Marijan M. (43)

ponedjeljak, 28.02.2005.

Free vikend

Totalno sam se otromboljio u protekla tri dana, možda bi čak i našao inspiraciju za nešto napisat, ali totalno mi se ne da.
Zarazio sam se. Obuzeo me virus 'free vikend'. Nisam naviknut na tako nešto, pa kad mi se svaki prijestupni mjesec dogodi da imam u komadu dva slobodna dana, sa ženom i kćeri, to mi se toliko svidi da nit ne skužim da je već ponedjeljak i da treba radit. Srećom, danas nema nikakve posebne frke na poslu, pa se može preživit onak u laganom ritmu.
Oh, kako to lijepo zvuči - free vikend. Većini ljudi koji negdje rade, penzijonerima, učenicima i studentima - slobodni vikend nešto je sasvim normalno. Meni je to nešto što rijetko doživljavam. Sam sam si tak' izabral. Srećom, isplati se, inače bi već odavno sve poslao u k...
Zapravo nas ima puno takvih. Ljudi smatraju normalnim da u nedjelju gledaju televiziju i slušaju radio, da čitaju friške novine u ponedjeljak, da odu po kruh i mlijeko do obližnjeg dućana, da se provozaju s autobusom ili tramvajem, da odu po novu kazetu do svoje videotekarke...
Upravo sam u takvoj situaciji bio ovog vikenda - imao sam slobodne dane i htio sam da svi oni koji rade budu u mojoj službi. Dođem do videoteke u podne i onda se na tren naljutim "pa zašto rade tek od dva". A onda razmisliš i skužiš da možda neki od tih koji rade nedjeljom ne čine to svojom voljom, da zapravo nemaju izbora, i da se nemaš pravo ljutit na njih.
Koliko ste puta bili s jedne, a koliko s druge strane. Tek kad probaš oboje, dobiješ potpuniju sliku.

- 14:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.02.2005.

Čuvala nas murija, krimos prijetio bombom

Evo opet zanimljive situacije vezane za crnu kroniku.

Naime, Večernji je jutros sat i pol bio pod jakom zaštitom jakih snaga MUP-a jer je neki sitni krimos telefonski prijetio da će nam bacat bombe po firmi.
Radi se o Goranu K. (30), kojeg su jučer u firmi uhvatili kak' krade laptop. Predali su ga policiji, iz koje je rečeno da se radi o tipu otprije poznatom po imovinskim deliktima i drogi. Također se sumnja da je počinio još neka kaznena djela. To je sve lijepo napisano u jednoj maloj vijestici u Večernjaku.

Krimos nije dugo bio pod nadzorom organa reda, jer su ga obradili (baš lijep službeni izraz) i pustili ga odma' kući. Mislili su ga pozvat poslije na razgovor u vezi drugih kaznenih djela. Takva je, vele u muriji, uobičajena procedura sa sitnim kriminalcima.
Međutim, kad je Goran K. danas vidijo tekst u novinama razljutio se pa je odlučio biti grub. Nazvao je u Policijsku postaju Trnje i policajcu kojeg je dobio rekao da će baciti bombu na redakciju Večernjaka.

Zvao je i kod nas, a ja sam imao "čast" da se oko 10.30 javim na njegov poziv. Tip se predstavio kao taj o kojem pišemo, zamjerio nam je što smo objavili tekst i tražio da mu odam ime autora teksta. Nakon toga zaprijetio je da će nam doć' u firmu "jebat majku". Luđaka nisam baš preozbiljno shvatio pa sam sve okrenuo na šalu i odgovorio mu da ako je jebanje u pitanju, mi smo za seks uvijek spremni. Nešto se nacerio i poklopio slušalicu.

Baš u to vrijeme policija nam je opkolila firmu, a portiri su dobili njegovu sliku i molili boga da ne dodže. Ja sam dao izjavu policiji i nastavijo radit.

Gorana K. su u međuvremenu našli u nekom stanu na Trešnjevci, a oko 11.30 su ušli u stan i uhitili ga. Navodno im je rekao da je prijetio u afektu, da baš nije razmišljao o tome što radi. Očigledno nije razmišljao, jer da je razmišljao možda bi se sjetio da je za kazneno djelo prijetnje smrću (Kazneni zakon, članak 129.) moguća i kazna do jedne godine zatvora.
Hm, kakvo nam je pravosuđe, možda dobije mjesec dana.
- 12:05 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 23.02.2005.

Srpski (h)umor

Neke od popratnih posljedica imanja e-mail adrese su bezbrojni spamovi (negativno) i povremeno stizanje raznoraznih slikovno-tekstualno-glazbenih fora koje ljudi žele podijeliti s drugima (pozitivno).
S obzirom da mi moj redovni snabdjevač Kum već dugo nije poslao slike prirodnih ljepota (90-60-90 i više), objavit ću nešto kaj sam dobijo ovih dana.
Možda je staro i već prežvakano, ali ja to još nisam vidio, a mnogo je bre smešno, pa da podelim sa ostalima.

