlja vas Maroons

...povodom ročkasa...

Gordon Matthew Sumner, poznatiji pod umjetničkim imenom Sting, britanski je glazbenik, bivši basist i pjevač sastava “The Police”.

Sumner je rođen u gradu Newcastle upon Tyne kao najstariji od četvero djece. Od djetinjstva je htio biti glazbenik. Pohađao je University of Warwick, ali nikad nije diplomirao. Sumner je radio kao grobar i učitelj glazbenog u Katoličkoj osnovnoj školi.
Svirao je u raznim lokalnim jazz-sastavima(Phoenix Jazzmen i Last Exit). Nadimak(sting - žalac) dobio je dok je nosio crnu majicu sa žutim rigama, danas to ime koristi u svim prilikama, osim u službenim dokumentima.

1977. Sting, Stewart Copeland i Andy Summers osnivaju rock/pop sastav “The Police”, dostižu svjetsku slavu s uspješnim albumima i singlovima, osvojili su 6 Grammy nagrada u ranim 80-im. Poslijednji njihov album, “Synchronicity” izdan je 1983.

"The Dream of the Blue Turtles", prvi Stingov solo-album iz 1985. snimljen je uz pomoć mnogih jazz zvijezda, a na tom trostruko platinastom albumu je najbolje zvučala pjesma "If You Love Somebody Set Them Free". Također je pomogao genijalcima iz grupe "Dire Straits" na njihovom hit-singlu "Money for Nothing".
Sting 1987. izdaje dvostruko platinasti album “Nothing Like the Sun”, na kojem su hitovi "We'll Be Together" i "Be Still My Beating Heart", posvećene pokojnoj majci. Ovaj album smatra se jednim od najvažnijih rock & roll albuma osamdesetih.
U veljači 1988. izdaje “Nada Como el Sol” — odabir pjesama s albuma “Nothing Like the Sun” otpjevanih na španjolskom i portugalskom.
Kasnih 80-ih Sting se uključuje u borbu za očuvanje svijetskog okoliša i ljudska prava. S dugogodišnjom curom Trudie Styler i poglavicom Kayapó indijanaca iz Brazila osniva “Rainforest Foundation”.
Njegov platinasti album iz 1991. “The Soul Cages” posvećen je preminulom ocu, a uključivao je Top10 hit-singl "All this Time" i pjesmu "Soul Cages" za koju je dobio i Grammyja.
Slijedeće godine oženio je Trudie Styler, a dobio je i počasni doktorat iz glazbe na Northumbria University.
1993. izdao je trostruko platinasti album “Ten Summoner's Tales”, s hit singlom "Fields of Gold".
Sting je dosegnuo vrhunac karijere 1994. kad s Bryanom Adamsom i Rodom Stewartom snima "All For Love", pjesmu iz filma “Tri mušketira”. Pjesma je ostala na broju 1 u SAD-u pet tjedana i dosegla platinasti status(do danas jedina Stingova pjesma bez Policea koja je dotakla sam vrh liste u SAD-u). U veljači osvaja dva Grammyja uz još tri nominacije. Berklee College of Music u svibnju iste godine dodjeljuje mu drugi počasni doktorat za glazbu. Na kraju, u studenom izdaje dvostruko platinastu kompilaciju najvećih hitova “Fields of Gold: The Best of Sting”.
Stingov album iz 1996. “Mercury Falling” imao je dobar start na ljestvicama, ali je brzo pao.

Sting je doživio svojevrsni comeback 1999. trostruko platinastim albumom “Brand New Day”, koji je uključivao hitove "Brand New Day" i "Desert Rose".Također, dobija dva Grammyja, za album i naslovnu pjesmu. Na dodjeli je sa Chebom Mamijem izveo “Desert Rose”. Ubrzo je od Arapsko-američkog Instituta dobio nagradu Kahlil Gibran Spirit of Humanity baš zbog tog nastupa.
2001. dobija još jednog Grammyja ("After the Rain has Fallen"), a baš na 11.9. snima live-album u Italiji. Uključuje se u skupljanje sredstava za nastradale pjesmom "Fragile".
Njegov live album, “All This Time”, izdan u studenom nije se predobro prodavao.
2002. osvaja Zlatni Globus i nominiran je za Oscara za pjesmu "Until..." iz filma “Kate & Leopold”. Iste godine primljen je u Songwriters Hall of Fame, a i “ThePolice” su postali članovi Rock and Roll Hall of Famea u ožujku 2003. Od britanske kraljice dobija odlikovanje Commander in the Order of the British Empire. Gledatelji engleskog Channel Foura naprotiv stavili su ga na 81. mjesto od 100. najgorih Britanaca.
2003. izdaje album “Sacred Love”, na kojem surađuje s Mary J. Blige i majstorom sitara Anoushkom Shankarom.

