23
srijeda
rujan
2009
Oda mi je
O da mi je, o da mi je
cimentati bore
da moj dragi, da moj dragi
ne plaća doktore
komentiraj (2) * ispiši * #
21
ponedjeljak
rujan
2009
Poskok u zahodu featuring dr. Esad Mujkanović i Marija Jelovac
-Joj doktore Esade što me boli
umrijeću do kraja dana
-Reko sam ti već sve bez soli
nezdrava je hrana slana
-Ma Esade otrov je u tijelu
poskok me je napa
-Neumjerena si u jelu
u selu čuje ti se napa
-Ma jok doktore ujela me zmija
sva sam prestrašena i plaha
-Mare iz guzice ti proljev klija
to ti more bit jedino od graha
-Zmija bila ko štap debela
iznenadila me je u polju
-To ti bješe kobasa sred jela
za jest manje trebaš čeličnu volju
-Ma ozbiljna je ova priča
pitajte mi brata
-Reko sam ti manje ića
tako ti Hipokrata
-Ma pogledajte samo ranu
ko da me je ujela grinja
-Ma Mare jebem li ti hranu
koja si ti tvrdoglava Srpkinja
komentiraj (2) * ispiši * #
13
nedjelja
rujan
2009
Izvršni dopredsjedniče Mamiću ti jebem u Slepičku
- Alo - javi se Zoran.
-E, gdje si? - upita Zdravko.
-Doma sam.
-Slušaj me. Jesi li čuo da je Platini ove godine izokrenuo kvalifikacije za Ligu prvaka? - ushitno će izvršni dopredsjenik.
-Ne. Ne pratim to, znam da nema šanse da uđemo u Ligu prvaka. Što se promijenilo? - sad se ushiti i Zoran.
-Da ne duljim, brate. U kvalifikacijama ne možemo igrati protiv niti jednog ozbiljnog tima, odnosno možemo igrat sa sebi sličnima ili gorima, razumiješ, protiv Red bullova i sličnih bezveznih ekipa.
-Pa to je drama. Možda stvarno zaigramo Ligu prvaka - oduševi se Zoran pomišljajući na money.
-Ali s ovim kadrom što ga imamo, ipak mislim da ne možemo. Ono možemo mi zajebavat navijače kao što stalno radimo, ali brate, ovo je zaista prava prigoda. Manchester, Inter, Barcelona na Maksimiru - u jednom tonu će izvršni dopredsjednik.
-Jebote, pa to je fantastično - ponovi Zdravko.
-Stvarno je fantastično, moglo bi se dogoditi da Dinamo po prvi puta u povijesti zaigra Ligu prvaka.
-Kako prvi puta? Pa ja sam igrao za Dinamo u Ligi prvaka - načudi se Zoran.
-Nisi, ti si igrao za Croatiu, Canjugu i Tuđmana, a ne za Mamiće, budalo!
-Ma ajde u kurac, što se dereš?
-No dobro, odjebi. Nego slušaj, mislio sam da večeras dođeš kod mene, da gledamo satelitsku, rekao sam ti već da nemamo kadar za Ligu prvaka. Ajde naleti, ako nemaš što pametno radit, pa da složimo ekipu.
-Nemam, nemam, ajde uzmi koju pivu da nam nije dosadno - zaključi Zoran.
...........................................................................................................................................................................
-Onda što ćemo gledat? - upita Zoran i otpije guc pive.
-Kako što ćemo. Južnoameričku ligu ćemo gledat. To ti je rasadnik pravih, pravcatih talenata - reče Zdravko i okrene prvu brazilsku ligu na satelitskoj.
Igra Corinthians protiv Vasco da Game.
-Jebote, što dobro igra ovaj ćelavi. Ima koje kilo viška, ali stesali bi ga mi - reče mlađi brat Mamić.
-Glupane, to je Ronaldo, neće on htjeti doći u nas - obrusi mu Zdravko.
-Dobro, dobro. Što se ljutiš? Koji kurac si onda stavio prvu brazilsku ligu, ako ti igrači neće htjeti doći u nas?
