mali brat karlo
01.04.2009., srijeda
Kolumna ka Librar: ERRATA CORRIGE!
Dragi citatelji u blogosferi shvatite ovo moje pisanje dobronamjerno u smislu sociloškog, psihološkog i inog pitanja. I preispitajmo se svi skupa. O cemu se radi? Benigna, ali meni zanimljiva tema. Ja sebe shvacam u nekom smislu boemom, ma kako se to shvatilo. Ne patim od velikog reda. Ali vec duže vrijeme nastojim da "kaos" od puno spisa u mojoj kancelariji bude u nekom geometrijskom redu, bar pod pravim kutem. Tako se bolje osjecam. Jer bez geometrije nema reda, kazao je jedan filozof-matematicar u staroj Grckoj.Vec par godina obracam pažnju na ponašanje ljudi na raznim sastancima od politickih do sportskih. U tome mi je posebno zanimljivo kako ljudi ostavljaju stolicu poslije sastanka, na kojoj su sjedili tijekom sastanka. Otprilike 60% ih ostavlja stolicu van škvadre, kako je nisu zatekli prje nego su sjeli. Evo svjedok sam i na zadnjih nekoliko sportskih klubskih sastanaka na Sportskom centru o toj antigeometriji. Žao mi je što nisam psiholog, sociolog , antropolog. . . da to protumacim . Bar zbog zanimljivosti. Nedostaje mi dimenzija, kako to sada izgleda u Europi. Doduše bio sam svojevremeno na nekoliko sudačkh ragbi seminara Svjetske ragbi federacije (bivše FIRE) od Bordeauxa do Praga. Tim prigodama koliko se sjecam velika vecina je povukla stolicu za sobom, kako su je našli. Naravo ucenje je u tome: ponašajmo se u "tuđoj" kuci , kako prilici obicajima. To je detalj, ali da li je samo to? Ali ipak nema ništa u tome možda konacno loše. Ljudi su zanijeti životom i jednostavno žure. Tko ce misliti na položaj stolice, pogototvo u ovoj nadolazecoj recesiji. Pozdrav svima, a i stolicama, a i ustolicenim! p.s Errata corrige! Odnosi se na veliku vecinu nas. |
