26

ponedjeljak

studeni

2007

Ovo ti je da se kurcem zakolješ

- E kenova, đe si, šta se radi?
- A evo laganini, dugo se nismo vidili, ti?
- A evo ide nekako.
- Ma šta ti je, nešto si u kurcu?
- Jesam malo, psihički.
- E?
- Obolio sam od depre.
- Kakve depre, jebote?
- Post snošajne depre.
- Post čega depre?
- Snošajne.
- Snošajne?
- Snošajne.
- Misliš ono kad svršiš?
- Jes.
- Šta hoćeš reć da te uhvati depra kad pošpricaš?
- Jes.
- A prije tega nisi depresivan?
- Jes.
- Jesil ti normalan, trebalo bi bit obratno?
- Ne bi.
- Kako, jebemu mater?
- Čist seks, kratka ljubav, ustvari je uopće nema.
- I hita te depra, jer jebaješ bez ljubavi.
- Jes, moj prijo, tako je.
- Jesil ti normalan, ajde priznaj? Ljudi hoće da je tako, pogotovo oželjeni. Stvarno nisi normalan, jebiga.
- Ma jesam, ustvari ne znam jesam li sad, ili sam bio. Nekad sam se i zaljubljivo i to često. A onda me jedna izjebala. Ustvari izjebala se s drugim dok je bila sa mnom. To me ubilo, kontaš?. I jonda sam odlučio nema zaljubljivanja. To je za pičke, da te neka tuka vrti, a ti to obožavaš. Reko dosta, kontaš? I jonda počeo jebavat bez ljubavi i došla depra, razumiješ, jednostavno, to ti je tako, vazda naopako.
- Jebena ta tvoja situacija, jebote.
- Jes, baš jebena.
- I štaćeš?
- Šta štaću?
- Kako šta štaćeš? Pa dalje štaćeš?
- Ah dalje, štaću, vidiću, ako potraje, riješiću je se.
- Kako jebemu mater, jebena je ta depra?
- Zaklaću se.
- Jesil ti normalan? Zaklaćeš se, jel? Kako ćeš se zaklat, jebote ja zaklana?
- Kurcem!

<< Arhiva >>