-Jest, imaš pravo. Preskupi su ti Brazilci - reče Zdravko i okrene kanal na prvu čileansku ligu.
Igraju Universid ad de Chile protiv Huachipata.
-Jebote, što dobro igra ovaj sa brojem 77. - oduševi se Zdravko.
-Sjajan je - doda Zoran.
-Ajde pođi upalit kompjuter i vidi na Championship manageru koliko košta - zasjaje se oči izvršnom dopredsjedniku.
-Zar ga nismo malo gledali? - skeptično će Zoran.
-Ma što malo, dva minuta je sasvim dovoljno. Igrač se rađa. Ili zna ili ne zna - izusti Zdravko pokazujući svoje znanje.
-Jebote, znaš koliko košta. Džabe je - zaključi Zoran oduševljeno gledajući profil Pedra Moralesa na Championship menageru - 100 hiljada eura.
-Kupujemo ga - u istom trenu zaključi Zdravko.
Zoran u to donese pive. Otvore i nazdrave. Jednu, pa drugu, pa treću. Legenda kaže da su popili tu noć više od dvije gajbe pive i da su se dobro zabavili. Nakon što su odlučili kupiti Moralesa, okrenuli su kanal na argentinsku ligu i tamo im se jako svidio Ibanez. Nakon što su odlučili i njega kupiti, Zdravko bijaše uporan i ponovno se vrati na brazilsku ligu, ali naravno ne prvu, nije on tako tvrdoglav, već na drugu. Legenda dalje zbori da nakon što je planula prva gajba da su dva brata Mamića u Sammiru vidjela novog Pelea, u Ettou novog Cafua, a u Carlosu, Roberta Carlosa. I naravno sve ih pokupovali nazdravljajući. Zdravko je tom prigodom rekao da ovaj mali mora znati igrati lijevog beka ako se preziva Carlos, "nema tu filozofije". Kada su već prevalili polovicu druge gajbe, stvari su izmakle kontroli. Više nisu mogli ubosti nogometni kanal, a kamoli igrača. Tako su na Spice Platinumu, našli film pod naslovom Slijepa pička, a Zoran je, dobro se toga sjećaju susjedi jer su se ovi derali sve u šesnaest, rekao da ova Slepička "ima nos za ubost". Nakon što su lutali pornografskim kanalima i Slepičku spremili "u košaricu", zalutali su i do Discovery chanella. Tamo je neki arheolog po imenu Papadopoulos iskapao ostatke utvrđenog grada Mikene na otoku Kreti. Kupljen je točno u trenutku odlaska druge gajbe. Kasnije su Mamići završili na dokumentarcima BBC-a, točnije onomu radnog naslova "Ta divna stvorenja". Legenda dalje kazuje da su Mamići bili zabezeknuti sposobnošću Mathiasa Chaga u vječnoj potrazi za vodom. Prvo je Chago, prema kasnijim prepričavanjima Mamića, izbušio rupu u stijeni toliko veliku da samo možete provući ruku, ali bez da ste stisnuli šaku. Svo ga je to vrijeme posmatrao majmun babun. Nakon što je izbušio rupu, Chago je ubacio sol u nju i odmakao se. Majmun babun je naravno strašno radoznao i pošao je vidjeti što je u rupi. Kada je uhvatio lovinu, stisnuo je šaku, a Chago mu se počeo približavati. Da je pustio lovinu, majmun babun bi pobjegao, ali nije. Chago ga je uhvatio, nahranio s podosta soli, i nakon što ga je pustio majmun ga je odveo do skrivenog nalaza pitke vode. Mamići su se oduševili.
-On će biti vodonoša momčadi! - zajedno su zaključili.
.........Tri mjeseca poslije........
