Maroons Dirty Mind Club - The Next Generation

Žene padaju na kretene. Ne reče to tek tako Milat Hadžiobegović, kojem uvijek treba vjerovati jer je poznat kao narodni švaler i rekorder u broju neregistriranih potomaka. Milatovu tvrdnju potvrdilo je i niz nezavisnih istraživavanja eminentnih američkih instituta. U njihovim studijama doslovno stoji:

"Osobe ženskog roda iznimno privlače rabijatni tipovi muškog roda, tzv. grubijani. Razlog tome je što se žene pri biranju partnera spuštaju na instiktnu razinu životinja, te osobe koje imponiraju snagom i agresivnošću smatraju prirodnim zaštitnicima i dobrim partnerima za rasplod."

U daljnjem tekstu analize istraživanja skupina autora navodi kako bi takav oblik muškarca "odgovarao današnjem tipu kretena, tj. muške osobe koja se nad svojom partnericom postavlja dominantno i kao takav ne odustaje od svojih prirodnih skolonosti - nasilnost i agresivnost."

Da ne kopipejstam dalje, prenijet ću samo zaključak ugledne skupine znanstvenika kako su takve veze u 76,4 % slučajeva neuspiješne i redovito završavaju fizičkim ili psihičkim stradanjem partnerice.

I što sad da ljudi, pripadnici one druge vrste muškaraca, fini i uglađeni poput Maroonsa, s bečkim manirama jednog Milata Hadžiobegovića i iznimnim poštovanjem prema ženskom rodu jednog Aškina Ćiveljrgova, kažu na ovakve konstatacije.
Takav soj ljudi postaje gotovo endemska vrsta. Umjesto da ih paze i maze, žene ih odbacuju poput starih krpa, jer tobože traže nešto više.

Najbolje su mi one koje puštaju da ih kreteni maltretiraju, psihički i fizički, a onda dođu plakat da će ga ostavit ali ne znaju kako jer ga previše vole. Ili jer ih šljive na licu premalo bole. Glupe tuke zaljubljene.

Eh, žene, žene...tko bi vas razumio...

Voli vas Maroons.

Keep on bloggin'!!!

Reče mi nekidan jedan prijo kako je uspio zavesti određenu sinjorinu. To ne bi bilo ništa čudno da kao glavno pomagalo nije koristio - glazbu. Kaže da je sastavio tako dobru play-listu da se mala topila u njegovim rukama. OK, treba ostati hladne glave i ne vjerovati svemu što vam se kaže. Naročito ako uključuje nekakvo snubljivanje. Ovlaš mi je nabrojio neke pjesme, kratko ih prokomentirao i na kraju zaključio: "Glazba je emocija kao i svaka druga. Treba je samo znati izmanipulirati." Uf, teška riječ manipulacija, ali ova razmišljanja i tvrdnje navela su me da malo bacim mozak na pašu i pokušam sastaviti svoju listu 'pjesama za zavođenje'. Neki ih zovu stiskavci, sentiši, laganice i sve one pobuđuju čudna osijećanja. Dakle:

10. Air - Cherry Blossom Girl
Genijalna stvarčica s albuma 'Talkie Walkie' iz 2004. apsolutno odgovara kao soundtrack početne faze snubljenja. Ugodni ženski glasić praćen simfoničnom orkestracijom kao da teče kroz zvučnike. Problem pjesme je što su je napisala dva Francuza. A možda je to i prednost.
Trajanje: 3:42

9. Rolling Stones - Angie
Ovaj evergreen je malo zeznut. Ako vam se žrtva ne zove Enđi, a neka bivša se tako zvala, radije nemojte koristit ovaj sladunjavi pjesmuljak. Inače, go for it, Jaggerov glas topi svako žensko srce. Jagger je Bowieu ukro ženu ovom pjesmu. Pogađate, zvala se - Mileva. Šalim se. Angie. Ili je ipak bila Engelbertina, pa on skratio...hm...
Trajanje: 4:33

8. Yazoo - Only You
Pjesmu je napisao Vince Clarke dok je još bio u Depeche Mode, ali ovi ga otkantali pa ju je snimio s Alison Moyet. Možda najbolji sentiš synth pop smjera. Iskrenost do boli, ljubav poštena do naivnosti. Cura mu se nije vratila, ali pjesma je ostala.
Trajanje: 3:12


