PANGEA

srijeda

svibanj

2008

Krizo, krizo rado bih te lizo

Taj dan kad je Dik Kurčina Čejni
dolazio u biser Jadrana
gledao sam ga (ne Kurčinu nego Pičketinu)

Plakao je
i to bijesnonemoćno,
ponajmanje žalosno

Taj nikad nije plakao u svom životu
ali situacija je sada bila naprosto takva
da je morao

(svi okupljeni su se dvotrećinskom većinom složili da će mu novi nadimak biti Pičketina)

Pičketina se nalazio na zapadnoj strani s mnoštvom ljudi
Ja sam se nalazio na istočnoj strani s mnoštvom ljudi
između nas je bila cesta

Serem, bio je

Kordon policije, milicije, SOA-e, POA-e, KOS-A, UDBE, CIA-e, SIS-A,
a i pičaka u minicama je bilo tu
pa tek onda cesta

Pičketina je gledao prema meni
ali nije gledao mene
mene pičke (pičketine, pičkice) nikad ne gledaju

Gledao je u Šupka (nadimak je dobio zbog načina poslovanja) koji je bio odmah do mene
Šupak mu je sad bio najvažniji na svijetu
i ono smeđe što se u Šupku krilo

ali kako će do smeđeg
policija, milicija, SOA, POA, KOS, UDBA, CIA, SIS-e ne daju
samo pičkice u minicama daju (ali sad su nebitne)

Dobro je Pičketina govorio
davno prije nego se navukao
a evo sad i dokaza

da će kapitalizam i demokracija
samo razdvojiti normalan svijet
koji samo želi da živi

kao čovjek

komentiraj (20) * ispiši * #

ponedjeljak

svibanj

2008

Pakao; ispravak netočnog navoda

Pakao nije mjesto gdje se događaju zle stvari, nego je to zlo mjesto! (Vathek)
U skladu s tim postulatom, Pakao je mjesto koje apsorbira našu osobnu toplinu (Matrix: sustav treba našu energiju), da bi nas beskonačno umnoženom vrelinom svih okupljenih prokletnika vječno mučio.
Pakao se dakle (endotermno) napaja našim grijesima, da bi nas hiperbolički mučio njihovim beskrajnim ispaštanjem.
Vratimo se na trenutak ovom stavu da Pakao kao sustav treba našu energiju: u Paklu mi smo totalno pasivni objekt čija energija biva isisavana. Pitanje zašto Pakao treba energiju, želimo li na nj odogovorit, valja postaviti obratno: Zašto energija treba Pakao?
Energija, naravno, to je libido, naš užitak. Zašto dakle naš užitak treba virtualni univerzum fantazije? Zašto mi trebamo Pakao kao virtualni nadomjestak a ne uživamo izravno?
Odgovor je banalan a nude ga prvi stihovi ove krasne pjesme:

Žižek’s Movies

Anxiety alone
does not deceive
Subjectivity is to see
what is missing from reality
Libido need fantasy
to sustain itself
before the abyss
of another mind
Fantasy realised is nightmare
but the final nightmare
is immortality not death

Desires are not given
but acquired
and men struggle
with the desire
for their fathers
to be dead
Masculinity is illusion
man is terrified
of his own power
afraid of what he might do
because he can

There is too much
in feminine fantasy
for men to match
so they feel threatened
The paradox of pornography
if all can be shown
without restraint
we must render it unreal
to feel safe
Only willed constraint
empowers us
to explore the truth
so we choose not to show
all that can be seen

