< | lipanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
- želim putovati! :-)
- i dalje želim crtati, slikati, ne zaboraviti tu stranu sebe jer je to ono što volim
- želim naučiti svirati bubnjeve! freet je bio zauzet cijelo ljeto, smrc, ali ostaje neispunjena želja :)
- MORAM odigrati Metal Gear Solid 3 i 4 i ponovno se zaljubiti u adrenalin, snagu, hrabrost...ne znam možete li to shvatiti dok ne odigrate. najtoplije preporuke. :)
- imala sam nekoliko novogodišnjih odluka, pa da i njih upišem. dakle,
1.bit ću manje Ljutko.
2.bit ću manje Ljubomorko.
3.bit ću zdrava. Mali Rambo. :)
- želim ptice jednog dana u svojoj kući/stanu. obožavam ptice. prekrasne su.
- ...
Blog.hr
najduža cimersko-prijateljska veza :P
moja injica
truth defender dasha!
Kio!
ultrazanimljiv blog jedne callgirl
čovjek s dušom :)
ribafish
sandro
moja spaljena lijena za pisati postove! :)
(ne)čovjek
grube
KUD Tomislav
"oprosti, djevojko, možeš li mi otići do kioska kupiti malu bočicu konjaka? pao sam dok sam hodao i udario glavu. i ne mogu hodati. to je još iz rata, znaš."
kad sam pristala, u ruku mi je pružio hrpu sitniša. prosio je, dakle. za alkohol.
i znam da sam kao mala odbijala otići bratu po cigarete iz razloga što ih nisam podnosila, što sam znala da ga truju, što mu nisam ja željela to kupovati.
kao malo starija sam razmrvila joint nasred livade.
odbijala piti alkohol jer nam je razorio obitelj.
Bože, stvarno sam odrasla od tad.
i otišla sam kupiti jadnom, nesretnom čovjeku konjak.
jer sam znala da će mu ga kupiti netko drugi, ili će se s mukom odvući i kupiti ga sam.
pa sam se vratila tužna i neko vrijeme slušala njegovu priču o ratu.
što sam mogla reći?
"imala sam tu sreću da stvarno nisam doživjela pravi rat"
imala sam tu sreću da me ovaj jadni beskućnik zaustavio i, snažnije od bilo čega, natjerao me da malo razmislim o sebi i ljudima oko sebe.
da nisu svi sretni kao što sam ja trenutno.
već neko vrijeme mogu reći da mi stvarno...ide.
stvarno sam sretna i zadovoljna i sobom i stvarima oko sebe.
puna sam energije i entuzijazma i osjećam se kao da je zbilja sve moguće.
zbilja je sve moguće.
ali pritom često zaboravimo mnogo toga oko nas.
i neke velike stvari koje se čine malenima
i neke male stvari koje se čine velikima.
otkrila sam tajnu sreće za ganjatelje slobode- strijelce. dakle, pošto je sloboda nužna, a sve je u glavi, shvatila sam da je bitan samo taj osjećaj potpune slobode i nesputanosti.
bitan je osjećaj da ja u ovom trenutku mogu spakirati stvari i otići putovati, mogu nestati na mjesec dana, mogu biti što god želim. imam slobodu izbora- imam svoj život.
sam taj osjećaj dovoljan je da cijenim ono što imam i shvatim da sam zapravo ugodno vezana za drage ljude, da ih želim u svojoj blizini, da možda i ne želim pobjeći nikamo.
mogu, zar ne? to je sloboda.
ali ne želim.
obećanje da ću uvijek ostati Ja i Svoja.
radujem se ljetu ispred sebe.
ovih nekoliko dana ispunjenih ljudima, suncem, plivanjem u moru, osvježavajućim kriškama lubenice i salatama kojih se nisam mogla zasititi zbilja me ispunilo.
radujem se crtanju jer žudim uhvatiti olovku u ruke, stvarati, radujem se knjigama kojima ću si krjepiti dušu (konačno!), radujem se izlascima...
radujem se onom mirisu ljetne večeri koji ispuni grad čim sunce malo padne...
mmm...obožavam taj miris...
obećah si post pred odlazak iz zagreba.
ostvarila sam ono što sam si zacrtala.
pozitivne misli možda stvarno prizivaju sreću.
pijanke pred kraj postaju gorke.
ugodno gorke, poput piva, ipak su naše.
