- Alo - javi se Zoran.
-E, gdje si? - upita Zdravko.
-Doma sam.
-Slušaj me. Jesi li čuo da je Platini ove godine izokrenuo kvalifikacije za Ligu prvaka? - ushitno će izvršni dopredsjenik.
-Ne. Ne pratim to, znam da nema šanse da uđemo u Ligu prvaka. Što se promijenilo? - sad se ushiti i Zoran.
-Da ne duljim, brate. U kvalifikacijama ne možemo igrati protiv niti jednog ozbiljnog tima, odnosno možemo igrat sa sebi sličnima ili gorima, razumiješ, protiv Red bullova i sličnih bezveznih ekipa.
-Pa to je drama. Možda stvarno zaigramo Ligu prvaka - oduševi se Zoran pomišljajući na money.
-Ali s ovim kadrom što ga imamo, ipak mislim da ne možemo. Ono možemo mi zajebavat navijače kao što stalno radimo, ali brate, ovo je zaista prava prigoda. Manchester, Inter, Barcelona na Maksimiru - u jednom tonu će izvršni dopredsjednik.
-Jebote, pa to je fantastično - ponovi Zdravko.
-Stvarno je fantastično, moglo bi se dogoditi da Dinamo po prvi puta u povijesti zaigra Ligu prvaka.
-Kako prvi puta? Pa ja sam igrao za Dinamo u Ligi prvaka - načudi se Zoran.
-Nisi, ti si igrao za Croatiu, Canjugu i Tuđmana, a ne za Mamiće, budalo!
-Ma ajde u kurac, što se dereš?
-No dobro, odjebi. Nego slušaj, mislio sam da večeras dođeš kod mene, da gledamo satelitsku, rekao sam ti već da nemamo kadar za Ligu prvaka. Ajde naleti, ako nemaš što pametno radit, pa da složimo ekipu.
-Nemam, nemam, ajde uzmi koju pivu da nam nije dosadno - zaključi Zoran.
...........................................................................................................................................................................
-Onda što ćemo gledat? - upita Zoran i otpije guc pive.
-Kako što ćemo. Južnoameričku ligu ćemo gledat. To ti je rasadnik pravih, pravcatih talenata - reče Zdravko i okrene prvu brazilsku ligu na satelitskoj.
Igra Corinthians protiv Vasco da Game.
-Jebote, što dobro igra ovaj ćelavi. Ima koje kilo viška, ali stesali bi ga mi - reče mlađi brat Mamić.
-Glupane, to je Ronaldo, neće on htjeti doći u nas - obrusi mu Zdravko.
-Dobro, dobro. Što se ljutiš? Koji kurac si onda stavio prvu brazilsku ligu, ako ti igrači neće htjeti doći u nas?
-Jest, imaš pravo. Preskupi su ti Brazilci - reče Zdravko i okrene kanal na prvu čileansku ligu.
Igraju Universid ad de Chile protiv Huachipata.
-Jebote, što dobro igra ovaj sa brojem 77. - oduševi se Zdravko.
-Sjajan je - doda Zoran.
-Ajde pođi upalit kompjuter i vidi na Championship manageru koliko košta - zasjaje se oči izvršnom dopredsjedniku.
-Zar ga nismo malo gledali? - skeptično će Zoran.
-Ma što malo, dva minuta je sasvim dovoljno. Igrač se rađa. Ili zna ili ne zna - izusti Zdravko pokazujući svoje znanje.
-Jebote, znaš koliko košta. Džabe je - zaključi Zoran oduševljeno gledajući profil Pedra Moralesa na Championship menageru - 100 hiljada eura.
-Kupujemo ga - u istom trenu zaključi Zdravko.
Zoran u to donese pive. Otvore i nazdrave. Jednu, pa drugu, pa treću. Legenda kaže da su popili tu noć više od dvije gajbe pive i da su se dobro zabavili. Nakon što su odlučili kupiti Moralesa, okrenuli su kanal na argentinsku ligu i tamo im se jako svidio Ibanez. Nakon što su odlučili i njega kupiti, Zdravko bijaše uporan i ponovno se vrati na brazilsku ligu, ali naravno ne prvu, nije on tako tvrdoglav, već na drugu. Legenda dalje zbori da nakon što je planula prva gajba da su dva brata Mamića u Sammiru vidjela novog Pelea, u Ettou novog Cafua, a u Carlosu, Roberta Carlosa. I naravno sve ih pokupovali nazdravljajući. Zdravko je tom prigodom rekao da ovaj mali mora znati igrati lijevog beka ako se preziva Carlos, "nema tu filozofije". Kada su već prevalili polovicu druge gajbe, stvari su izmakle kontroli. Više nisu mogli ubosti nogometni kanal, a kamoli igrača. Tako su na Spice Platinumu, našli film pod naslovom Slijepa pička, a Zoran je, dobro se toga sjećaju susjedi jer su se ovi derali sve u šesnaest, rekao da ova Slepička "ima nos za ubost". Nakon što su lutali pornografskim kanalima i Slepičku spremili "u košaricu", zalutali su i do Discovery chanella. Tamo je neki arheolog po imenu Papadopoulos iskapao ostatke utvrđenog grada Mikene na otoku Kreti. Kupljen je točno u trenutku odlaska druge gajbe. Kasnije su Mamići završili na dokumentarcima BBC-a, točnije onomu radnog naslova "Ta divna stvorenja". Legenda dalje kazuje da su Mamići bili zabezeknuti sposobnošću Mathiasa Chaga u vječnoj potrazi za vodom. Prvo je Chago, prema kasnijim prepričavanjima Mamića, izbušio rupu u stijeni toliko veliku da samo možete provući ruku, ali bez da ste stisnuli šaku. Svo ga je to vrijeme posmatrao majmun babun. Nakon što je izbušio rupu, Chago je ubacio sol u nju i odmakao se. Majmun babun je naravno strašno radoznao i pošao je vidjeti što je u rupi. Kada je uhvatio lovinu, stisnuo je šaku, a Chago mu se počeo približavati. Da je pustio lovinu, majmun babun bi pobjegao, ali nije. Chago ga je uhvatio, nahranio s podosta soli, i nakon što ga je pustio majmun ga je odveo do skrivenog nalaza pitke vode. Mamići su se oduševili.
-On će biti vodonoša momčadi! - zajedno su zaključili.
.........Tri mjeseca poslije........
-Izvršni dopredsjedniče Mamiću ti jebem - urlao je Milan Bandić u svom uredu na Zdravka - Onaj Platini vam omogući da igrate Ligu prvaka, ja vam dam pun kurac para iz proračuna, a vi ispadnete od mrtvog Red Bulla. Kakvi su vam ono igrači. Onaj Chago je, bog te jebo, majmun, nije ni homo sapiens, a kamoli nogometaš. Onaj Slepička mi para kao glumac u pornićima, dok je onaj Papakuracpalac...ne znam ni ja što. Mamiću ti jebem, stvarno ne znam koji ti je kurac. Jesi li ti normalan?
-Milane, nemoj se uzrujavati - plašljivo će Zdravko - Jebiga, nismo uspjeli, ali dogodine ćemo. Sve su to dobri igrači, samo ne igraju na svojim pozicijama, treba ih uigrat.
Milan ga nije slušao, totalno je izgubio nerve. Hodnikom zgrade Grada Zagreba na Trgu Stjepana Radića iz ureda gradonačelnika jekom se odbijala posljednja Bandićeva rečenica:
Izvršni dopredsjedniče Mamiću ti jebem u Slepičku
Post je objavljen 13.09.2009. u 20:30 sati.