mali brat karlo
12.08.2008., utorak
KOLUMNA ka LIBRAR: MAKARSKA ČAROLIJA
Sjecam se sredine kraja 70-ih i 80-ih godina. Ali ovo želim napisati u hipu kako se je i dogodilo. Što želim kazati? Kačićev trg, kako sada izgleda, renoviran je 1976. godine po nacrtu i ideji arhitektice Olge Pavlinović. Ali da uđem u meritum stvari.Prije par dana, sjetio sam se tih "davnih" 70-ih i 8o-ih, Ali mi se čini da je to bilo jučer. Nisam htio sjesti ni u jedan kafic na Kačiću. Istina smetala mi je kakafonija muzike iz obližnjih kafića, koja se prelamala i odbijala od Kačićeva spomenika. Ali to nije bio glavni razlog zašto sam sjeo na Kaćičeg trg. Važnije mi je bilo probuditi i evocirati uspomene. Jer kao što se kaže - gdje si jedan put "brumao" uvijek se vračaš. I stvarno mi se vratila ta snaga i ideja druženja kakva je bila onda, kada, ipak se pokazalo da je energija neuništiva, bez obzira na privid vremena.. Želim zahvaliti Branku koji živi u Njemaćkoj i Nikoli koji živi u SAD-u, koji su mi dali ruke u nočnoj avanturi druženja koja je počela na Kačiću i preko rive ponovo završila na Kačiću. Uvijek sam bižao kući u druženju s nočima i noćnicima, prije nego svane, jer sam bio uvjeren da tada čarolija noći završava. Ali rečenica jedne simpatićne Sarajke, kada je več debelo svanulo, me je zamislila i oduševila. Ona je kazala da čarolija tek počimlje kada svane. Možda je u pravu, jer svetlo bez nas ne postoji. Mi ga palimo i gasimo, bez obzira na sve. Ovom prilikom želim pozdraviti simpatične: Azru, Majdu, Ninu, Veroniku, Barbaru, Paulu, Antonelu, , Andrea, simpatične Imočanke i druge cure koji su pomogli Branku ,Nikoli i meni da skupa sa ostalim dežurnim nočnicima dočekamo ushičeno makarsko jutro. Svjedok nam je sivo , "suro" ali i pitomo Biokovo. Život ima smisla. |