-Izvršni dopredsjedniče Mamiću ti jebem - urlao je Milan Bandić u svom uredu na Zdravka - Onaj Platini vam omogući da igrate Ligu prvaka, ja vam dam pun kurac para iz proračuna, a vi ispadnete od mrtvog Red Bulla. Kakvi su vam ono igrači. Onaj Chago je, bog te jebo, majmun, nije ni homo sapiens, a kamoli nogometaš. Onaj Slepička mi para kao glumac u pornićima, dok je onaj Papakuracpalac...ne znam ni ja što. Mamiću ti jebem, stvarno ne znam koji ti je kurac. Jesi li ti normalan?
-Milane, nemoj se uzrujavati - plašljivo će Zdravko - Jebiga, nismo uspjeli, ali dogodine ćemo. Sve su to dobri igrači, samo ne igraju na svojim pozicijama, treba ih uigrat.
Milan ga nije slušao, totalno je izgubio nerve. Hodnikom zgrade Grada Zagreba na Trgu Stjepana Radića iz ureda gradonačelnika jekom se odbijala posljednja Bandićeva rečenica:
Izvršni dopredsjedniče Mamiću ti jebem u Slepičku
komentiraj (3) * ispiši * #
09
srijeda
rujan
2009
Jesen
Bura lagano njiše zastore, sunce je slabo, ćuti se jesen. U stanu je temperatura veća i za desetak stupnjeva nego vani. Na kuhinjskom stolu, uredno pospremljenom, prostrla se stara napica u čijem je središtu vaza s jednom umjetnom ružom. Prašine nema, osim zanemarivog broja sićušnih zrnaca, koji se lebdeći presijavaju na slaboj jesenskoj zraci sunca. Pod je svježe usisan i sjaji se, bez problema bi se moglo jesti s njega. Suđe je odavno oprano, skoro da se i ocijedilo, tek se pokoja kapljica slijeva s visoke teće u kojoj je stara danas kuhala blitvu. Sve je isto kao i prije deset godina kada sam otišao. Jedino stari ne sjedi na svom mjestu i ne prati neki od svojih omiljenih tradicionalnih medija. Otišao je u KBC Rebro na pregled oka.
-Sine, još piješ s puno cukra - prekine mi stara lutanje uspomenama.
-Da, stara, što više to bolje. Ako je život gorak, neka je kafa slatka - kažem joj i nasmijem se.
-Kako si? - pita me majčinski brižno.
-Dobro - kratko rečem - A kako si ti?
-Pa, tako.
Njezin odgovor "pa tako" je uvijek značio da nije dobro. Tim odgovorom nije mi htjela dati priliku da se brinem.
-Što ti je? - nastojim biti uporan.
-Ništa, samo sam umorna - odgovori nedefinirano.
Iako se cijeli život brine i cijeli život radi, čovjek bi joj dao desetak godina manje nego što ima. Na izboru za "Miss baba" bila bi pri vrhu.
-Još pišeš? - pita me.
-Da, ali još uvijek od toga nisam zaradio ni kune. Opisat ću i ovaj naš susret.
-Nemoj - uzbudi se - znaš da ne volim da me spominješ.
-Pa te moje pizdarije ionako nitko ne čita - utješim je.
-Pa zašto onda pišeš? Gubiš vrijeme, a nema koristi. Takav ti je bio i stari, radio, a nije znao zaraditi - zaključi stara i uzdahne.
Pa onda malo šutimo. Ja gledam po stanu, a stara gleda mene.
-Dobro izgledaš - kaže kao da mi se udvara - Baš sam te šesnog rodila.
Nasmijem se. Nasmije se i ona. Još uvijek me gleda, kao da sam joj ja neko životno djelo, a ona Leonardo da Vinci. Pogled mi se zaustavi na Katoličkom kalendaru. Četiri, pet brojeva na kalendaru je zaokruženo, a ispod njih nešto piše. Vjerojatno "pregled srca", "pregled pluća", ne želim ni znati. Do kalendara na polici, svijetli knjiga žarkih boja. Naslov je "Nove droge u 21. stoljeću".
-Još te interesiraju droge? - pitam je.
-Kako me neće interesirat. Koje si me sve muke zadao, sinko! - reče i zakašlje. A onda ponovno duboko udahne.