Nejasno je je li Sting patio od manične depresije, jer je napisao pjesmu "Lithium Sunset" u kojoj spominje litij-karbonat, koji služi kao lijek za tu bolest.
Iako se smatralo da je Sting poklonik tantričnog seksa, ispalo je na kraju da je to izmislio u jednom razgovoru za časopis.
Sting je zato sigurno poklonik hinduizma, voli indijsku kulturu i često posjećuje Indiju

U ljetno doba ovo bi mogao biti rezultat vaterpolske utakmice Divlje lige, amaterske vaterpolske lige dubrovačkih kupališta, natjecanja koje već duži niz godina budi zanimanje dubrovčana ali i gostiju svakog ljeta.
Ipak, nije riječ o nekom sportskom rezultatu već o broju kupača na tim kupalištima danas oko 16.30.
Na Dančama sam uspio izbrojit 16 "hrabrih" kupača, dok je "u Šulića na banji" bilo njih 11. Pretpostavljam da je more još za kupanje, budući je pred dva dana temperatura mora bila 24, a vanjska temperatura 22 - toplije u moru nego na suhom?!
Ne treba se tome puno čuditi, kad je riječ o čestim vremenskim promjenama u našim krajevima trebam dodati da je prekjučer bila temperatura zraka 25, da bi se jučer tijekom oluje spustila na 15, dakle razlika od 10 stupnjeva...i vjerujte nije bilo ugodno...

Kad već spominjem rezulate, treba napomenuti da je Dinamo nastavio pobjednički niz pobjedom od 5:1 protiv Međimurja, a dok ovo pišem Hajduk vodi protiv Varteksa 2:0...
Smješno mi je danas kad me netko pita za kog navijam u nogometu...to pitanje smatram totalno glupim, budući sam na neki način nadišao lokalna(hrvatska) rivalstva koja se često nameču u javnosti.

Kad sam imao godinu i pol dana, u ljeto 1982. Dinamo postaje prvak ondašnje vrlojake jugoslovenske lige(u kojoj su Zvezda i Partizan uglavnom bili pretplaćeni na trofeje), a moj stari, istinski navijač Dinama navukao mi je plavi dres omiljenog mu kluba te sa mnom za vratom prošetao Stradunom. I tako sam postao navijač Dinama...ta "etiketa" prati me i danas...
"Dani ponosa i slave..." moglo bi se reći...danas na to gledam pomalo sa sjetom, jer ovo danas izgubilo je svaki smisao...prisiljen sam navijati za Liverpool u Engleskoj, Parmu u Italiji...valjda će i nama svanut bolji dani...

...ipak, uvijek mi ostaje moj Jug, moja utjeha svih sportova, jedini klub koji me nikad nije razočarao...moć, tradicija, ponos...to je Vatrpolski Klub Jug...i ove godine idemo na sva tri trofeja(prvenstvo, kup i Liga Prvaka), pa što bude...

Update: bio bi red da članovi MDMC-a nauče i Jugovu himnu, vrlo je jednostavna...

Tre, tre, trese se,
ko u Juga dirne, ko u Juga dirne!
Tre, tre, trese se,
ko u Juga dirne se!

Ježa će gutati,
ko u Juga dirne, ko u Juga dirne!
Ježa će gutati,
ko u Juga dirne se!

Ej ljudi! Samo sam se htio javit i kratko osvrnut na relevantne događaje...

Sinoć sam bio na "80's Night by DJ Vego" i bilo je fenomenalno...i konačno je bilo gužvovito, pun Klub, a cuga sve po 10kn i jeftinije, glazba za dušu(osamdesete su doista najčudnije godine glazbene industrije)...treba li što tome dodati...e, da, na kraju večeri pola ekipe je spavalo u separeima, a druga polovica kljucala u foteljama. Biseri večeri su bili kad je dj pustio "Poison" od Alice Coopera, a kakva je odvaljotka tek bila na "Lambadu"...naravno da je Maroons zasjao u svom sjaju zaplesavši ovaj ples s "jednom malom plavom"...

Izašao mi je raspored predavanja na faksu, zaključak: pune ruke posla...iz tog proizlazi da ću, na žalost, morat manje vremena posvetit mom blogiću, što opet ne znači da ću ga zapostavit...vidjet ćemo kako će se stvari odvijati...

Moram spomenuti jednu obljetnicu koja se danas obilježava u mom gradu, 14 godina od napada Srba i Crnogoraca na šire dubrovačko područje...meni kao desetgodišnjaku u to vrijeme malo toga je bilo jasno...sjećam se da sam sav zapanjen išao sa susjedova balkona gledat "neki čudni dim" što se nazirao na horizontu. Cijeli rat sam proveo u Gradu, danas sam sretan zbog toga...

Mislim da će mi danas biti "chill out day", moram "prestrojit redove"...čitamo se uskoro!