Hikone, dio četvrti: do obale, od obale

27.06.2008., petak

Nakon muzeja sam se uputila do obale da napokon pošteno vidim to jezero.
Jarak oko dvorca.

Ovo je senzacionalna fotografija barske kornjače u pokretu! Dosad sam ih viđala samo kako se sunčaju ili plutaju, i zavidila im. :)

Manje simpatičan od Hikonyana, Jomaru-kun bio je maskota svjetskog sajma starih dvoraca održanog u Hikoneu 1987 (kako piše).

Bicikl čeka vlasnika pred javnim zahodom.

Nogometni akrobat, koji je radio ovo za vlastiti gušt...

Čaplja na kandelabru.

Kajakaš na rijeci ... .

Motociklisti čekaju zeleno

Kanal do jezera - sad sam već blizu obale.

Obala! Došetala sam direktno u luku...

Mul koji štiti luku od golemih jezerskih valova

Horizont, koji horizont? Baš je bilo mutno vrijeme. Inače je atmosfera bila kao na morskoj obali, samo što su falili galebovi... zato je bilo čaplji, a na Takejimi i pataka, koje bi panično polijetale iz skrovišta kad bih prošla iznad njih.

Dolazak izravno u luku je bio dijelom i namjeran, jer sam u prospektu iz turističkog centra na kolodvoru vidjela da iz nje isplovljavaju brodovi do otočića Takejime (jima = shima = otok) nasred jezera. Kad sam planirala put čak sam namjeravala "skoknuti" vlakom do još jednog mjestanca na obali ako mi ostane vremena, ali kad sam došla do lučice i vidjela da idući (i posljednji) brod isplovljava za 20-ak minuta, odabrala sam krstarenje (usprkos relativno skupe karte). Krstarenje je kratko, sve skupa traje sat i 10 minuta: 20 minuta do Takejime, 20 minuta natrag, i pola sata za obilazak dotične hridi, što je 10 minuta previše. ;)

Brod (s Tezukinim Leom na kabini! svašta)

Isplovljavanje

Pogled na Hikone s jezera, vide se dvorac i trokatna kula.

Pogled na luku

Uzgajalište nekih školjki, pretpostavljam.

Ribarica (lovi rakove)

Takejima se bliži.

Cijela Takejima je velika kvarcitna hridina kojih 500 metara duga, na kojoj je sagrađen budistički hram i par malih šintoističkih svetišta na najnemogućijim mjestima.
Hram viri iz zelenja

Primijetite golemu stjenčugu s natpisom... ne znam što piše, ali je najvjerojatnije budističko.

Pristanište na Takejimi

Dva mala majmuna

(iz nepoznatih razloga treći je bio malo dalje, s jizo crvenim bavarinićem pod bradom)

Kamena svjetiljka

Borovi strše nad pučinom

Strmina iza torii je zapravo prilično grozan prilaz šintoističkom svetištancu...

Još jedno svetištance na nemogućem mjestu.

S kraja Takejime čak se i nazire suprotna obala (koja uopće nije toliko daleko)

Obala Takejime

Divovski obelisk iznad hrama

Dokaz da i na jezeru ima plime i oseke

Na povratku smo oplovili otočić...

Natrag u luku.

Na kraju dana sam se prošetala do plaže da barem tabane malo namočim u jezeru (uopće nije bilo toliko hladno) i gledam daskaše (ne znam samo s kojim su vjetrom jedrili).