Totalno sam se otromboljio u protekla tri dana, možda bi čak i našao inspiraciju za nešto napisat, ali totalno mi se ne da.
Zarazio sam se. Obuzeo me virus 'free vikend'. Nisam naviknut na tako nešto, pa kad mi se svaki prijestupni mjesec dogodi da imam u komadu dva slobodna dana, sa ženom i kćeri, to mi se toliko svidi da nit ne skužim da je već ponedjeljak i da treba radit. Srećom, danas nema nikakve posebne frke na poslu, pa se može preživit onak u laganom ritmu.
Oh, kako to lijepo zvuči - free vikend. Većini ljudi koji negdje rade, penzijonerima, učenicima i studentima - slobodni vikend nešto je sasvim normalno. Meni je to nešto što rijetko doživljavam. Sam sam si tak' izabral. Srećom, isplati se, inače bi već odavno sve poslao u k...
Zapravo nas ima puno takvih. Ljudi smatraju normalnim da u nedjelju gledaju televiziju i slušaju radio, da čitaju friške novine u ponedjeljak, da odu po kruh i mlijeko do obližnjeg dućana, da se provozaju s autobusom ili tramvajem, da odu po novu kazetu do svoje videotekarke...
Upravo sam u takvoj situaciji bio ovog vikenda - imao sam slobodne dane i htio sam da svi oni koji rade budu u mojoj službi. Dođem do videoteke u podne i onda se na tren naljutim "pa zašto rade tek od dva". A onda razmisliš i skužiš da možda neki od tih koji rade nedjeljom ne čine to svojom voljom, da zapravo nemaju izbora, i da se nemaš pravo ljutit na njih.
Koliko ste puta bili s jedne, a koliko s druge strane. Tek kad probaš oboje, dobiješ potpuniju sliku.
Post je objavljen 28.02.2005. u 14:59 sati.