Film is not an escape
from reality
but a safe place
to explore
what terrifies us

Da za sada provizorno zaključim: Pakao je sigurno mjesto istraživanja onog što nas plaši!
A što nas to plaši?
Plaši nas žena, kao naša realizirana želja, ili pak krivnja!
Stoga, kad shvatimo da je samo mrtva žena dobra žena, vrlo brzo postajemo svijesni gdje smo: usred Pakla, koji je kao mjesto specifičan po tome što odatle nema van - drugim riječima: tu se žene, tj. vlastite želje ili krivnje, ne možeš riješiti!
Da bismo uopće u ženi mogli uživati, nama je neophodan Pakao: mjesto vječnog povrataka onog Ženskog! Kako god da je odstranimo, žena u Paklu uskrsava, i mi te infernalne prednosti postajemo trijumfalno svijesni: naš užitak postaje to tim veći što su veće muke na koje Ženu stavljamo, savršeno zaštičeni spoznajom da je Žena načeno neuništiva!
Dakle, mi: naš užitak, naša libidalna energija treba Pakao kao mjesto beskrajnog užitak u beskonačnom grijehu: tu se eros, naš užitak u Ženi, stapa s tanatosom, našim stalnim ništenjem žene kao bića koje postoji po sebi: ono je samo naša realizirana želja, ili krivnja, i ništa drugo.
Q.E.D.

NEMANJA • 26.05.2008. u 02:13

Kant, u dijelu svoje Kritike parktičkog uma tajanstveno naslovljenom sa ‘O srazmeri čovekovih saznajnih moći koje su mudro saobražene njegovom praktičkom određenju’, odgovara na pitanje da što bi nam se desilo kada bismo dobili pristup području noumenskog, Stvari u nama:
Međutim, umesto spora koji sad moralno nastrojenje ima da vodi sa sklonostima, u kome se posle nekoliko poraza ipak postepeno može steći moralna jačina duše, pred očima bi nam neprekidno bili Bog i večnost sa svojom strahovitom veličanstvenošću (...) to bi se većina zakonitih radnji događala iz straha, samo malo njih iz nade, i nijedna iz dužnosti, a moralna vrednost radnji, od koje jedino zavisi vrednost osobe i samog sveta u očima najviše mudrosti, uopšte ne bi egzistirala. Ponašanje ljudi, dokle god bi njihova priroda ostala onakva kakva je sad, pretvorilo bi se tako u prost mehanizam, u kome bi, kao u marionetskoj igri, sve gestikuliralo kako valja, ali u figurama ipak ne bi bilo nikakvog života.
Nikakvo čudo da ova vizija o čovjeku, koji bi se kroz izravan uvid u čudovišnost božanskog bića-samog-po-sebi pretvorio u beživotnu lutku, izaziva takvu nelagodu među komentatorima Kanta (obično se preko nje prelazi u tišini ili biva odbačena kao kakvo uznemirujuće strano tijelo). Kant njome isporučuje ništa manje nego, kako to neko nazva, ‘kantovsku temeljnu fantazmu’, interpasivnu drugu scenu slobode, spontanog slobodnog agenta, prizor u kojemu se slobodni agent promeće u beživotnu lutku na raspolaganju perverznom Bogu. Kantova je poanta, naravno, da nema aktivnog slobodnog agenta bez ove fantazmatske potpore, bez druge scene na kojoj njime bezostatno manipulira Drugi. Odnosno, dok kantovski subjekt, prazna tačka samoodnoseće negativnosti, nije ništa do lakanovski ‘prekriženi’ subjekt označitelja - le manque a etre, kojemu manjka potpora u pozitivnom ustroju bića - ono što fantazma inscenira jeste upravo gubitak subjektovog nemogućeg bića, usljed subjektovog ulaska u simbolički poredak. Otud nikakvo čudo da je temeljna fantazma pasivna, ‘mazohistička’, ona koja me svodi na objekt kojim ravnaju drugi: kao da jedino iskustvo krajnjeg bola može subjektu garantirati pristup Biću: la douleur d’exister znači da ‘jesam’ samo dok trpim bol. Sa ovoga bi razloga trebalo iznova formulirati kantovsku zabranu izravnog pristupa području noumene: ono što bi trebalo ostati nedostupno nije noumensko Stvarno, nego sama temeljna fantazma - približi li se previše svojoj fantazmatskoj jezgri, subjekt gubi konzistenciju svog postojanja.

NEMANJA • 26.05.2008. u 09:17

komentiraj (3) * ispiši * #

subota

svibanj

2008

Pakao

Ovo je navodno istinit dogadjaj i odgovor na testu iz kemije na
Univerzitetu u Beogradu.