Kako srpska deca prepričavaju lektiru
ROMEO I JULIJA
Romeo i Julija su žabari iz Verone i oni se smuvaju. Međutim, matorci su im veoma zajebani i uopšte se ne gotive jer rade isti biznis ali su u različitim ekipama (kao Verona i Kjevo). Zent im je da ih ne provale i da im ne ukinu kintu, pa se viđaju tajno.
I tako na 50 strana oni kao nešto kriju i kenjaju jedno drugom kako se vole, a ne karaju se. Na kraju, jednom prilikom upadnu u loš trip i roknu se.

ZLOČIN I KAZNA
Neki student je stalno bez filera jer mora da plaća stan, pošto je ispušio za mesto u studenjaku. Jednom prilikom je bio u bedaku, pa je uleteo kod neke babe, pune k'o brod na gajbu i overio je.
Posle je uleteo u frku sa samim sobom, jer se plašio da će murija da ga provali. U stvari on i nije bio neki krimos vec pičketina, pa se na kraju sam prijavio muriji.

ILIJADA
Ta Ilijada traje k'o gladna godina. Vođa jedne ekipe mazne ribu od vođe druge ekipe. Onda ovaj prvi, da ne ispadne jajara, skupi ortake i opkoli ih k'o Babo Sarajevo. Ali ovi prvi ga ispuše, onako žestoko, jer su ovi drugi bili do jaja spremni.
Onda jedan tip smisli kul foru da zajebu ove druge. Šatro, kao boli ih kurac za ribu, važan im je biznis koji može da se sjebe zbog nastale frke. Da pokažu da su iskulirali, oni odu i ostave šleper cigara drugoj ekipi u kome su sakrili deo ekipe.
Ovi prvi su mislili da su ih sjebali i počeli da slave. Kad su se ponapijali i udrogirali, ovi drugi su izleteli iz šlepera i jebali im kevu k'o u Mortal Combatu.

RAT I MIR
Pre 200 godina Francuzi krenu na Ruje i dođu do Moskve (kao u Pancer Generalu). Onda je došla zima i Francuzi se posmrzavaju k'o pičke i onda se napasu muda Rujama k'o zec kelerabe. Knjiga ima soma strana, tu ima i neke ribe, žurke, žvaću nešto, njesra sve vreme.

PROCES
Tipa u'vate drotovi bez razloga i drkaju ga kroz celu knjigu i na kraju ga sjebu do koske.
- 08:38 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.02.2005.

Još fotki s putovanja

I dalje sam u slikovnoj fazi, pa sam upucao još pedesetak fotki u svoj online foto album. Malo prirodnih i građevinskih ljepota - Algarve, Bordeaux, Milano...

Dobio sam pritužbu da se album sporo učitava, međutim, mislim da je to više stvar spore mašine nego količine slika, jer slikice su nevelike i ima ih tek 178. Istestirao sam otvaranje na nekoliko kanti na poslu i sve ide brzo i kak treba. Dakle, nema nikakve prepreke da se cijenjeno pučanstvo prepusti virtualnom putovanju uzduž i poprijeko Lepe naše i starog kontinenta.

- 14:47 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.02.2005.

Slikovna faza

Skroz mi se ne da ništa pisat' - uš'o sam u slikovnu fazu.

To uopće nije loše, s obzirom da imam na tisuće fotografija koje čekaju da ih javnost vidi, pa sam se eto danas bavio punjenjem online foto-albuma na Photobucket poslužitelju.

Ovako nešto zamislio sam si zapravo još kad sam otvorijo blog, jer sam mislijo da će mi blog biti nešto kao priručna internetska stranica. Međutim, nije baš blog stvoren za to, jer fotke previše opterećuju memoriju i usporavaju učitavanje, a ne mogu se ni lijepo složit, barem kad ih se ima tak' puno.
Zato sam danas za početak natrpo stotinjak fotki na svoj online foto album. Kao i uvijek kad sam ja u pitanju, ima za svakog ponešto - dva ovogodišnja relija u Monte Carlu i Švedskoj, slikice s nekih lanjskih putovanja (italija, francuska, španjolska), za domoljube slikice đakovačke katedrale...

Evo par reklamnih sličica, za poticaj da krenete na virtualno putovanje.
- 23:53 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Fotobaket

Sjedim na posletu i nema ništ' novoga o čemu bih imao potrebe pisat. Malo po malo otkrivam mogućnosti koje pruža Međumrežje pa sam tako danas formirao svoj foto-album na Photobucket poslužitelju. Najprvo sam metnuo zadnje slike, one s relija u Šveckoj, pa koga zanima nek' si pogleda.

- 12:31 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 18.02.2005.

Ina-u-KURAC-ija

Jebo ih inauguracija.
Politiku i političare mrzim, a danas sam dobio još jedan razlog više za to.
Nije zapravo stvar u samoj inauguraciji (boli me kita tko je precjednik i kaj je tamo pričo), nego u sranju koje su policajci danas radi nje napravili na zagrebačkim ulicama. Nakon što su najprije zablokirali Gornji grad, popodne su, usred najveće gužve kad pošten svijet ide s posla, zablokirali pola grada kako bi guzonje u čuvanim kolonama prošli do aerodroma.

