mali brat karlo
22.02.2012., srijeda
KOLUMNA ka LIBRAR: ADIO KUMPANJO MOSORE
 Bilo je oko dva sata popodne u prošli petak kada mi je sportski kolega u mom sportskom uredu na stadionu pristupio i tužnim glasom kazavši da je vidio na net portalu da je umro Mosor.Bio sam vrlo iznenađen i osupnut, jer nisam znao ni da je bolovao.Nakon nekoliko minuta javila mi se u glavi slika iz Splita. Mislim da je bila 1975. godina. Ali točno se sjećam da je bilo oko podne na Solinskoj cesti preko puta Pravnog fakulteta na kojem sam studirao.. Prilazi mi moj sportski poznanik Milorad Bibić Mosor kojem sam u to vrijeme sudio, jer je igrao košarku za KK Partizan iz Kaštel Sučurca. I kaže mi - Veselko skužaj što te smetam, meni je želja postati košarkaški sudac. Bio sam vrlo oduševljen njegovom idejom i kazao sam mu - nama fali sudaca i dobro došao i javi se našem tajniku Škari, a i ja ću ti dati ruke u tvom naumu. Biti ću prepatetičan, a i pretenciozan da bez našeg "sudbonosnog" susreta na Solinskoj cesti možda ne bilo "dodatne soli" za ovaj tekst. Sve drugo je povijest. A što je Mosorova povijest? Čitam i slušam puno tekstova i nekrologa o Mosoru u našim pisanim i elektronskim medijima. Ja bih kazao. Imao si smisla za život. Zarazno si svojim duhom i humorom isijavao pozitivne vibre.Nisi se predavao. Zadnja pisma koju si slušao i koja te ispratila u sunčeve dimenzije - bila je arija - O SOLE MIO. Znakovito! Sudili smo više košarkaških utakmica skupa i upoznao sam te. Nisi slučajno postao međunarodni sudac, FIBA delegat i kontrolor. Mogao bih puno pisati, ali da skratim. Surađivao sam s tobom kasnije kao novinarom i urednikom Slobodne Dalmacije i dalje. Uvijek si bio profesionalan i sportski životan, što nije česta vrlina naših kolega sportskih urednika. Sječam se da smo 1978. u Zadru polagali za saveznog suca. Sretali smo se i kasnije po Splitu Ali izdvajam - jednom prilikom 1984. sreli smo se na željezničkom kolodvoru u Splitu, trebao sam suditi u Drnišu, ali vlakovi nisu išli zbog snijega. I Mosor mi je tada iskreno kazao - ja ću ti posvjedočiti da sam te vidio na stanici. U svezi stanica u njegovom pisanom tekstu po meni vrhunska biser baza - a tko se u kasnim nočnim satima nalazi na stanicama - zakašnjeli putnici, kurve i sportski suci. . . Je, je Mosore suđenje nije kruh sa 7 nego sa 8 kora, ali ipak sladak kruh. Jedan od zadnjih puta kada sam te na duže vidio bilo je na promociji tvoje knjige -"Zakon pjace" u Bookcaffeu u Makarskoj 2006. A da bude koincidencija prava , Mosor i ja smo se viđali na pjaci 70-ih godina, ali svatko u svom "kantunu", jer takav je zakon pjace bio. Drago mi je što su na promociju došli i tvoji košarkaški prijatelji - Siniša Alemani , Dinko Živković i drugi, prijatelji s nezaboravnih druženje u Krvavici - Antiša Montana, Filip Filipeti i drugi. Makarska te upoznala i poštovala. Žao mi je Mosore što se s tobom nisam više družio. Možda nisi čitao rimskog pjesnika Lukrecija, ali shvatio si da život nije "zadato mućenje", nego i filozofija užitka, a ja bih još dodao i humora kao što si svojim pozitivnim, humoristicnim, ironičnim - pedagoškim tekstovima i riječima debelo pokazao. Zato dragi moj kumpanjo Mosore koristim ovu priliku da za tebe i sve svoje sportske i životne prijatelje u Makarskoj na Sportskom centru, gdje si puno utakmica sudio, prolijem malo crnog vina po našoj majci zemlji, kao što iskonski običaji govore. |