Pitanje: "Da li je pakao ezoterman (predaje toplotu) ili endoterman
(absorbuje toplotu)?"
Vecina studenata je napisala svoje pretpostavke na osnovu Bojlovog
zakona
(gasovi se hlade kad se sire i zagrevaju kad se skupljaju) ili neku drugu
varijantu...

Jedan od studenata je napisao slijedece:

Prvo moramo znati zapreminu u koju duše ulaze u pakao i izlaze iz njega.
Smatram da odmah možemo pretpostaviti, da duša koja jednom udje u
pakao više ne izlazi. Znaci, broj duša se povecava. Da bi dobili ideju o
tome
koliko je u paklu duša, osvrnimo se na razlicite vere koje danas postoje
na svetu. Vecina tih vera tvrdi, da onaj ko nije pripadnik bas te odredjene
veroispovesti ide u pakao. Dakle, zakljucak je da ce sve duše završiti u
paklu. Ako tome dodamo odnos nataliteta i mortaliteta, možemo ocekivati
da
broj duša eksponencionalno raste. Dakle, obratimo pažnju na odnos
promene
zapremine pakla, jer prema Bojlovom zakonu za zadržavanje istog
pritiska i
toplote zapremina mora rasti proporcionalno sa brojem pristiglih duša. To
nam pruža 2 mogucnosti:
1) Ako se zapremina pakla povecava manje od potrebnog prosecnog
broja duša
koje stignu u pakao, toplota i pritisak pakla ce toliko porasti da ce
pakao
eksplodirati.
2) Ako se pakao širi brže od proseka koji mu je potreban da primi sve
duše,
toplota i pritisak ce toliko opasti da ce se pakao smrznuti. Koja od
mogucnosti je ispravna?
Ako uzmemo u obzir izjavu, koju je kategoricki iznela Milica sa cetvrte
godine, a koja glasi: "Pre ce se pakao smrznuti nego što cu ja sa tobom
da
spavam" i s obzirom na to da je samnom spavala juce, mora biti ispravna
teorija br. 2, dakle pakao je sigurno egzoterman i smrznuo se.
Zakljucak ovog izlaganja je, da ako je pakao smrznut, ne prima više duše i
preostalo je samo nebo, što je dokaz postojanja Boga, a to objašnjava i
zašto je Milica sinoc vikala "Ah moj Bože!"

komentiraj (7) * ispiši * #

četvrtak

svibanj

2008

Ničim

Kaže mi šef da ja nemam veze s ničim
Kako šefe s ničim
Što je uopće riječ ničim

A on će da je to izvedenica
od ništa i to u
superlativu

Kako šefe je nemam veze s ničim
tojest sa superlativom od ništa što
je najništavnije

Eto vidiš kako nemaš veze s ničim
jer je najništavnije ujedno spojeno
s najgorim tojest ničim

Ali ničim šefe ne može značit najgore
prije da je to izvedenica
od nešto ništa a to nije ničim

Ma mrtve ti veze nemaš s ničim
pa ni gramatikom
po tebi je guzica od milja a ne guza

Kakve veze guza ima s ičim
pogotovo guzica s ničim
osim s instrumentalom uporabe

Sad ću ti objasniti kako guzica ima veze s ičim
jer kako ti nemaš veze s ničim
ne možeš imati ni s guzicom osim što kroz nju misliš

Objasnite mi već jednom šefe to uspoređujući s ičim
Ma ne mogu ti objasniti ništa jer ti nemaš veze s ničim
mater ti u deminutiv guzice prčim

komentiraj (8) * ispiši * #

nedjelja

svibanj

2008

Govor Maršala

Središta posvuda
periferija nigdje
sperma koja prolazi
sperma koja obasjava
Viagra je preokrenula prirodu u
umjetničku formu
bez obzira NATO
je li ud vruć ili hladan
Viagra je poruka
bestjelesnog čovjeka
(svatko je nitko i obrnuto)
stanovnicima Balija (ne Balija, već Indonežana)
koji zbore da im ne treba Viagra
jer sve rade dobro,
i to upućena
onako seljački da shvate
a ne u globalu
da ne mogu da prate