Ja sam srećom sveukupno s autom čeko 5 minuta, ali vidio sam ljude koji su se patili i satima, jer su s autom ili javnim prijevozom baš išli rutom kojom i političari, a milicija je svakih pet minuta zatvarala ceste.
Pa kaj nisu mogli inauguraciju organizirat npr. negdje u nekoj pripizdini gdje neće nikome smetat ili popodne kad pošteni radni ljudi već odu doma ili jednostavno pustit guzičare da se voze k'o i svi normalni ljudi.

- 17:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 17.02.2005.

Renault Scenic

sliknuo Saša

Ups, skoro prođe dan bez novog posta. Nastavljam po starom - od svega po malo, a danas je došao red na još jedan autić kojeg sam vozijo, a i nekaj sam napiso o njemu.
To je Renault Scenic s najnovijim 1.5 dCi motorom pojačanim do sto konja.
Vjerovali ili ne, ovih sto konja ponekad mi se činilo premalo. Pa kak je tek onda s motorom iste kubikaže i skoro dvajst konja manje, pa to jedva ide. Daklem, ako bi kupovo ovaj auto, a veoma rado bi ga kupovo, uzo bi još jače motorče.
Što se svega ostalog tiče, Scenic je odličan monovolumen kao stvoren za moju familiju. Svugdje ima puno mjesta, a razigrana sjedala s mogućnošću naginjanja, spuštanja, vađenja, pomicanja naprosto mame na igru.

Evo malo brojova:
Motor: 1.5 dCi, snaga 74 kW (100 KS) pri 4000 okretaja, okretni moment 185 Nm pri 2000 okretaja.
Mjenjač: ručni 5-brzinski.
Brzina: maksimum 165 km/h, do stotke 15,7 sekundi.
Kočnice: diskovi sprijeda, bubanj straga, ABS
Prtljažnik: 430 - 1840 litara.
Mjere: duž. 4260 mm, šir. 1810 mm, vis. 1620 mm, međuos.razmak 2685 mm, masa 1340 kg, nosivost 580 kg.
Gorivo: deklarirana potrošnja 6,4/4,4/5,0 litara, testni prosjek 6,9 litara, spremnik 55 litara.
Osnovna oprema (Pack Authentique): 6 zračnih jastuka, ABS+EBV, prednja stakla i retrovizori na struju, umjesto ključa kartica s daljinskim otključavanjem, produženo trajanje svjetala, putno računalo... ...
Financije: najjeftiniji 1.5 dCi (pack authentique) 143.500 kuna, testni (confort dynamique) 161.400 kuna

Top-lista:
1. Peugeot 407 SW 2.0 HDi
2. Nissan Primera 2.2 dCi
3. Opel Astra karavan 1.7 CDTi
4. Renault Scenic 1.5 dCi 100
5. Volkswagen Golf 1.9 TDI 105
6. Renault Modus 1.6 16V
7. Nissan Almera 1.5 dCi
8. Renault Thalia 1.4 16V
- 21:51 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 16.02.2005.

Hoćeju biti milijunaši. I ja hoćem.

Na jednom od blogova koje redovno pratim, onom koji objavljuje pitanja za kviz Tko 'oće biti milijunaš, osim novih pitanja pojavila se i teorija o muljaži prilikom navodno slučajnog odabira kandidata za snimanje.
Dajem svoj glas za tu teoriju, iako možda ne bih trebao. Naime, povremeno zovem automat za prijavu, a ako mi ovi s televizije zamjere kaj širim sumnje u njihovo poštenje, možda me više nikad ne nazovu. A možda me baš zato i nazovu, da pokažu kak' su pošteni.

- 17:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 15.02.2005.

U potrazi za švedskim stolom

Četverodnevno putovanje do Švedske i po Švedskoj osim za jurnjavu po šumama i gorama prateći natjecatelje u reliju iskoristio sam za misiju radnog naziva 'U potrazi za švedskim stolom'. Ekipa i ja potrudili smo se istestirat što više stolova i pokušati pronaći pravi švedski stol, štogod to značilo.

jeli ovo svedski stol?

Na prvi stol naišao sam u štokholmskom restoranu zvanom 'Don Corleone'. Talijanski naravno. Preko stola prešle su lazanje za 69 kruna (1 kuna=1.2 krune), a pice su od 45 do 80 kruna, pa se vi hranite u Švedskoj s hrvatskom plaćom.
Mislio sam da ću švedski stol naći u švedskom restoranu, ali problem je što ne možeš naći švedski restoran, u kojem bi se nudila autohtona švedska hrana, npr. sob, vuk, medvjed... Išli smo u mongolski, španjolski, američko-turski restač, jeli smo stejkove i druge mesine, gledali kak drugi jedu kebab-pizzu, ali švedskog restorana sa švedskom hranom i švedskim stolovima nigdje... Propala mi misija.