-Bilo pa prošlo - pokušavam je opet primiriti.
-Je li se još drogiraš? - pita me bojažljivo bojeći se za odgovor.
-Ne, majko, nemam para - iskreno posvjedočim - Lako je onda bilo, kad sam pitao tebe da mi daš.
Ponovno malo ušutimo. Gledam regal preko čije se cijele dužine proteže rub na kojem je stara držala šibu od šipka. Sjećam se da sam nakon nekog vremena, kada sam narastao, uzimao tu šibu i skrivao je. Regal je zaista, promislim, ogroman za ovako mali stan. Čini se da svojom veličinom, osim što zatvara prostor, i otežava disanje. Više ni ne odiše nekim starim, sretnim vremenima, ako su uopće ikada bila sretna.
-Sine, znaš koja mi je najgora stvar što mi se u životu dogodila - uhvati staru napad iskrenosti.
-Reci.
-To što sam te rodila - izgovori u jednom dahu.
-Nemoj tako, stara. Pa sad ne bismo ovdje sjedili? - ponovno je pokušam utješiti.
-Pa što? - zaključi nekako, ne znam ni sam kako.
Možda rezignirano, ali zaista nisam siguran.
komentiraj (4) * ispiši * #
06
nedjelja
rujan
2009
Najpovijesnija
Dobra večer, poštovanje, javljamo se sa maksimirskog stadiona, kiša sipi, travnjak ne obećava, još uvijek ne znamo hoće li Bono Vox večeras postati krivac što Hrvati neće vidjeti rt Dobre nade. Sa nama je kao i svaki put u ovom kvalifikacijskom ciklusu, legenda svjetskog nogometa, jedini nogometaš u povijesti koji je sam sebe pozvao na Svjetsko prvenstvo. Sjećate se naravno, poštovani gledatelji, kada ga tadašnji izbornik Hrvatske Ćiro Blažević nije zvao da bude putnik u Francusku, a on je rekao „Ćiro, zovi me, inače ću te prebit“. Znate naravno o kome se radi – „Dobra večer Igore“.
-Dobra večer Božo. Jebiga morao sam se sam pozvati kad me nije on pozvao. Znate, ja sam upravo snimio Maru i Katu, a Šuker mi je rekao da će himna reprezentacije biti Djevojka sa sela, pa reko moram se sam pozvati, tko će da povede pjesmu kada budemo dolazili na doček, moj bariton je nenadjebiv.
-Imaš pravo Igore. Nego da se mi vratimo na utakmicu. Večeras je najpovijesnija utakmica hrvatske nogometne vrste u povijesti. Igore, postoji li uopće neka utakmica reprezentacije da nije bila povijesna?
-Pa Božo, normalno da ne postoji. Pokojni predsjednik Tuđman je kazao da nema velike razlike između pobjede u nogometu i pobjede u Bljesku i Oluji. Zato je normalno da je svaka utakmica reprezentacije povijesna.
-Tako je Igore, ali ovo nije obićna povijesna utakmica, dragi gledatelji, ovo je puno više od te obićne povijesne utakmice. Ovo je naj, naj, naj utakmica reprezentacije, biti ili ne biti. Pošto sam pod dojmom Svjetskog atletskog prvenstva iz Berlina, mogu reći da je ovo Bolt utakmica Hrvatske nogometne reprezentacije. Sa suprotne strane stoji neustrašiva, rijetko kad pobjediva, moćna reprezentacija Bjelorusije. Zamislite, dragi gledatelji, Rusiju, pa joj dodajte moć bjelačkog naroda, white power, i dobili ste najstrašniju reprezentaciju u povijesti nogometa, jedinu za koju se može reći da je „al pari“ poznatoj mađarskoj lakoj konjici.
-Tako je Božo, očekuje nas strašan ispit.
-Igore, više o tome poslije reklama.
........................................................................................................................................
-Poštovani gledaoci, postrojile su se naše i njihove trupe. Još samo himne i krećemo. Ja i Igor moramo ušutati jer je pravilo da se ušuti kad se sviraju himne.
