Retro ribica

srijeda , 23.03.2022.


U uvali morskoj kraj oštre hridi
Ribu lovim, al' ona se neda
Kida mi najlon, skida mamce
A sve to kćerkica kraj mene gleda

Ja ribu trebam, to mi je misija
Ne pale me turističke trice
Već budno motrim vrške štapova
Hoće li zagrist orade, lice..

Gen ribara očito u sebi nosim
Šukundjeda nekog tamo iz Selca
I makar sam žabar, boli me njonjo
Ako me domaći gledaju ko krelca

Al' kao što rekoh, danas me neće
Pa toćam noge i trusim pivce
Taman je nekako dovućem do škrape
A ona mi pokida najlon i živce

A kćerkica što se kraj mene brčka
Tad uzviknu; Riba, pogledaj tata!
U ruci joj kamen, meni ga pruža
I grli me rukama oko vrata

Pogledam kamen začuđen malo
Gdje vidi ribu da mi je znati?
Ali mi potom proradi kliker
Fakat je riba, u ruci se zlati!

Fosil neki il' prirode djelo?
Tek, gleda me oko ribice šatro
Ili se samo kamičku htjelo
Da nastane ova pjesmica retro

(Uvala Peruški, tam nekih poslijeratnih godina. Kamena ribica, Tamara i Tea)

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.