Od mojeg prijašenjeg posjeta Švedskoj ništa se nije promijenilo u njihovom poimanju sigurne vožnje, pa je po autocestama maksimalna dozvoljena brzina još uvijek 110, a mi smo se bezobrazno usudili voziti čak 120. Srećom, autocesta se ne naplaćuje, pa su tu bar ispali humaniji nego naši idijoti koji skupo naplaćuju poluproizvod prema Rijeci i onda stave ograničenje 80.

kad je dao gas skoro je izgubio dijete

Popularno prijevozno sredstvo su im tzv. quadovi, motori na četiri kotača. Odlični za po cesti, još bolji za ić' po šumi. Tak' nešto volio bih si kupit za vozikanje po turopoljskim šumama ili po Sljemetu.

tipična švecka kuća

Kako u Švedskoj najbrže zaradit prvi milijun? Otvorit proizvodnju i prodaju bijelih štokova za vrata i prozore. Razlog je jednostavan - 99 posto njihovih kuća (najčešće crvene, žute i zelene) imaju bijele štokove.

U ovom nabacivanju riječi bez ikakvog reda i koncepcije (jer nemam inspiracije za nekakav smisleniji prozni uradak) red je da se nekaj napiše i o reliju, jer u Švedsku sam prvenstveno i išao uživati u gledanju najboljih svjetskih relijaša kak jure po snježnim prostranstvima daleko od urbane civilizacije.
S obzirom da se radi o jedinom snježnom reliju u sklopu svjetskog prvenstva već po tome je posebniji od drugih. Organizacija je savršena, a opet je sve puno opuštenije nego npr. u Monte Carlu, gdje te stalno prcaju redari i žandari. Najbolji su norveški navijači. Bilo ih je pun k...,, od četiri do sto i četiri godine.

peter solberg, peeeeeter sooooolberg....

Petter Solberg im je draži od kralja i otadžbine, za njim idu na kraj svijeta. Ovaj puta uspio je i pobijediti, prvi puta u Švedskoj, 11. puta u karijeri. Nastojim biti objektivan, ali ipak bi mi bilo najdraže kad bi od svih tih odličnih vozača baš Solberg opet postao svjetski prvak. Valjda sam i ja pao pod utjecaj njegovog razvijenog marketinga, zbog kojeg su mu i dali nadimak Hollywood.

ne znaš tko je veseliji od ove dvojice

Puno sam puta gledo fotke i snimke relijaške vožnje po snijegu, ali gledat kako to uživo rade najbolji svjetski vozači fantastičan je doživljaj. Luđaci se voze 200 km/h i skaču i preko 50 metara na zasniježenoj cesti. Meni je to neugodno i na suhom asfaltu, a kamoli na snijegu...

solberg u elementu

Doživljaj na WRC reliju nije potpun bez bar jednog dobrog crasha. Ovaj puta imao sam sreće pa sam bio samo dva metra od mjesta gdje je mladi Estonac Molder izletio s ceste, katapultirao se s Lancerom dva metra u zrak i potom prepilio nekoliko stabala. A mi smo cijelo vrijeme naivno mislili kak smo sigurno iza drveta.

malo se precijenio
- 09:37 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.02.2005.

I'm back - 4 dana uživancije bez Rvacke

Vratih se sinoć iz Švecke.

Bilo mi je ovo jedno od najboljih putovanja dosad, ne samo zato kaj sam bio tam di sam bio i radio ono što sam radio (o tome će biti riječi poslije kad sredim dojmove i selektiram hrpu od stotinjak dobrih fotki), nego zato kaj sam četiri dana uživao bez ikakvih spoznaja i informacija o tome kaj se događa u Lijepoj našoj Rvackoj.

Fantazija. Ne mogu riječima opisat koliko je to dobar osjećaj kad 24 sata dnevno radiš ono što hoćeš i što voliš, a nigdje oko tebe nema raznih Sanaderića, Mesića, Račanića, Bandića, Pusića, Čačića, Kosorića i sve te političarske bagre, nema loših vijesti na televiziji i novinama, boli te k... za poskupljenja goriva, za kriminal i nesreće, boli te k... jesu li dinamo ili hajduk kupili nekakvog nekoga odnekuda, jesu li štimac ili mamić opet nešto prosrali u medijima, boli te k... gdje je Gotovina i koga prisluškuju poa, voa i ostale oe, boli te k... za sve što se tiče Rvacke.

Jedina vijest koju smo pripustili da dođe do nas je ona o još jednoj zlatnoj medalji Janice Kostelić. Sve ostalo nije nas zanimalo. U početku mi je možda malo falijo internet i ekipa iz blogosfere, ali nije mi dugo trebalo da svatim da ću pravi odmor i katarzu od sveg sranja u Rvackoj doživjet bez da išta čujem iz nje. I bijaše tako.

A sad - u nove radne pobjede.
- 09:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 09.02.2005.

