Marketing
Hikone, dio četvrti: do obale, od obale
Nakon muzeja sam se uputila do obale da napokon pošteno vidim to jezero.
Jarak oko dvorca.
Ovo je senzacionalna fotografija barske kornjače u pokretu! Dosad sam ih viđala samo kako se sunčaju ili plutaju, i zavidila im. :)
Manje simpatičan od Hikonyana, Jomaru-kun bio je maskota svjetskog sajma starih dvoraca održanog u Hikoneu 1987 (kako piše).
Bicikl čeka vlasnika pred javnim zahodom.
Nogometni akrobat, koji je radio ovo za vlastiti gušt...
Čaplja na kandelabru.
Kajakaš na rijeci ... .
Motociklisti čekaju zeleno
Kanal do jezera - sad sam već blizu obale.
Obala! Došetala sam direktno u luku...
Mul koji štiti luku od golemih jezerskih valova
Horizont, koji horizont? Baš je bilo mutno vrijeme. Inače je atmosfera bila kao na morskoj obali, samo što su falili galebovi... zato je bilo čaplji, a na Takejimi i pataka, koje bi panično polijetale iz skrovišta kad bih prošla iznad njih.
Dolazak izravno u luku je bio dijelom i namjeran, jer sam u prospektu iz turističkog centra na kolodvoru vidjela da iz nje isplovljavaju brodovi do otočića Takejime (jima = shima = otok) nasred jezera. Kad sam planirala put čak sam namjeravala "skoknuti" vlakom do još jednog mjestanca na obali ako mi ostane vremena, ali kad sam došla do lučice i vidjela da idući (i posljednji) brod isplovljava za 20-ak minuta, odabrala sam krstarenje (usprkos relativno skupe karte). Krstarenje je kratko, sve skupa traje sat i 10 minuta: 20 minuta do Takejime, 20 minuta natrag, i pola sata za obilazak dotične hridi, što je 10 minuta previše. ;)
Brod (s Tezukinim Leom na kabini! svašta)
Isplovljavanje
Pogled na Hikone s jezera, vide se dvorac i trokatna kula.
Pogled na luku
Uzgajalište nekih školjki, pretpostavljam.
Ribarica (lovi rakove)
Takejima se bliži.
Cijela Takejima je velika kvarcitna hridina kojih 500 metara duga, na kojoj je sagrađen budistički hram i par malih šintoističkih svetišta na najnemogućijim mjestima.
Hram viri iz zelenja
Primijetite golemu stjenčugu s natpisom... ne znam što piše, ali je najvjerojatnije budističko.
Pristanište na Takejimi
Dva mala majmuna
(iz nepoznatih razloga treći je bio malo dalje, s jizo crvenim bavarinićem pod bradom)
Kamena svjetiljka
Borovi strše nad pučinom
Strmina iza torii je zapravo prilično grozan prilaz šintoističkom svetištancu...
Još jedno svetištance na nemogućem mjestu.
S kraja Takejime čak se i nazire suprotna obala (koja uopće nije toliko daleko)
Obala Takejime
Divovski obelisk iznad hrama
Dokaz da i na jezeru ima plime i oseke
Na povratku smo oplovili otočić...
Natrag u luku.
Na kraju dana sam se prošetala do plaže da barem tabane malo namočim u jezeru (uopće nije bilo toliko hladno) i gledam daskaše (ne znam samo s kojim su vjetrom jedrili).
Već je bilo dosta kasno popodne, pa sam se s noge na nogu vratila do kolodvora...
Luk!
Crijep
Drvenjara
Prilično ofucani i naivni Nio ispred Kitano hrama.
Prolazim pokraj dvorca.
I za kraj, HikoKitty.
(opsjednutost Japanaca s Hello Kitty je nezamisliva... čak sam i ja popustila i kupila jednu)
Ostale fotografije možete naći na Photobucketu.
Post je objavljen 27.06.2008. u 17:18 sati.