Nakon tri dana zastoja u blogerskom svijetu veze su konačno proradile, pa možemo nesmetano pisati i komentirati (bar tako kažu).
Ameri bi rekli "long time-no see", puno se toga dogodilo (ne)važnog ova tri dana, tko će se sad svega sjetit(ovo je napisano kako bi se autora lišilo trosatnog opisivanja bolesnih situacija na faksu i po birtijama).
Ipak...
...ne mogu, a da ne spomenem par događaja(znam, znam, sad svi ajme majko, al stvarno moram nešto napisat, pa nek barem bude suvislo).
Ovaj petak na fakultetu je bilo stvarno zabavno. Kako bih vam vjerno prikazao sve blagodati tekovina bolonjskog procesa navest ću dva primjera.
Profa iz Zagreba se nije pojavila pa nam je uvodni sat održao popularni Đole(nije Jole, a nije ni Balaš, op.a.), jedan od dvojice istinskih likova smjera MIKUD (drugi je popularni Kedžo, ne onaj iz boy-benda SaTiKe, op.a.). Čovjek je uvodni sat započeo pjesmom "Thunderstruck" australskog teškometalnog vokalnoinstrumentalnog sastava AC/DC, zatim se, na početku slijedećeg sata mogla čuti skladba "Parisienne Walkways" Garyja Moora, pa "Lady Writer" Dire Straitsa, te na kraju "When a blind man cries" Deep Purplea, s time da je profa postavio pitanje o čemu govori pjesma...treba li tome komentar?
Za vrijeme predavanja netko iz klupe je pitao mogu li se materijali sa slide-showa nekako dobiti, na što je Đole rekao da će svi materijali stići na mejlove, a kako su slike malo prevelike veličine njih neće slati mejlom, već da mu donesemo "stik" (????!!!!), pa će nam prebacit slike.
Za bolje poznavatelje terminologije riječi "stik" svaki komentar je suvišan...zanimljivo je da sam se ja jedini počeo kidat od smijeha...što ćete, mlado i nepoljubljeno...
Ima tu bisera i sa strane studenata, nemojte mislit da smo mi puno bolji. Evo primjera:
Prof. dr.sci. Anđelko Milardović , kao gostujući profesor iz Zagreba, dođe na fakultet održati predavanje dva-tri dana i vrati se u metropolu. Normalno je da čovjek mora negdje prespavat. Pitanje koje je sve nas studente zaprepastilo, a profu ostavio bez teksta bilo je pitanje jedne "napredne" kolegice: "A gdje vi spavate?"...
Na kraju jedino mogu dodati da stvarno uživam na faksu, proživljavam drugu mladost s tim klincima, i nadam se da će ova dobra atmosfera i odnos profa i studenata potrajati što duže...
Post je objavljen 16.10.2005. u 19:07 sati.