komentiraj (6) * ispiši * #

srijeda

svibanj

2008

Ćeraćemo se mi još

retrogardna parabola

...što se mirca tiče, vidim da u Srbiji imate po kuhinjama sutre, a ne narodne poslovice: Kuharice manje zbori da ti čakra ne zagori! Ahahahah...Sve sami balansirani yogini! Poznat je klasičan razgovor Domaćina Vuksana i njegove blagočastive Devi Milice, tijekom proučavanja Mahamudre yantre:
- Je li bre Vuksane, da ja tebi jaja prepečem?
- A da ja tebi sise zgnječim, a!?
- De bre sise, Vuksane, otić će mi anahata u pizdu lepu materinu, pa de smo onda Vuksane!?
- Opet si vidim yogirala, mater ti jebem, jesam ti reko da ne želim više da te vidim da mi po selu medituješ! Jebo sam ti mater ako te uvatim...
Ulaze dva yogina s Ravne Gore:
- Hare Rama, domaćine!
- Hare Rama, junaci! Kojim dobrom?
- Pa eto, šalje nas Shree Čičananda i pita ima li kakvih tantrika ovde po selima?
- Iju, black you, kakvih bre tantrika!? Ovde živi miran svet, svi sede u asanama i po ceo dan vežbaju pranayamu. Samo gdegde netko dane dušom i ode na chat...
- Ma nemoj? Baš u asanama kažeš!? Om shanti, Milice, nego, da ipak nema tih tantrika, znaš kako je, nemoj dvaput da dolazimo...
- Ma jok, de bre, nema, nije tantrika ovde nikad ni bilo, kažu ljudi da su zadnji otišli još za prošlog Činodejstvovanja. Nego, kako Bhagwan Čičananda, šta priča, šta, šta, levitira li se štogod, pričajte junaci!?
- Eh, da levitira! Čiča svakoga jutra postroji dva voda yogina, sva jedan prosvetljeniji od drugog, pa udri u meditaciju! Znaš kako je... Nije lako, al' šta se mora, nije teško, je l' tako bre batice, šta si ti zamro, jebote Šiva šepavi, alaj si se usuk'o, vidi ga, da nisi ti neki tantrik, a, Vuksane, pičkin dušmanine?
Na to Vuksan pogleda ispod oka pa vako reče:
- Pih, popišam ti se na sidhi, budalo! Ja tantrik? Oca ti jebem u guzicu da ga jebem, dok sam ja uvežbavo indriya sadhanu po Čairu ti si gologuz muda mrsio! Ajde begaj, nema od tebe ni go kurac, kakav yogin, nema, ništa nema od tebe...
- Nemoj tako Vuksane, umeša se daikini, vidiš da su ljudi pošteni, realizovani, mlogo si strog, pusti ljude da ćeraju te tantrike...znaš kako se kaže: Yogas citta vrtti, gde burigija nemoš!
- Ćeraćemo se mi još, prozbori po prvi put i drugi yogi, Svami Momčilo, pristali usredsređeni sanyasin iz okolice Ražana, koji je osobno spasio nekoliko američkih pilota nakon što su yogini, iz nehata, levitirajući udarili u stealth-avione.
Svi se začuđeno pogledaše.
Yogini odlaze. Milica briše tanjir čudesnom krpom. Vuksan dugo gleda kroz prozor, i jedino se čuje duboki timbar njegova basa: Ommmmmmmmm........

