Dobra večer, poštovanje, javljamo se sa maksimirskog stadiona, kiša sipi, travnjak ne obećava, još uvijek ne znamo hoće li Bono Vox večeras postati krivac što Hrvati neće vidjeti rt Dobre nade. Sa nama je kao i svaki put u ovom kvalifikacijskom ciklusu, legenda svjetskog nogometa, jedini nogometaš u povijesti koji je sam sebe pozvao na Svjetsko prvenstvo. Sjećate se naravno, poštovani gledatelji, kada ga tadašnji izbornik Hrvatske Ćiro Blažević nije zvao da bude putnik u Francusku, a on je rekao „Ćiro, zovi me, inače ću te prebit“. Znate naravno o kome se radi – „Dobra večer Igore“.
-Dobra večer Božo. Jebiga morao sam se sam pozvati kad me nije on pozvao. Znate, ja sam upravo snimio Maru i Katu, a Šuker mi je rekao da će himna reprezentacije biti Djevojka sa sela, pa reko moram se sam pozvati, tko će da povede pjesmu kada budemo dolazili na doček, moj bariton je nenadjebiv.
-Imaš pravo Igore. Nego da se mi vratimo na utakmicu. Večeras je najpovijesnija utakmica hrvatske nogometne vrste u povijesti. Igore, postoji li uopće neka utakmica reprezentacije da nije bila povijesna?
-Pa Božo, normalno da ne postoji. Pokojni predsjednik Tuđman je kazao da nema velike razlike između pobjede u nogometu i pobjede u Bljesku i Oluji. Zato je normalno da je svaka utakmica reprezentacije povijesna.
-Tako je Igore, ali ovo nije obićna povijesna utakmica, dragi gledatelji, ovo je puno više od te obićne povijesne utakmice. Ovo je naj, naj, naj utakmica reprezentacije, biti ili ne biti. Pošto sam pod dojmom Svjetskog atletskog prvenstva iz Berlina, mogu reći da je ovo Bolt utakmica Hrvatske nogometne reprezentacije. Sa suprotne strane stoji neustrašiva, rijetko kad pobjediva, moćna reprezentacija Bjelorusije. Zamislite, dragi gledatelji, Rusiju, pa joj dodajte moć bjelačkog naroda, white power, i dobili ste najstrašniju reprezentaciju u povijesti nogometa, jedinu za koju se može reći da je „al pari“ poznatoj mađarskoj lakoj konjici.
-Tako je Božo, očekuje nas strašan ispit.
-Igore, više o tome poslije reklama.
........................................................................................................................................
-Poštovani gledaoci, postrojile su se naše i njihove trupe. Još samo himne i krećemo. Ja i Igor moramo ušutati jer je pravilo da se ušuti kad se sviraju himne.
-Božo, ovo nije himna Bjelorusije, nego himna UEFA fair play-a. Možemo govoriti.
-Jesi siguran? Znaš li ti bjelorusku himnu?
-Znam, kako ne znam.
-Ja je ne znam, ali ipak mislim da je ovo himna Bjelorusije. Nekako je slavenska. No dobro, utakmica počinje.
Joj strašna je ta ekipa Bjelorusije, biti će teško. Vidi se da u nogama imaju sve nogometne udžbenike ikad napisane i da ih se itekako drže. Ali ni Hrvatska nije loša, bori se. Utakmica je tvrda, Hrvati ipak drže loptu u svojim nogama. Otkako se Bjelorusija odvojila od SSSR-a nikada u službenoj utakmici nije imala manji posjed lopte od 63%. Ali izgleda da je večeras nabasala na jednu raspoloženu Hrvatsku koja razvlači bjeloruske igrače i drži loptu u svojim nogama. Samo tako dečki nastavite. Izbornik Bilić mora da je itekako zadovoljan prikazanim.
-Sigurno Božo, ovo je jedna strašna moćna Hrvatska i samo tako treba nastaviti. Slaven mora biti itekako zadovoljan.
-Idemo do Vikija provjeriti izbornikove emocije.
-Božo, Bilić je super zadovoljan. Od svojih igrača traži da samo tako nastave.
-Viki kakvo je ono komešanje na atletskoj stazi?
-Božo, na žalost to je taktičko iznenađenje bjeloruskog izbornika. Sada će sa tartan staze, Alexander Hleb, koji večeras ne igra za Bjelorusiju, ubaciti u prvu i parkirati Neoplan autobus bjeloruskog turoperatora u njihov šesnaesterac.
BRUM, BRUM, BIP, BIP, BRUM, BRUM, ŠKRIIIIIIIP
-Joj Igore, ovoga smo se svi bojali. Kako ćemo sad?
-Božo najbolje je igrati dijagonalnim loptama preko autobusa. Ovaj Neoplan nije na kat, pa bi se točnom dubinskom loptom moglo prebaciti vozačevo mjesto i uposliti Olića.
-Nadamo se. Nikada nisam vidio bjelorusku reprezentaciju da je parkirala autobus.