Švecka

Baš kad sam počeo kukat k'o stara baba, baš kad mi najviše treba odmor od posla, dočekao sam napokon i to - idem sutra u Švecku. Za one koji ne znaju, Švecka je država na sjeveru Europe, na skandinavskom poluostrvu, između Finske i Norveške, malo iznad Danske.

švecka zastava

Dok nas ovih dana stišće i po dvadesetak negativnih Celzijusa, prva asocijacija na Švecku mi je bila "pa koliko je tek onda tamo hladno". A onda pogledam na jedan meteorološki sajt i vidim da je u Karlstadu temperatura za kratke rukave - samo minus 4. Ajd baš liepo.

Na što nas još asocira Švecka? Švecki stol, švecki akcioni filmovi, Abba, Volvo i Saab, Ingemar Stenmark... Od svega toga najviše se veselim šveckim stolovima, nadam se da ću ih u naredna četiri dana upoznati što više. Ne bih se bunijo ni da mi se u dvorišće sparkira neki švecki autić - recimo Volvo XC90.

Švecka je navodno zemlja blagostanja, ali kad sam bijo tamo (prvi, jedini i zadnji put) nije mi ostala baš u takvom sjećanju. Tada smo se vozili pun kurac puno po šveckim cestama i držali se ograničenja k'o pijan plota jer su nas prestrašili da njihovi policajci jedu malu djecu i da naplaćuju kazne za koje mi moramo raditi po par mjeseci. Isto tako sjećam se da smo uzalud tražili neke birtije uz cestu da malo stanemo, potegnemo koju pivicu i odemo dalje. Nema toga, jok. Šveđani piju k'o smukovi, ali to rade doma između svoje četiri zida.

Ovaj puta idem gore na 4 dana, pa se nadam da ću uspjeti upoznati Šveđane i Šveđanke u boljem svjetlu. Prenijet ću im pozdrave našeg precjednika, doktora Ive i svih naših blogera (puno nas je, al smo pičkice), malo ih zajebavat kak' su ih naši razbili u rukometu i kak' Janica prca Anju Paerson u skijanju te pokušat se ogrebat za što više džaba klope i cuge.

O svemu temu bit će pisanja i po blogu, možda i izravno iz Švecke. Valjda tamo imaju kompjutere i internet.

Dolazi Mujo na doručak u hotelu i sjeda za švedski stol.
Prilazi konobar ispričavajući se: - Gospodine, znate, ovo je švedski stol!
- Neka, neka, maknut ću se ja kad dođu Šveđani!
- 12:44 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 08.02.2005.

Crna je crna kronika

Nedavni incident na radnom zadatku unio mi je mali nemir u inače "always cool" pogled na život.

Posao u ovakvoj rubrici, posebno kad je ekipa dobro posložena, odličan je da novinara nauči snalaženju u najtežim i najzahtjevnijim zadacima, jer se moraš boriti (ponekad i doslovno) s ljudima kojima se baš ne sviđa završit u crnoj kronici. Takav sjeban posao (analogno poslovici što te ne ubije ojača te) pretvori te u personu naviklu na rješavanje najtežih situacija u svoju korist. Mi smo neka vrsta novinarskih specijalaca. Postaneš imun na krv, suze, sprešane aute, potrgane udove...

Volem da radim u crnoj kronici, ali dugoročni mi planovi (di je još pemzija...?) nisu baš vezani za tu rubriku, i zato mi ponekad ulete situacije koje me smekšaju i onda počnem razmišljat 'pa jel' dosta toga, jel' ima nekakav normalniji poso'. Prva takva bila mi je prije dve i pol godine (rođenje kćeri), a zadnja neki dan, kad sam morao glupom ružnom Šiptaru uzvraćat udarce jer me napao nasred ceste.

Međutim, počelo mi se sad skoro svaki dan događat da inače normalne priče malo previše dubinski analiziram. Svaki tekst, čak i najmanja vijest u crnoj kronici, može biti predložak za poseban film, pa se tu zaista ima što analizirat. Nekad je to išlo ovak - dođeš na teren, pukneš sliku, uzmeš izjavu, vratiš se u redakciju, sve ubaciš u sistem i već drugi dan zaboraviš, spreman za nove radne pobjede. A onda se danas uhvatim kak razmišljam o jadniku kojeg sam jučer snimio smrznutog nakon što su ga izvadili iz potoka u kojem je nakon prometne nesreće proveo tjedan dana. Vozio se s curom iz Bosne prema Njemačkoj, bježali su od njezinih staraca (prozvali ih mediji Romeom i Julijom), a onda frajer glupo izletio s ceste. Preživjeli su oboje, ali šta - on izađe iz auta i propadne u led.

Jučer sam to odradio automatski - uzmi izjavu, pukni fotku, vozi dalje. A onda se danas sjetim da je smrznuti mladić imao ispruženu ruku, u stisnutoj smrznutoj šaci držao je neko granje. Borio se čovjek, htio se iščupat iz jebene vode i nije uspio... Smrznem se kad se toga sjetim.

