mali brat karlo
27.10.2009., utorak
KOLUMNA ka LIBRAR: SVAKI DAN JE PUTOVANJE, A SAMO PUTOVANJE JE DOM
Ovaj post posvećujem svim svojim prijateljima s kojima sam putovao po svijetu i svim putnicima namjernicima.Ima nešto što me tjera da putujem. Svega se mogu ostavit - od pića, hrane, duhana i ostalog. Ali od putovanja najteže. Dobrim dijelom se slažem sa Robertom Luisom Stevensonom - engleskim pjesnikom, romanopiscem i esejistom, koji je kazao: "Što se mene tiče ne poduzimam putovanje da bih nekamo stigao, već da bih putovao. Putujem radi putovanja. Velika je stvar kretati se". Ovo nedavno moje putovanje bilo je agencijsko, kao što zadnjih godina često prakticiram. Razlikuje se od onih nekadašnjih mojih putovanja auto stopom, vlakom, autobusom, pa dokle se stigne. Ali i ovakva putovanja imaju svoje prednosti. Upoznaš ljude koje možda nikad ne bi upoznao. Ali ovaj put se dogodila i jedna slučajnost. U mom autobusu agencije "Atlas" bila su dva para iz mog grada - Makarske, od koje sam neke i poznavao. Nitko nije znao za druge dok se nismo ukrcali u autobus u Zagrebu. Što ti je Internet prodaja! Radni naziv putovanja se zvao - Toskanska čarolija s Rimom. Putovanje i bijaše čarobno.Dijelom se to vidi i na slikama. Oduševila me Ferrara, u kojoj svi voze bicikle. U Bagno Vinoniju sam u termalnoj vodi prao noge i jačao cirkulaciju, u Firenci se zbog rijeke kulturnih hodočasnika nisam u galeriji Uffizi susreo sa Botticellijevom Venerom. Ali sam zato na zidiću, crkve San Lorenzo u društvu golubova nazdravio vinom "Nobile" svim putnicima. Prolio sam nešto vina i za bivše svoje suputnike i prijatelje, koji sada putuju po drugim dimenzijama. Da sam znao da je u toj crkvi i grobnica obitelji mecena Medici i za njih bih prolio koji gutljaj trpkog toskanskog vina. Na skalinama Piazza del Duomo sjetio sam se Uskrsa 1982. i Tine Fried iz Rimlingena čiji mi se hod svidio i morao sam se dignuti sa tih skalina i prići njoj, iako sam bio zamantan jakim suncem i . . . Nisam se popeo na zvonik crkve u Montepulcianu, ali zato sam u parku u Montalcinu izveo 10-minutnu solarnu jogu i kako kaže moj Makaranin Milan - za to vrijeme sat na zvoniku je čudom proradio. U Rimu ništa novo, osim što sam se na Piazza Navona spontano uključio u sindikalnu manifestaciju. Da, iznenadila me je jedna šarmantna gospođa iz Bolonje na privremenom radu u Rimu, koja me je u prolazu u jednom parku blizu Koleseuma počastila vegeterijanskom picetom. Na Navoni i piazzi Spagna nisam sreo svog poznanika- slikara karikatura Branka, kao 1979. i 1982. g. Ali sam doznao od jednog talijanskog slikara da ga i on ne viđa preko 20 godina. Ubacio sam 20 centi u fontanu di Trevi, a i novčić mi je prošao u rešetke iz veprovi usta u Firenci, što nekima i ne uspijeva, kao mom Makaraninu Marinu, koji će na putu za Rim možda zaobilaziti Firencu. Ne treba zaboraviti spomenuti ni meni posebno dragu Sienu, sa svojom jedinstvenom školjkastom glavnom pjacom. Sve pohvale našoj simpatičnoj vodićki Idi. Ali moram priznati da nisam poslušao njezinu sugestiju da ne stavljamo hranu od doručka u naše putne "zobnice". Kakav je to putnik namjernik s praznom zobnicom ? Puno je impresija bilo u tih pet neponovljivih dana putovanja kroz Toskansku čaroliju s vječnim Rimom. Zato ću zaključiti s rječima japanskog haiku pjesnika i slikara M.Basha: "Svaki dan je putovanje, a samo putovanje je dom.        |
- 12:59 - Komentari (14) - Isprintaj - #
17.10.2009., subota
KOLUMNA ka LIBRAR: MUZIKA NEMA GRANICA
