mali brat karlo
16.12.2008., utorak
KOLUMNA ka LIBRAR: MOTOVUNSKA ČAROLIJA
S obzirom da je vrijeme kao kategorija, u najmanju ruku, po meni vrlo upitna, ovaj post pišem sa "velikim zakašnjenjem". Htio bih ovim postom istovremeno izvjestititi svoje prijatelje i poznanike da sam ipak bio na jubilarnom 10-om MFF u Motovunu, koji se održao od 27.7. do 1.8. 2008., iako do dan danas nisu dobili razglednice. Nije mi jasno zbog cega se to dogodilo. Iako sam uredno poslao razglednice, doduše standardno bez marke, one nisu stigle. Iako sam u tom stilu vec par godina stizale iz Motovuna, a par desetetljeca iz cijelog svijeta. Obratiti cu se najprije Hrvatskim poštama, a ako to ne uspije i međunarodnoj poštanskoj zajednici da mi daju objašnjenje. Jer postoji međunarodna poštanska konvecija, koja je još uvijek na snazi, i kaže - sve razglednice i pisma možete poslati na teret primatelja. Ali pustimo sad to. Želio bih da uživate u fotografijam koje su u postu. Ima ih razno raznih. Motovunski filmski festival je svojevrsni Woodstock, jer mladost i oni koji se baš tako osjecaju mladima, spavaju u vricama za spavanje u kampu više godina. Druženje je fantasticno. To su posebni filmovi, bez i jednog incidenta, iako su ljudi veseli i popiju. Ali vlada pozitivna energija. Na fotografijama su ljudi iz Makarske, i dragi ljudi iz cijelog svijeta, do bjelosvjetskih glumaca, kao Rade Šerbeđija i redatelja na čelu sa slavnim svjetskim redateljem Kenom Russellom. Russell je dobitnik - The Motovun Maverick Award nagrade - namijenjen autorima koji su, najkrace kazano, zadužili filmsku povijest kršenjem tabua.Redatelj je između ostalog filma Tommy, rock opere grupe "The Who" u kojoj nastupaju Elton John, Eric Clapton, Tina Turner, i Jack Nicholson. Ken Russell je moja posebna prića. Htio sam ga sresti, ali nisam znao kako? Nakon svih dodjelivanja nagrada, za koje nisam imao ulaznicu sjeo sam ne terasu hotela Kastel u Motovunu, družeči se sa sobom. I što se dogodilo? U jednom trenutku sjedeci sam za stolom, otišao sam u WC. Kada sam se vratio bio sam iznenađeno zapanjen, kada sam za svojim stolom vidio Kena Russella sa svojim društvom. S obzirom da sam postavio vriću za spavanje na jednu stolicu sve druge stolice su bile slobodne. On mi se ispričavao što su sjeli za mojim stolom bez pitanja, i šeretski me pitao da li ja znam tko je on. Ja sam odgovorio u njegovom stilu da znam više Russella, kao engleskog filozofa Bertranda Russella. Sve je završeno u stilu zafrkancije i druženja.( na slici Russell je sijedi gospodin, a ja iznad njega). Našim susretom se još jednom pokazalo, da ono što želite, da vam se to upravo može dogoditi. Doduše nisam to pošto poto želio. Ali se ipak dogodilo. Sve je moguce! Na kraju želim cestitati direktoru festivala Igoru Mirkovicu, što sam napravio i u živo(pogledaj sliku) Vidimo se dogodine u Motovunu.               |