Priča druga. Prek telefona plače mi se žena koju je u subotu htio ubit ludi čičica iz susjedstva. Frajer je zbilja lud (dokaz: pušta svinje na groblje, ubija cucke po selu...), ali ni to ni prijašnje četiri kaznene prijave ni činjenica da je iz puške pucao prema troje ljudi nije bilo dosta da tužiteljstvo zatraži, a istražni sudac odredi pritvor. I onda se deda dan nakon zločina pojavi pred vratima svoje žrtve. Žena se prestravila, zove okolo, nitko da joj pomogne, mora patit i čekat kad će ludonja drugi put doć do nje s oružjem. I kaj sad. Dođe mi da odem do starog i napravim mu nekaj grdo...

- 09:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.02.2005.

Sretan rođendan meniiiiiiiii !!!

Image Hosted by ImageShack.us

Danas ujutro u pol osam obilježio sam tridesetu godišnjicu svojeg postojanja, pa sam zbog toga upravo promijenio i ime svog bloga.
S familijom, prijateljima i kumovima rođendan sam proslavio sinoć, jer danas moramo ići na proslavicu drugog rođendana malog kumića Jakova.
Hvala svim čestitarima! Popijte si danas na moj račun.

Image Hosted by ImageShack.us
- 10:54 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 05.02.2005.

Politizacija broja poginulih

Posljednjih dana nekoliko sam puta popizdio kak' razni političari na vlasti iskorištavaju smanjenje broja poginulih u prometu za skupljanje političkih bodova i hvaljenje ovog novog zakona. Okej, stroži zakon je trebalo donijeti, nakon donošenja pokazalo se da djeluje, ali lagati preko medija da je samo zbog zakona spašeno 137 života zaista je glupo.
Kao prvo, mislim da je više od samog zakona na smanjenje broja poginulih utjecalo i otvaranje preko 200 km novih autocesta. Dovoljno se sjetit koliko je ljudi za vrijeme prijašnjih ljeta pogibalo na cesti smrti D1, od Karlovca prema moru.
Kao drugo, brojka 137 iskonstruirana je radi političke promidžbe. Ako je u 2003. poginula 701 osoba, a u 2004. ih je zginulo 607, po kojoj matematici je to smanjenje od 137.
701 - 607 = 94.
Pretpostavljam da znam otkud njima brojka 137. Naime, do kraja lipnja broj poginulih je bio u porastu, pa su oni očigledno iskoristili smanjenje broja poginulih iz drugog polugodišta. Kad daješ izjave novinarima ipak ljepše izgleda brojka 137 nego 94, kaj ne? Međutim, niti jedna od te dvije brojke nema veze samo sa zakonom.

A što se tiče smanjenja broja poginulih u 2004. u odnosu na 2003. za 13,4 posto, pis'o sam nešto o tome u novinama, ali vrijedi ponovit neke stvari.
Npr., zanimljivo je usporedit situaciju po pojedinim županijama, jer dok je negdje bilo i 47 posto manje mrtvih (osječko-baranjska), drugdje je zabilježeno povećanje od čak 66 posto (koprivničko-križevačka).
Evo malo dosadne, ali znakovite statistike u vezi toga:

Županija tj. policijska uprava...poginuli 2003...poginuli 2004.......omjer
Koprivničko-križevačka................15....................25......................+66,7
Požeško-slavonska......................7.....................9........................+28,6
Zadarska ...................................25...................31......................+24,0
Šibensko-kninska .......................26...................31......................+19,2
Splitsko-dalmatinska....................59...................69......................+16,9
Primorsko-goranska.....................46...................48......................+4,3
Zagrebačka.................................98...................98.......................0
Istarska......................................38...................38.......................0
Vukovarsko-srijemska..................27...................23.......................-14,8
Bjelovarsko-bilogorska.................22...................18.......................-18,2
Karlovačka..................................34....................26..................-23,5
Dubrovačko-neretvanska..............25...................19.......................-24,0
Krapinsko-zagorska.....................24....................18......................-25,0
Međimurska.................................20....................15................-25,0
Virovitičko-podravska...................19....................14.....................-26,3
Ličko-senjska..............................33....................23.....................-30,3
Brodsko-posavska.......................37....................22.....................-40,5
Sisačko-moslavačka.....................41.....................24.....................-41,5
Varaždinska................................35.....................19................-45,7
Osječko-baranjska.......................70.....................37...............-47,1
- 14:30 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 04.02.2005.

Policijski radari

Vratimo se uobičajenim temama. Muči me već par dana, otkad je blog.hr bio u nesvijesti, objavljivanje krivih podataka u nekim medijima vezano za dvije stvari - policijske radare i smanjenje broja poginulih u prometu. Najprije ću objasnit ovo prvo.

