Blue jeans

Ma daj obuci levisice i stare bijele tenisice..

Ah taj poletni jugo-treš rokenrol. Ali nek bude uvod u temu.

Traperice, ta izlizana riječ za često izlizani komad odjeće fakat ima svoju težinu i značaj, pogotovo za mlade..A i za one koji su u međuvremenu ostarjeli nezaobilazne su, jer su u temeljima pop kulture začete u doba njihova rođenja i odrastanja.

Sjećam se kad su sredinom šezdesetih u posjet rodnom kraju došli amerikanizirani "Brajkovići". Brajković je zapravo bio suprug očeve sestrične Jelice. Emigrirali su u Ameriku nakon rata i dobro se situirali. Donijeli su oveći paket robe, mahom obleke svojih sinova da pomognu i malo razvesele našu brojnu obitelj. Bilo je tu svega; majica, košulja, jakni, nekih debelih tvrdih čokolada, kauguma, pokoji strip .. možda i tzv. Trumanova jaja, nisam siguran. Ipak, ono najvažnije; jedne traperice koje je stariji brat odmah prisvojio i ushićeno krstio u "super-rifle" makar su najvjerojatnije bile levisice.

Napravljene od plavog, čvrstog trapera s jakim prošivima, zakovicama i za pedalj podfrknutim nogavicama izgledale su fakat supermoderno, baš onako kakve su furali holivudski kauboji, mladi rokeri u usponu ili James Dean i njegovi pajdaši i pajdašice.

Te su traperice jedino bratu Draganu savršeno pasale, znam da ih je nosio par godina, nepoderive su bile.


A kako sam ja došao do svojih prvih traperica? Negdje početkom sedamdesetih sasvim slučajno sam kraj kioska na autobusnoj stanici našao u kvadratić složenu novčanicu od 500 austrijskih šilinga. Bilo bi bez veze pitati prolaznike "je li to možda vaše?" jer bi najvjerojatnije svak rado potvrdio da upravo panično traži tu lovu.

Stoga sam bez prevelike grižnje savjesti otišao u poštu, razmijenio šilinge za dinare i uvalio se u prvi bus za Zagreb. Traperice sam kupio u jednoj komisionoj radnji (preteči butika) u Staroj Vlaškoj čini mi se. Ostalo je za ćevape, coca-colu i neki film u kinu Balkan. Naravno, ta lova je bila dostatna i za autobusne karte.

U nedostatku originala, te traperice klasičnog kroja su nedugo potom kod jedne susjede-krojačice trokutastim umetcima ispod koljena prekrojene u trapezice. Tako smo Mladen (sin te krojačice) i ja konačno mogli otići u zabočki disko trendi-skockani, makar je moja mama stalno prigovarala da "pak s tim hlačama besplatno cestu pomećemo". Ako su se onak šmekerski iskidale oko ruba i na petama to nikako nije bio smak svijeta, a ako su se usput i malo izlizale na strateškim mjestima oko prepona, značilo je tek da se "češće premješta piton". XD

Kad malo bolje razmislim, uvijek je bilo pomalo drž-nedaj s oblekom u našoj obitelji. Nismo bili naročito imućni pa smo se u djetinjstvu i tinejdžerskoj dobi morali snalaziti, nasljeđivati, prekrajati, posuđivati..

Prvi ili drugi srednje, netko je imao onaj smiješni crveni portabl gramofon s ručkom i jednu jedinu ploču; Get it on - T. Rexa. Ali mi smo napravili mali tulum pred topličkom samoposlugom, pili nekakav ajer konjak, dimili Filter 57 i plesali boogie u mraku. Sjećam se da sam tada imao hlače koje mi je spasonosno donijela sestra iz Njemačke. Nekakve samtaste tamno crvene trapezice uske u struku s vidljivim gumbima na vanjskoj strani umjesto ciferšlusa i cijeli je svijet bio moj.

Nakon traper-trapezica u modu su ušle samterice. Jako uske u struku do bedara i ravno široke do gležnjeva (ali bez trapeza).

U Toplicama smo ih dali šivati kod starog Šuka gdje je srećom radio jedan naš znanac, modi sklon krojač. Nakon uzimanja mjere samo bi nadodao; dva metra samta, crnog ili smeđeg već prema izboru. Po samt smo također odlazili u Zagreb.

Sve te oskudice i peripetije s trapericama, samtericama itd. imale su jednu dobru posljedicu. Naučio sam kako sam suziti, skratiti i porubiti hlače. Ručno, da se razumijemo, samo s iglom i koncem. I da pritom šav bude čvrst i ostane originalan rub. Tutorijali za to došli su pojavom interneta i Youtubea. Međutim, ja sam to znao prije pedesetak godina.

P.S. Gledajući ovu ilustraciju prisjećam se naših ljetnih tuširanja s obješenom špric-kantom na jabuci iznad zdenca. I duet-žmikanja Draganovih traperica sve dok nisu zadnju kap vode i svoju plavu dušu ispustile.