Nemanja

komentiraj (9) * ispiši * #

ponedjeljak

svibanj

2008

Rečenice Setemane

Trenutno je 49% šanse, da ću se skrasiti s nekom ženom.

creativa

Ćeri moja, nije važno je li muško ili žensko, važno je, da je mali zdrav!

jedna Bodulica

komentiraj (7) * ispiši * #

srijeda

svibanj

2008

Vuk je vuku - čovjek

Sljedeći - vrisnuo je tehničar glasom koji je odavao da mu ovo, sve skupa, ide na kurac.
Ušao sam plašljivo u psihijatrijsku ambulantu ogledavajući se oko sebe. Čuo sam neke glasove. Moram priznati da mi nije bilo svejedno, iako sam sa 80postotnom sigurnošću mogao tvrditi da pripadaju osatalim pacijentima, što su čekali na svoj red u hodniku.
- O, dugo se nismo vidjeli - reče psihijatrica kada sam ušao u njezinu obrađivaonicu - nije valjda neki problemi. Ponovno.
- Doktorice, bojim se da jest - kratko odgovorim.
- Što sad pijete od terapije?
- Pola Zyprexe navečer.
- Je li vam dobro od nje?
- Pa jest - zbunjeno ću - sve do prije neki dan....
- Što se to strašno dogodilo? - doktorica će znatiželjno.
- Ma ništa, ustvari jest, ma ustvari, ne znam je li išta strašno ili umišljam - počnem petljati.
- Recite, tu sam da vam pomognem.
- Pa vidite, do prije neki dan bijah dobro, nemam više glasove, nemam halucinacije, ne mislim da sam Krist, ne mislim da ću spasiti svijet, sve dobro, ali onda jedan dan bijah u prijatelja gledat utakmicu. Skupilo se nas par, te gledali i navijali za Hajduk protiv Dinama, a onda....
- Onda?
- Onda počelo. Halucinacije. Ustvari, ne znam jesu li halucinacije, ali mislim da jesu. Problem je, što nemam svjedoka. U tom strašnom trenutku, sam bio sam, ispred televizije. Jedan frend je pošao po pive, drugi je motao joint, treći je pišao, a četvrti otišao napraviti marendu.
- Što se točno dogodilo?
- Vidite, Hajduk je kiksao u obrani, ali Varvodić je uspio nekako spasiti gol. Nabio je loptu u polje, Cernat je štopao, i onda se dogodio taj strašan trenutak. Cernat dao Andriću, ovaj odigrao dupli pas sa Rubilom pa prebacio do Kalinića koji se oslobodivši jednoga, gurnuo loptu u for Pelaiću, koji centrira točno na glavu Rukavine, koji pogađa prečku. Je li me razumijete? Hajduk spojio pet dodavanja. Ej, pet dodavanja. Odmah sam pomislio da evo opet halucinacija, jer Hajduk nije u stanju odigrati pet dodavanja. A pošto sam bio sam i nije bilo gola, nema nikoga da mi potvrdi, je li halucinacija ili ne.
- Kažete, Andrić odigrao dupli pas sa Rubilom, pa prebacio do Kalinića koji se oslobodivši jednog, gurnuo loptu u for Pelaiću...je li tako? Bojim se da je to nemoguće - uplašeno zaključi doktorka - Pelaić je centrirao točnu na glavu Rukavine koji pogađa prečku. Ovo na kraju može biti istina, ali ovo prije nikako. Priča je nevjorajatna i bojim se jako ozbiljna. Pelaić centrirao točno, kažete? - upita, zapisujući moje jadno stanje, na novi list povijesti bolesti.
- Da - odgovorim preplašeno.
- Ovako ćemo - predloži ona - Stanje je ozbiljno. Tri puta po jedna Zyprexa. Dva Tegretola, jedan ujutro i jedan navečer.
Zastane na trenutak.
- Kalinić se oslobodio, kažete?
- Da.
- Onda i Prozac, jedan ujutro - nastavi pisati - A Pelaić točno centrirao...
Mislim da ćemo radi toga centaršuta morati dati i depo-Moditen plus Akineton, muskularno. Lezite - reče pozivajući tehničara da mi da injekciju u šupak.
Skinuo sam gaće i čekao da tehničar nategne špricu. Približio se, pucnuo prstima po šprici da izbije zrak, te me upita onako, da se opustim:
- Gledali ste utakmicu sinoć?
- Da.
- Hajduk je bezveze izgubio, a bio je bolji. Probijali su strane, ali onaj Pelaić nikako da točno centrira - zaključi.
Ništa nisam odgovorio.

Nakon pola sata Akineton mi je centrirao blagostanje, točno, na glavu.