On dolazi.
brdo stvari čeka na mom krevetu.
sve svoje sa sobom nosim.
jer dom...
gdje je dom..?
rekli su mi:
s godinama koje budeš provodila ovdje, u velegradu,
sve ćeš se više vezati za njega.
onaj bučni grad prepun smoga stvorit će u tebi ovisnost,
i više se nećeš moći zamisliti nigdje drugdje.
vratit ću se još nakratko,
da udahnem tog užarenog smoga
i zagrlim drage ljude.
ali za mene ljeto počinje...
u zadnje vrijeme došla sam do spoznaje da definitivno MORA nešto biti u tom horoskopu.
(sad bi me kolege psiholozi- znanstvenici ubili na tako nešto "upitne valjanosti, pouzdanosti i blabla")
ali stvarno. i pritom ne mislim na one dnevne, tjedne i mjesečne prognoze koje bi trebale biti jednake za 1/12 cjelokupne svjetske populacije. mada i tu nekad pogode, ali nema veze.
mislim na nekakvu činjenicu da pripadnici istog horoskopskog znaka imaju neka zajednička obilježja.
postoje predrasude o pripadnicima horoskopskih znakova, pa često znam čuti "a?? on je škorpion? uh, bolje ga se kloni" i slične rečenice ukomponirane u svakodnevne razgovore.
ja sam primjer jedne strijelkinje. vatreni znak. istina je da sam onako djetinje optimistična i neodlučna i aktivna i kreativna. strašno mi je važna sloboda (mišljenja, izražavanja, kretanja, življenja). kad osjetim gušenje, imam poriv pobjeći. volim sportove, aaa. (svašta sam probala, od ritmičke gimnastike u vrtiću pa do stolnog tenisa i košarke u osnovnoj i srednjoj).
to su samo neke sitnice.
ali došla sam do pretpostavke da su strijelci uglavnom žestoki individualci i(li) kreativci.
eto, počevši od tvrdoglavog mrgudnog Nija, Dashe koja rastura kako god okreneš, Kellera na likovnoj akademiji, Freetoole koji je sav čvrknut i životni mu je san glazbena akademija, Čovjeka-puse, Merry koja pjeva ko ptičica, sebe koja ne znam što bih radje- crtala ili pisala...
uvijek se nasmijem čitajući ovakve (klikni) članke.
eto mene nenormalnu u zadnje vrijeme (opet) pucaju bubnjevi.
za mene je čovjek koji sjedi za bubnjevima strašno moćan.
uaaaaa. i sexy, ali nema veze.
i tu sam moć osjećala kad sam učila svirati Toxicity. VRLO DALEKO od savršenstva, ali taj osjećaj...u starom Porečkom remontu, za kojeg me još vežu lijepe uspomene...
uglavnom, Malo Srce je odavno već obaviješten da ću si, kad budem velika i bogata (ok, možda neću biti baš bogata ali ću si valjda uspjeti uštediti za bubnjeve) kupiti tu moćnu stvarčicu i nabijati po njima kad god osjetim višak energije.
/muay thai još uvijek dolazi u obzir kao alternativni način ispucavanja energije kroz...tučnjavu/
ja mislim da čovjek treba ostvarivati sve svoje snove.
dokazano je da na samrti ljudi uvijek žale za stvarima koje NISU učinili, a manje za onima koje jesu.
uvijek sama sebi zadam obećanja i nastojim ih ostvariti...
život je tu da bismo ga proživjeli, zar ne...?
SOAD "toxicity"
p.s. zahvala strijelcu Freetooli koji je odlučio žrtvovati vrijeme i živce u svrhu mog glazbenog uzdizanja.
već tri dana pokušavam im, uz kruh koji pojedu dok ja ne gledam, uvaliti grancereale. žitarice su to, i suho voće, prava poslastica. ali ne, te ptice su svojeglave i očito ne vole slatkiše.
u tijeku je učenje za nemilosrdne rokove, što svi oko mene dobro znaju.
pa kolektivno, više- manje, grijemo stolice.
viroza obilježava tjedan dana kako me već muči.
mislim da cuganje u petak i subotu i nije baš pomoglo mom grlu. možda zbog toga što je postotak alkohola bio premalen. samo ledeno pivo.
mmm...pivo.
/open air x2. Malo Srce je otišao već u subotu kako bi me pustio da sa svojima idem van i nacugam se i... prijevod: on je zbilja želio na tu feštu svog prijatelja koji je dao taj neki zadnji ispit/
uporno odbijam propolis (!!!) i ne mogu si zamisliti da ga ukapavam u grlo.
to je jedna od najfuj stvari za koje znam. koja mi i nije baš pomagala inače kad me boljelo grlo.
nadam se da će me do vikenda proći ta viroza i umor i vječna pospanost.
danas sam se sva oduševila zbog malih stvari.
izišla sam iz svog mračnog faksa i...nebo je bilo sivo, ali je sunce sjalo, i mene je svu obuzela neka radost.
obožavam kad se tako ispunim energijom bez nekog posebnog razloga.