-Božo, ovo nije himna Bjelorusije, nego himna UEFA fair play-a. Možemo govoriti.
-Jesi siguran? Znaš li ti bjelorusku himnu?
-Znam, kako ne znam.
-Ja je ne znam, ali ipak mislim da je ovo himna Bjelorusije. Nekako je slavenska. No dobro, utakmica počinje.
Joj strašna je ta ekipa Bjelorusije, biti će teško. Vidi se da u nogama imaju sve nogometne udžbenike ikad napisane i da ih se itekako drže. Ali ni Hrvatska nije loša, bori se. Utakmica je tvrda, Hrvati ipak drže loptu u svojim nogama. Otkako se Bjelorusija odvojila od SSSR-a nikada u službenoj utakmici nije imala manji posjed lopte od 63%. Ali izgleda da je večeras nabasala na jednu raspoloženu Hrvatsku koja razvlači bjeloruske igrače i drži loptu u svojim nogama. Samo tako dečki nastavite. Izbornik Bilić mora da je itekako zadovoljan prikazanim.
-Sigurno Božo, ovo je jedna strašna moćna Hrvatska i samo tako treba nastaviti. Slaven mora biti itekako zadovoljan.
-Idemo do Vikija provjeriti izbornikove emocije.
-Božo, Bilić je super zadovoljan. Od svojih igrača traži da samo tako nastave.
-Viki kakvo je ono komešanje na atletskoj stazi?
-Božo, na žalost to je taktičko iznenađenje bjeloruskog izbornika. Sada će sa tartan staze, Alexander Hleb, koji večeras ne igra za Bjelorusiju, ubaciti u prvu i parkirati Neoplan autobus bjeloruskog turoperatora u njihov šesnaesterac.
BRUM, BRUM, BIP, BIP, BRUM, BRUM, ŠKRIIIIIIIP
-Joj Igore, ovoga smo se svi bojali. Kako ćemo sad?
-Božo najbolje je igrati dijagonalnim loptama preko autobusa. Ovaj Neoplan nije na kat, pa bi se točnom dubinskom loptom moglo prebaciti vozačevo mjesto i uposliti Olića.
-Nadamo se. Nikada nisam vidio bjelorusku reprezentaciju da je parkirala autobus.
-Što si mislio Božo? Da Bjelorusi ne znaju voziti kad treba.
-Dragi gledatelji biti će teško. Teško je igrati s parkiranim autobusom. Ali evo dobre lopte Kranjčara prema Pranjiću, ovaj do Rakitića, što se ovo događa, dragi bože, goooooooool, goooooooooooooooooool. Hrvatska vodi 1-0. Nevjerojatno, da vidimo što se dogodilo na usporenoj snimci.
-Božo, pogledaj. Rakitić prima loptu, a autobus se miče. Mislim da je dragi bog sjeo i pokrenuo ga.
-Ne znam, nije mi jasno kako je ovaj gol upao. Protiv ovakve repke treba imati i sreće. Ipak dobro je, sad će poluvrijeme, vodimo.
----------------------------------------------------------HT---------------------------------------------------
Počinje drugo poluvrijeme, sad će biti gadno. Zamjena nema, osim što su Bjelorusi izvukli autobus iz igre. Ide Kornilenko, jedan od najboljih napadača svih vremena, za kojega su se u prošlom prijelaznom roku, otimali svi najbogatiji tadžihistanski i uzbekistanskli klubovi. Povaljao je Križanca, ide sam prema Runji koji brani, da da, opet nam je dragi bog pomagao, Dragi bog brani. Svaka čast.
-Tako je Božo. Odlično brani dragi bog. Mislim da je s ovim zaslužio startnu jedinicu. Pletikosa je odličan, ali mislim da je dragi bog u boljoj formi.
-Joj kako nas mješaju u sredini terena. Biti će teško. Sad ide Kalačev, Čarli zaostaje za njim, dribla i prolazi Đoa, ali opet je tu, dobro postavljeni dragi bog. Hvala ti dragi bože što večeras nisi negdje drugdje, recimo u Vatikanu na misi.