Image Hosted by ImageShack.us

Nekoliko medija (dnevnih novina i specijaliziranih magazina) zaletjelo se s objavljivanjem krivog tumačenja jednog pravilnika koji se odnosi na uvjete u kojima rade policijski radari za mjerenje brzine. Konkretno, zove se Pravilnik o mjeriteljskim zahtjevima za mjerila brzine vozila u cestovnom prometu (Narodne novine 38/2001).
Pogreška se odnosi na nepotpuno tumačenje temperatura na kojima se radari mogu koristiti, pa se pisalo (a samo neki su to poslije ispravili) da se radari ne smiju koristiti na temperaturi ispod nule.
Izgleda da sam se ja jedini sjetio tražit dodatno i ispravno tumačenje i objaviti ga u novinama. Stiglo je iz Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo.
Pravilnik dakle propisuje minimalne uvjete koje uređaji moraju zadovoljiti da bi dobili pojedinačno tipsko odobrenje. Dakle, ako netko hoće policiji prodat uređaj koji ne funkcionira ispod 0 stupnjeva, neće dobit odobrenje. Ako uređaj podnosi niže temperature, za policiju je to još bolje.
Travimo, koji snima iz automobila u pokretu, ima dozvolu za rad do minus 10.
Postavljanjem uz cestu snimaju Multanova 6S (do minus 10) i Traffipax (do minus 15).
Za snimanje brzine iz ruke služe Multanova Star Laser (do minus 10), Marxman (do minus 30) i Falcon (do minus 30).

Još je jedna stvar nejasna ljudima kaj se tiče mjerenja brzine s radarima. Riječ je o odstupanju za 10 km/h ili 10 posto, koje se odnosi na dvije različite situacije. I ja sam donedavno to brkao, ali onda sam si zapiso i naučio sam.
Dakle, ta sigurnosna razlika kod mjerenja brzine (službeni naziv iz pravilnika) se kod svih mjernih uređaja oduzima od prikazane izmjerene brzine, pa se tek onda koristi u daljnjem postupku.
Za brzine do 100 km/h oduzima se 10 km/h (npr 75 je zapravo 65, a za brzine veće od 100 km/h oduzima se 10 posto. (npr. 150 je zapravo 135)
- 14:53 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.02.2005.

Snježne radosti - relaksacija od 'slave'

Nakon uplitanja u nedavnu aferu s internetskim ispovjestima bivše prostitutke i narkomanke evo uspio sam opet doći u središte interesa blogerske javnosti, nažalost ne svojom voljom i uz popratnu glavobolju.
Bolovanje mi je s druge strane napokon pružilo priliku da ujutro budem uz kćer kad se probudi, da joj se pridružim u snježnim radostima, spremim je na popodnevno spavanje kod bakice...Sve to mi nedostaje zbog luđačkog radnog ritma od minimalno tri radna vikenda mjesečno.
Nakon glupog incidenta s 'trešnjevačkim gangsterom' postadoh 'slavan' - slijedila je objava tekstova u svim dnevnim novinama, po internetskim portalima i najveća čast od svega - gostovanje na prvoj strani Blog.hr. Hvala dečkima i curama na ukazanoj časti, najradije bih da sam to zaslužio s nekim drugim pothvatom, ali što je tu je. Dugo ćemo se još družiti i bit će, uvjeren sam, još prilike za dolazak na prvu stranu.
Hvala na podršci i savjetima svim dobronamjernima koji su se javili, hvala na brizi i dobrim željama. Pozdravljam i one malo manje dobronamjerne.
Posebno pozdravljam ekipu iz Donjeg Dragonošca, za vas ću kad-tad osvojit milijun. Ako baš ne milju, bit će dosta i pola milje.
Svjestan sam da će priča o napadnutom novinaru sutra već biti zastarjela, tako je to u novinarstvu. Današnjih tisuću posjetitelja mojeg bloga sutra će se spustit na stotinu, preksutra na dvadeset, idući tjedan tko zna koliko...
Ako je makar jedna osoba skužila da osim priče o događaju na uglu Ozaljske i Okićke na ovom blogu ima još dobrih materijala, skupljenih u protekla tri mjeseca, i ako zbog toga opet navrati na ovaj blog (kojemu ću za tri dana morati promijeniti ime), onda ću moć reć da kontuzije po glavi i nozi nisu bile skroz uzaludne.
Na ovom blogu ima zaista svega, za svakog po nešto, a tako će bit i dalje:
kratki opisi automobila, stručne i manje stručne automobilske temice, stručne i laičke analize prometa i sigurnosti, fotografije s utrka i putovanja širom Europe (uskoro slijede Švedska, Malaga i Marbella, Rim, Pariz, Munchen), bračne i roditeljske temice, smiješne i tužne dogodovštine, fore i fazone, erotika (ne i pornografija)...

- 15:45 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 02.02.2005.

Jel' još netko hoće izjavu?

Jebem ti takav posao, ponavljam još jednom. Događa mi se ovih dana ono najnepoželjnije za jednog novinara crne kronike - da postane predmet pisanja svojih kolega. Nadavao sam se danas izjava kolegama koji prate kriminal i pravosuđe, s kojima inače svaki dan radim po terenu i sjedim po birtijama. Morat ću sutra sve novine kupit u selskom dućanu da prekontroliram kaj su napisali.
Kolegama sam danas rek'o sve, sutra se više ne javljam nikome, pokušat ću se zaistać odmorit.