(možda je razlog bio taj što sam izišla iz faksa, jup, to mora da je to)
općenito, znate li onaj osjećaj kad uđete u neku trgovinu, i zasvira neka vaša pjesma, i to vam bude dovoljno da u trenu imate energije za otrčati maraton.
(ok, ja ne bih imala energije za otrčati maraton jer sam definitivno više sprint- tip, ali mislim na ostatak ljudi)
meni se to događa kad, šetajući kroz importanne, začujem hrpu cvrkutajućih stvorenja u zoo- shopu.
ili, kad razmišljam o prethodnom/sljedećem izlasku, o nekakvim smiješnim situacijama ili o ljudima koje jedva čekam vidjeti...
onda se počnem smješkati ili, nedajbože, smijati kao neki freak hodajući sama cestom.
kad smo već kod izlazaka, ne mogu vjerovati da je netko za mene i geu pomislio da smo lezbe. no, dobro, mi se nekad znamo tako malo zafrkavati, ali te večeri nismo. jednostavno, večer je bila sva šašava, a i ljudi koje smo upoznale.
i naša treća cimka Moon je proglašena lezbijkom.
eh, blago nama.
trio lezbikus.
da se razumijemo, nemam ja apsolutno ništa protiv lezbijka. ali jednostavno, ne shvaćam kako netko pored svih tih DIVNIH smotanih primitivnih slatkih muških bića može uopće pogledati neku ženu!!
još jedna stvar...
postoje li za vas osobe koje jednostavo...nekako...osjećate kao...nešto posebno?
kemija, fizika ili neka sasvim druga sila učine svoje, od početka su special, kliknete se od prvog trenutka, i zalijepite im na čelo oznaku "MOJE".
poželite ih čvrsto zagrliti, a onda uhvatiti za ruku, gumicom izbrisati svijet oko vas i reći- dođi da ti pokažem moj svijet!
pritom ne mislim nužno na nekoga koga želite zbariti
npr. Malo Srce bio je jedna takva osoba, te večeri kad smo se upoznali, uletjela sam mu u zagrljaj kako bi me spasio od nekog napornog tipa koji me proganjao.
i kad smo brdo vremena bili prijatelji (nakon prethodne kratke veze), mada nisam u tada željela ništa s njim, on je bio taj koji je znao cijelu noć probdjeti u mom ulazu, pričajući sa mnom, dok smo sjedili na stepenicama (ja u pidžami i ogrnuta dekom). mi smo i dalje bili prijatelji, sve dok on nije završio s nekom curom.
osjećala sam se kao kad su mi kao maloj rekli da su moju omiljenu igračku Čitu poklonili nekom djetetu u ulici.
kome nije bila jasna oznaka "MOJE"?
ovo je ljubavni primjer, ali postoji više vrsta posebnih osoba.
imate li ih i vi?
update- ljubić sretna nam 22. mjesečnica...kako sam ti se samo lako prodala za vrećicu gumenih bombona...
..sam zapravo ptica.
ako ste se ikad zapitali kako mi izgleda duša.
ono što mene zanima je- je li normalno što ja po ulici pričam s tim pernatim stvorenjima?
sigurna sam da korijen leži u mojoj ljubavi prema Pikiju, malom biću koje je bilo osuđeno živjeti sa mnom punih 13 godina.
ali ljudi me malo čudno gledaju kad govorim "bok" golubovima koji guguću na cesti.
jučer sam vidjela jednog vrapčića (bila sam još dovoljno trijezna!:) i te oči...
nisam tako nešto još vidjela.
no, da, to jesu bile samo crne kuglice, ali sam se ja skroz raznježila.
samo sam željela da ovaj prethodni, sivi post zamijeni novi.
jer onaj ne ocrtava više moje trenutno stanje.
više nisam izgubljena, možda samo grloboljna i mamurna,
ali to je već neka druga priča...
...grmljavina i sivilo donose mir...napokon...
(a šarena duga grli vjesnik!)
počela sam ne voljeti kišu, jer uvijek pokisnem,
jer pljusne i prestane u pogrešno vrijeme.
počela sam ispadati iz tračnica, zaboravljati, ne dovršavati, ne željeti i željeti...
izgubila sam se u sebi samoj.
:)
p.s. vrijedi li smrviti kamenje da bih dobila pijesak?