7. Chris de Burgh - Lady In Red
Pjesma danas malopoznatog pjevača iz Irske je bila broj 1 u čak 25 zemalja u svijetu. Kad čovjek napiše pjesmu svojoj ženi, a bude tako genijalna, svakako mu treba čestitati. Kažu da je pjesma nastala slučajno, u pjanom stanju autora...Treba li mu vjerovat što pjeva?
Trajanje: 4:20

6. Angelo Badalamenti - Falling
Tko se više sjeća serije 'Twin Peaks'? Za Julee Cruise vjerojatno nitko nije čuo, nitko ne zna da je tekst pjesme napisao sam redatelj serije David Lynch, ali da zvuči hebački to se zna. Obavijena čudnom mistikom (u stilu serijala) pjesmica pobuđuje maštu.
Trajanje: 5:21

5. Bob Dylan - Lay Lady Lay
S ovom pjesmom je sam Dylan snubljivao svoje curke. A znate koji gabor je on bio. Pa je uspjevao. Dobro, nismo svi Dylan...srećom, neki od nas su ipak lijepši... Pjesma za prijelaz u horizontalu, ali uz strpljiv odmak od akcije.
Trajanje: 3:20

4. David Bowie - Wild Is The Wind
Samoubilački ugođaj ove predivne pjesmice idealna je za hrvanje i 'borbu u parteru' s partnericom. Osigurano podizanje libida. Tko ne voli Bowiea, nek preskoči. Inače, toplo preporučam.
Trajanje: 3:34

3. Serge Gainsbourg i Jane Birkin - Je t' aime..moi non plus
Davne 1969. pjesma je bila zabranjena zbog naglašenog ženskog dahtanja. Valjda je zato i danas ostala jebozovna kao nekad. Spada u područje međufaze, kritičan trenutak snubljivanja. Dok ova svira morate zaključit hoće li vam se posrećit.
Trajanje: 4:20

2. Marvin Gaye - Let's Get It On
Au, ovo je već otvoreni poziv na okršaj. Nakon ove pjesme više nema natrag. Tu ste već u sistemu i na dobrom putu. Može te se počet nadat dobrom provodu. Ulazite u završnu fazu.
Trajanje: 4:52

1. Maurice Ravel - Bolero
E ljudi. Ako ikad prođete sve faze i dođete do pjesme broj 10 posao ste tek obavili dopola. Jer kad krene ova skladba počinje festival užitaka i hedonizma. Ritam je totalno nabrijan, gotovo pornografski. Počnete se sami sebi čudit što vam sve pada na pamet. Potpuno dijabolično. Pravi svršetak snubljivanja. Sretan ko izdrži svih 14 minuta. Hebeni maratonci.
Trajanje: 13:46

I to je to. Napomena kako redoslijed ne mora nužno biti ovakav, i pjesme se mogu izbaciti ili dadati još neke po želji. Naravno, u mom slučaju ova lista nikad ne bi upalila, jer je 51 minuta snubljivanja ipak malo previše za Maroonsa. Vjerojatno bi puko ko cvrčak. A tko zna? Možda jednom iskušam i ovu teoriju...

Keep on bloggin'!!!