- 16:11 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 01.02.2005.

Jebem ti takav posao

glupa slika glupe kuće bila je povod glupog napada

Jebem ti takav posao. To mi je nekoliko puta danas bila glavna misao, a odnosi se na crnju polovicu mojeg posla u Večernjaku, onu u crnoj kronici. Naime, na terenskom zadatku iz čista mira napao me neki mladić albanske narodnosti (htio sam napisati Šiptar, ali upozorili su me da to nije politički korektan izraz).
Tip je sitni kvartovski kriminalac (bar se tako sam hvalio), a u ovoj priči je bitan jer je dečko od cure o čijem sam tati kamataru pisao.
Na čošku Okićke i Ozaljske sam onak usput slikao zgradu u kojoj žive kamatar i njegova familija, inače svi skupa nekoliko puta kazneno prijavljivani zbog iznuda. Odjednom prek' ceste dolijeću neka histerična cura i njezin žgoljavi podrapani frajer.
Nisam čuo kaj su vikali, ali sam u sekundi skužio o kome je riječ. Primili su me za ruke i htjeli su mi uzeti fotoaparat, a Albanac je u navlačenju dočepao i torbicu s novčanikom. Uspio sam spremiti fotoaparat u džep jakne, ali nisam se uspio odmaknuti jer me frajer navlačio za jaknu, košulju i remen od torbice.
Dok sam pružajući pasivni otpor branio svoju imovinu i vikao da me pusti jer ću zvat policiju, uspio me rukom opalit po glavi i nogom po nozi. Tad mi je prekipjelo, pa sam si priuštio da ga nekoliko puta drmnem. Malo s nogom, malo s rukom, taman da ne prekoračim granicu nužne obrane. Na sekundu sam pomislio kak je zaslužio da ga iscipelarim, ali uspio sam se suzdržati. Ionako mi je bilo neugodno kaj se mlatim na cesti nasred Trešnjevke, ali morao sam se obranit.
Nakon kraćeg šoranja i natezanja pred zabezeknutim prolaznicima rekao sam tipu da idem u policijsku postaju, dvjesto metara dalje u Nehajskoj, a on je rekao da ide sa mnom.
Usput smo se svađali, glupan se predstavio kao Daut Sali (sumnjam da mu je to pravo ime), hvalio kak' se bavi kriminalom od svoje 14. godine, kak' ima četiri odvjetnika i da me imaju pravo tužit zato kaj sam slikao zgradu.
To što je nasred ulice bez povoda napao čovjeka koji obavlja svoj posao uopće nije doživio kao nešto nenormalno. Shvatio sam da je beznadan slučaj, da je njegovo poimanje dobrog i zla skroz izokrenuto, pa sam odustao od daljnjih rasprava.
Na pola puta do policije pitao sam jel' me hoće spojit s čovjekom kojeg sam zapravo tražio. Otišao je do njega i vratio se s porukom da ovaj neće razgovarati. Zanimljiv je bio njegov pristup kad se vratio - bio je manji od makova zrna, skoro da nije propuzao, ispričavao se i govorio da nije mislio ozbiljno.
Naposljetku sam se ipak čuo telefonski s 'kamatarom' i napravio kompletan tekst, ali umjesto da se popodne doma odmaram s djetetom, izgubio sam sat vremena u trešnjevačkoj postaji s policajcem koji se ne zna ni predstavit i još sat i pol u Traumi na slikavanju glave i donjeg desnog ekstremiteta.
A sutra - bolovanje i sve četiri u zrak.

- 22:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Muke ti ježove

Problemi koji su se ovih dana događali na Blogu.hr, a radi toga i na mojem blogu, još jedan su dokaz da je papir još uvijek najpouzdaniji način zapisivanja i čuvanja podataka. Preznojio sam se ovih dana, sama pomisao da sam možda tri mjeseca bezveze mlatio po tastaturi izluđivala me, iako sam zapravo bio sto posto uvjeren da će Dario i ekipa srediti stvar i vratiti nam Blog.hr još bolji i jači nego prije.
Jutros sam sat vremena potrošio da vratim desetak postova koji su nestali. Srećom sam ih imo spremljene na par mjesta, pa nije bilo problema, osim bezveznog utroška vremena. Na poslu sam, pa slike nemam vremena ponovo utovarit, budem poslije.
Baš sam skupio lijepih sličica po Monte Carlu i okolici, najradije bih sve pokazao ljudima, ali upozorava me žena da mi se zbog hrpe prevelikih slika blog ionako presporo učitava. Priznajem, malo sam pretjero s vel'kim slikama, morat ću preispitat politiku objavljivanja fotografija.
- 09:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< veljača, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Kaj je ovo?

Brzi pregled ili arhiva

Blogeri i blogerice (osobni izbor)