-Ali Božo, bog je prema katoličkom nauku, svugdje.
-Ma nemoj Igore. Gdje je bio kad smo igrali s Englezima, ha?
........................................................................................................................................
-Loptu ima mlađi brat Hleb. Nije dobar kao stariji, ali isto je opasan. Jao kakav šut, srećom dragi bog vrhovima prstiju izbija u korner. Znaš Igore da su me navijači upozorili da se ovo ne čita Hleb.
-Nego kako, kruh?
......................................................................................................................................
-Ubrzo će kraj. Kraaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaj. Kraaaaaaaaaaaaaaaaaaaaj. Poštovani gledatelji, pobijedili smo strašnu Bjelorusiju, i možemo slobodno reći da je ovo najvažnija pobjeda Hrvatske u povijesti. Veća i od one protiv Italije, kada si ti Igore, svom snagom napucao Šukera u glavu za pobjedu.
-Tako je Božo. Bez obzira što je Šuker prilikom postizanja gola na moj asist zaradio potres mozga, ova pobjeda je puno značajnija. Ipak je ovo jedna Bjelorusija.
-Da, da. Možemo se svi s tim složiti. Da vidimo statistiku. Bjelorusija pet šuteva u okvir gola, Hrvatska samo jedan, ali pogodak.
-Pa to je Božo odlika velikih reprezentacija. Jedan šut, jedan gol. Sjetimo se samo jedne velike reprezentacije Grčke koja je osvojila Eurospko prvenstvo i postigla upravo onoliko golova koliko je puta uputila udarac u okvir.
-Mislim čak da Hrvatska ovdje nije uopće uputila udarac u okvir, jer bi ono od Rakitića otišlo vanka da nije stoper skrenuo.
-Pa upravo to govorim. Najbolje reprezentacije svijeta pobijede i kad nemaju nijedan udarac u okvir, a upravo je to Hrvatska napravila protiv jedne Bjelorusije. Lako je Brazilu pobijeđivat, kad on ima više od 10 udaraca u okvir. I moja baba bi dala gol da ima deset udarac u okvir. Prava reprezentacija pobjeđuje bez toga.
-I naravno sa dragim bogom. Idemo do Vikija koji ima sugovornika.
-Poštovani gledatelji sa nama je dragi bog. Dragi bože recite nam kako ste sredinom prvog poluvremena pomakli onaj autobus?
-Pa vidite. Autobus ima ključ blizu volana, okrenete ga, upalite vozilo i pomaknete ga.
-Bravo, bravo, fascinantno. A one obrane?
-Ma ništa, ne bih se hvalio, obrambeni igarči su ponajviše zaslužni za moje obrane. Da nisu propuštali protivničke igrače, ne bi se ni ja imao priliku dokazati.
-Dobro za kraj. Recite nam hoćete li biti s nama i na Wembleyu?
-Naravno. Ja sam svugdje na svijetu, u svako doba dana i noći.
-Ma nemojte. A gdje ste bili kada smo protiv Engleza igrali u Maksimiru, ha?
komentiraj (2) * ispiši * #
03
četvrtak
rujan
2009
Dvjesto
Zna li ravnatelj Sutlić Vanja
Da se po haerteovom zakonu
Raznorazna televizijska sranja
Mogu prikazivat kako komu
Tako mladež i djeca
Ne mogu gledat goli pupak
Glumice Jayden James dok jeca
Kada je dvojica jebu u šupak
Ali isto tako neprimjereno je svima
Gledat utakmice haenela
Ženama starcima djeci odraslima
I za vrijeme posta, i za vrijeme jela
Ali Sutlić u kutu ekrana
Nije napisao broj dvjesto
Pa se događa da bez imalo srama
Svatko zauzme svoje mjesto
Pa gledaju pršut ligu
Dinamo, Hajduk, Zadar
Vanja na ime svoje baca ljigu
Jer nije stavio broj u kadar
komentiraj (1) * ispiši * #