U četvrtak navečer 1.listopada 2009. je u Makarskoj na prepunom trgu Tina Ujevića održan je završni koncert međunarodnog omladinskog simfonijskog orkestra. Tako su završeni 9. omladinski glazbeni susreti "Zajedno" koji su ove godine održani u Makarskoj od 25. 9. do 3. 10./09. pod pokroviteljstvom i u organizaciji Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Grada Makarska i Glazbene škole Makarska. Drugi koncert se održava u tvrđavi Revelin u Dubrovniku 2.10. /09. Na ovim susretima u zajedničkoj filharmoniji pod ravnanjem dirigenta Tomislava Fačinija su svirali mladi glazbenici iz 10 država: Rusije, BiH,Slovenije, Srbije, Češke, Crne Gore, Rumunjske, Poljske, Njemačke i Hrvatske. Prvi susreti su održani u njemačkom gradu Neumarktu, gradu prijatelju Makarske, 2001. g. Susreti su pokrenuti u znak zbližavanja glazbene mladosti Europe. Naime za vrijeme drugog svjetskog rata u Neumarktu je bio logor sa 38 baraka u kojem su bili zatvorenici iz više zemalja srednje i istočne Europe u kojima su mnogi i izgubili život. Nakon što su saveznici oslobodili Neumarkt u te barake su uselili Nijemci koji su bili istjerani iz zemalja srednje i istočne Europe. Zbog toga su čelnici Neumarkta u znaku zbližavanja mladih iz tih zemalja pokrenuli ove glazbene susrete. Koncert je otvorio dogradonačelnik Makarske prof. Ivan Ivanda, koji je zahvalio mladim glazbenicima i gostima na sudioništvu na ovom glazbenom susretu pod motom - Zajedno. U ime utemeljitelja i njemačkog grada Neumarkta zahvalio se Helmut Javorek, naglasivši da ovakvi susreti mladih trebaju biti doprinos miru u Europi i da se nikad ne ponove strahote drugog Svjetskog rata. Program koncerta od Ere s onoga svijeta Jakova Gotovca, preko koncerta u G -duru A. Vivaldija do IX simfonije A.Dvoraka razgalio je i digao na noge oduševljenu publiku, koja je višeminutnim frenetičnim pljeskom zasluženo nagradila mlade glazbenike u ovoj hvala vrijednoj glazbenoj akciji, pod znakovitim motom - Zajedno. Da je kojim slučajem Tin Ujević mogao ustati izrecitirao bi svoju pjesmu - Pobratimstvo lica u svemiru, jer toliko je pozitivna energija osupnula i osvijetlila njegov trg, kao da je dolazila iz vasione, da parafraziram velikog Tina Ujevića. Samo da podsjetim, Tin je hodao kao dijete ovim trgom. Bio sam jedan od sretnika koji je to velebno ozračje imao prilike osjetiti skupa sa prisutnima. S nekim sudionicima sam kratko i porazgovarao netom poslije koncerta. Pa zbog toga sa zadovoljstvom i ushitom pozdravljam mlade Poljake i njihove pedagoge iz Czestochowe, pedagoge Juliju i Milorada iz muzičke škole Josif Marinković iz Zrenjanina, Milevu iz muzićke škole Vida Matjana iz Kotora, harfisticu Mirtu studenticu IV godine glazbene akademije iz Zagreba i sve druge s kojima nisam uspio porazgovarati.Još jednom se pokazalo da je muzika ono što ujedinjuje i briše granice među ljudima, zbija ih u zajedničkoj potrebi za ljepotom, razumijevanjem i humanošču. Ili kako bi to kazao Ignio Tarchetti: Među umjetnostima muzika je najbožanskija, jer je od svih najmanje određena granicama. Okupala me i omuzila Tarchetijeva misao i zato ću je napisati u orginalu: LA MUZICA E FRA LE ARTI LA PIU DIVINA, PERCHE LA PIU INDETERMINATA. p.s. Vidimo se 2010. g. na jubilarnim 10. glazbenim susretima ZAJEDNO u Neumarktu. DOPUNA POSTU Pod utiskom muzike mladih interpretatora zaboravio sam napisati da je u programu koncerta sudjelovao i KUD "Salona" iz Solina, koji je na početku pod pratnjom omladinske filharmonije dojmljivo i sa osjećajem u svakom koraku izveo plesno kolo iz "Ere s onoga svijeta".Svi sudionici koncerta i druženja -" ZAJEDNO" premjestili su se u obližnji restoran "Porat", koji je bio prava luka, kao što mu znakovito i ime kaže, za utvrđivanje poznanstava i prijateljstava mladih nadarenih muzičara. Što kazati na kraju, nego doviđenja i ponovilo se.  |