Kažu turistički stručnjaci da se sezona redovito ocijenjuje uspiješnom prema broju turista s Dalekog Istoka, točnije Japana. Pretpostavka takvim razmišljanjima bila bi matematička računica "udaljenost x broj posjeta x osobna potrošnja". Barem se tako laiku čini. Kad je Grad pun Japanaca već se pišu hvalospjevi sezoni, radnicima, hotelijerima... Nitko ne razmišlja o drugoj strani medalje.
Kad se prosječan stanovnik Grada namjeri posjetiti staru gradsku jezgru, koja ljeti vrvi događanjima, uvijek planira gdje, tj. na koja gradska vrata će ući. Ako je pritom stanovnik Hladnice, kvarta na tromeđi Montovjerne, Lapada i Gorice, očekuje se da do starog grada dođe autobusom, jer pronalazak slobodnog mjesta za parkiranje blizu centra grada u ljetnim mjesecima ima nepovoljan koeficijent.
Put autobusom, u ovom slučaju onim broja 4, dovozi stanovnika namjernika na plato Pila, tik do samih zidina. Već se pri iskrcaju može osijetiti sva vreva, strka i uzbuđenje. Približavanje vratima od Pila tjera ga na razmišljanje. Kako se probiti? Kako doći do Straduna, konačnog cilja njegove male avanture?
Hrabro skuplja ruke što bliže tijelu kako bi poput jegulje što uspješnije kliznuo kroz ulaz u grad. Prolaskom prvih vrata u daljini jednim okom već primjećuje topli kamen Straduna i njegova nada se uvelike rasplamsava. Međutim u presudnom trenutku upada u rulju japanskih turista, svi visine metar i čežnja, s karakterističnim kapicama i jednokratnim fotoaparatima tajvanske proizvodnje. Cijelo vrijeme mudokošakaju i picokojamaju, stvaraju takvu graju da bi im zavidila čak i djeca iz vrtića "Izviđač", neprikosnoveni rekorderi u tom umijeću.
Stanovnika namjernika ubija pogled na Stradun preko glava niskih japanaca, koji mu zabijaju laktove u rebra i kese svoje zube izlazeđeg sunca kao da govore:"Mi jako šao! Mi jako šao!" Japanska struja ga zahvaća i snagom tsunamija vuče za sobom. Već na izmaku snage, uvidjevši kako smrt dolazi brzo i efikasno, stanovnik namjernik prepušta se nesalomljivoj snazi japanskog stroja za mljevenje.
Nakon što mu je njegov kratki ali nadasve zanimljiv život u hipu protekao pred očima, u trenutku mu se učini da je u tunelu. Primjećuje zasljepljujuću svijetlost u daljini i osijeća kako se približava. I tad pada u potpuni trans.
Odjednom se našao na Stradunu. Licem naslonjenim na taj topli kamen, još osijeća kako mu japanski stroj poput krda pobješnjelih bivola prelazi preko leđa. Ali sad je na sigurnom. Ustaje, briše prašinu sa svojih junačkih ramena i hrabro zakroči Stradunom, misleći u sebi:"Jebo ih kamikaza..."

Keep on bloggin'!!!

Akcija Euro 2012. neslavno propade. Rezultat glasovanja članova Izvršnog odbora UEFA-e porazan je. Od dvanaest glasova, kandidatura Poljske i Ukrajine osvojila je 8 glasova (dovoljno za pobjedu već u prvom krugu), kandidatura Italije četiri glasa, dok je kandidatura Hrvatske i Mađarske ostala "kratkih rukava" na nula, čitaj ništa glasova.
Predsjednik HNS-a Vlatko Marković mjesecima je uvjeravao javnost kako je "hrvatsko-mađarska ponuda najbolja" i kako postoje odlični izgledi za dobivanje organizacije Europskog prvenstva u nogometu 2012. godine. S optimističnim prognozama iz dana u dan usuglašavalo se sve više eminentnih poznavalaca nogometa, pa i šire. Atmosfera se doslovno "pumpala" i malo tko nije ostao pošteđen. Uslijedilo je jamstvo Hrvatske vlade, potpora projektu prikazana u anketama, Hrvati su sve više vjerovali u stvar.
I onda je došao taj kobni 18. travnja 2007., dan koji je trebao biti još jedan podstrek hrvatskim težnjama ka pripadanju Eurogenoj zoni. Hrvati su nestrpljivo očekivali vijesti iz velške prijestolnice Cardiffa, nadali su se dobrom, vjerovali u delegaciju koja je predstavila kandidaturu.
A sve što su doživjeli bilo je otrežnjenje.
Mnogi će sad, jedva dočekavši ovaj povijesni trenutak, krenuti drvljem i kamenjem na odgovorne. Bit će uporni u traženju proljevanja krvi, traženju žrtve koja će sve greške našinjene tijekom kampanje iznijeti na svojim leđima. Odgovorni će prati ruke, međusobno upirući prstom jedan u drugoga nastojat će iz svega izaći sa što manje ljage na svojim cijenjenim imenima.
A narod?
Narodu je sve ravno. Uvijek je tako i bilo. Jedino narod u cijeloj farsi nije gubio glavu, nije se lažno ponadao. Pa ovaj narod prošao je rat, privatizaciju, nezaposlenost, euromaniju, sad i nogometnu. I ostao hladne glave. Jer zna narod da bi u svakom slučaju ishoda glasovanja sljedeći dan opet dočekao - gladan i siromašan.

Keep on bloggin'!!!