-Što si mislio Božo? Da Bjelorusi ne znaju voziti kad treba.
-Dragi gledatelji biti će teško. Teško je igrati s parkiranim autobusom. Ali evo dobre lopte Kranjčara prema Pranjiću, ovaj do Rakitića, što se ovo događa, dragi bože, goooooooool, goooooooooooooooooool. Hrvatska vodi 1-0. Nevjerojatno, da vidimo što se dogodilo na usporenoj snimci.
-Božo, pogledaj. Rakitić prima loptu, a autobus se miče. Mislim da je dragi bog sjeo i pokrenuo ga.
-Ne znam, nije mi jasno kako je ovaj gol upao. Protiv ovakve repke treba imati i sreće. Ipak dobro je, sad će poluvrijeme, vodimo.
----------------------------------------------------------HT---------------------------------------------------
Počinje drugo poluvrijeme, sad će biti gadno. Zamjena nema, osim što su Bjelorusi izvukli autobus iz igre. Ide Kornilenko, jedan od najboljih napadača svih vremena, za kojega su se u prošlom prijelaznom roku, otimali svi najbogatiji tadžihistanski i uzbekistanskli klubovi. Povaljao je Križanca, ide sam prema Runji koji brani, da da, opet nam je dragi bog pomagao, Dragi bog brani. Svaka čast.
-Tako je Božo. Odlično brani dragi bog. Mislim da je s ovim zaslužio startnu jedinicu. Pletikosa je odličan, ali mislim da je dragi bog u boljoj formi.
-Joj kako nas mješaju u sredini terena. Biti će teško. Sad ide Kalačev, Čarli zaostaje za njim, dribla i prolazi Đoa, ali opet je tu, dobro postavljeni dragi bog. Hvala ti dragi bože što večeras nisi negdje drugdje, recimo u Vatikanu na misi.
-Ali Božo, bog je prema katoličkom nauku, svugdje.
-Ma nemoj Igore. Gdje je bio kad smo igrali s Englezima, ha?
........................................................................................................................................
-Loptu ima mlađi brat Hleb. Nije dobar kao stariji, ali isto je opasan. Jao kakav šut, srećom dragi bog vrhovima prstiju izbija u korner. Znaš Igore da su me navijači upozorili da se ovo ne čita Hleb.
-Nego kako, kruh?
......................................................................................................................................
-Ubrzo će kraj. Kraaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaj. Kraaaaaaaaaaaaaaaaaaaaj. Poštovani gledatelji, pobijedili smo strašnu Bjelorusiju, i možemo slobodno reći da je ovo najvažnija pobjeda Hrvatske u povijesti. Veća i od one protiv Italije, kada si ti Igore, svom snagom napucao Šukera u glavu za pobjedu.
-Tako je Božo. Bez obzira što je Šuker prilikom postizanja gola na moj asist zaradio potres mozga, ova pobjeda je puno značajnija. Ipak je ovo jedna Bjelorusija.
-Da, da. Možemo se svi s tim složiti. Da vidimo statistiku. Bjelorusija pet šuteva u okvir gola, Hrvatska samo jedan, ali pogodak.
-Pa to je Božo odlika velikih reprezentacija. Jedan šut, jedan gol. Sjetimo se samo jedne velike reprezentacije Grčke koja je osvojila Eurospko prvenstvo i postigla upravo onoliko golova koliko je puta uputila udarac u okvir.
-Mislim čak da Hrvatska ovdje nije uopće uputila udarac u okvir, jer bi ono od Rakitića otišlo vanka da nije stoper skrenuo.
-Pa upravo to govorim. Najbolje reprezentacije svijeta pobijede i kad nemaju nijedan udarac u okvir, a upravo je to Hrvatska napravila protiv jedne Bjelorusije. Lako je Brazilu pobijeđivat, kad on ima više od 10 udaraca u okvir. I moja baba bi dala gol da ima deset udarac u okvir. Prava reprezentacija pobjeđuje bez toga.
-I naravno sa dragim bogom. Idemo do Vikija koji ima sugovornika.
-Poštovani gledatelji sa nama je dragi bog. Dragi bože recite nam kako ste sredinom prvog poluvremena pomakli onaj autobus?
-Pa vidite. Autobus ima ključ blizu volana, okrenete ga, upalite vozilo i pomaknete ga.
-Bravo, bravo, fascinantno. A one obrane?
-Ma ništa, ne bih se hvalio, obrambeni igarči su ponajviše zaslužni za moje obrane. Da nisu propuštali protivničke igrače, ne bi se ni ja imao priliku dokazati.
-Dobro za kraj. Recite nam hoćete li biti s nama i na Wembleyu?
-Naravno. Ja sam svugdje na svijetu, u svako doba dana i noći.
-Ma nemojte. A gdje ste bili kada smo protiv Engleza igrali u Maksimiru, ha?
Post je objavljen 06.09.2009. u 21:30 sati.