Sjecam se sredine kraja 70-ih i 80-ih godina. Ali ovo želim napisati u hipu kako se je i dogodilo. Što želim kazati? Kačićev trg, kako sada izgleda, renoviran je 1976. godine po nacrtu i ideji arhitektice Olge Pavlinović. Ali da uđem u meritum stvari.
Prije par dana, sjetio sam se tih "davnih" 70-ih i 8o-ih, Ali mi se čini da je to bilo jučer. Nisam htio sjesti ni u jedan kafic na Kačiću. Istina smetala mi je kakafonija muzike iz obližnjih kafića, koja se prelamala i odbijala od Kačićeva spomenika. Ali to nije bio glavni razlog zašto sam sjeo na Kaćičeg trg. Važnije mi je bilo probuditi i evocirati uspomene. Jer kao što se kaže - gdje si jedan put "brumao" uvijek se vračaš. I stvarno mi se vratila ta snaga i ideja druženja kakva je bila onda, kada, ipak se pokazalo da je energija neuništiva, bez obzira na privid vremena.. Želim zahvaliti Branku koji živi u Njemaćkoj i Nikoli koji živi u SAD-u, koji su mi dali ruke u nočnoj avanturi druženja koja je počela na Kačiću i preko rive ponovo završila na Kačiću. Uvijek sam bižao kući u druženju s nočima i noćnicima, prije nego svane, jer sam bio uvjeren da tada čarolija noći završava. Ali rečenica jedne simpatićne Sarajke, kada je več debelo svanulo, me je zamislila i oduševila. Ona je kazala da čarolija tek počimlje kada svane. Možda je u pravu, jer svetlo bez nas ne postoji. Mi ga palimo i gasimo, bez obzira na sve. Ovom prilikom želim pozdraviti simpatične: Azru, Majdu, Ninu, Veroniku, Barbaru, Paulu, Antonelu, , Andrea, simpatične Imočanke i druge cure koji su pomogli Branku ,Nikoli i meni da skupa sa ostalim dežurnim nočnicima dočekamo ushičeno makarsko jutro. Svjedok nam je sivo , "suro" ali i pitomo Biokovo. Život ima smisla.
|
Htio sam pisati o nekim drugim stvarima, o nekim sportskim i inim poduhvatima. Ali sam shvatio da je poduhvat i uspješno se kretati ulicama. Evo što mi se dogodilo sinoć. Hodajuči prema Lištunu u Makarskoj., jedna mi je cura zalila crnim vinom moje izlazne bile gače. Njezin se momak ispričavao predlagajući da što ču popit . Ja sam kazao da nema veze. Nažalost nije se vino slučajno prolilo, nego namjerno ga je dama bacila iz usta, ali ne na mene. Ali ja sam imao peh da san usputno naišao. I ispao sam kolateralna šteta, kako se popularno kaže.
Što je uopće kolateralna šteta.? Možda smo to svi mi? Ali ja više vjerujem u kolateralnu sreču svih nas , ma kao to shvatili.Zadnji put su moje bile gaće bile kolateralna šteta refula vitra u u gornjem gradu Budimu u Budimpesti prije dva miseca, kada je vitar bacio čašu vina na mene . Ali i to nije bila moja greška. Ali pustimo to. Mada sam to pranje gača platio 35 kuna, kao bocu kvalitetnog crnog vina u Budimpešti. Zašto uopće prati gače od crnog vina. Zbog čega i zbog koga i odnosu na što. Postavimo postulat što više fleka od crnog vina to smo iznad svega. A crno vino je i zdravije od bijelog, tako enolozi i znastvenici kažu.
KADA SE VINO PROLIJE TO JE SREČA. A ako padne po vama još bolje, kao i kad vas ptica posere. Tako kažu u narodskoj mitologiji. Ima nešto u tome. Zar ne?
|